Seretse Hama

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Seretse Hama
Lični podaci
Datum rođenja(1921-07-01)1. jul 1921.
Mesto rođenjaSerove (Bocvana),
Datum smrti13. jul 1980.(1980-07-13) (59 god.)
Mesto smrtiGaborone (Bocvana),
Profesijapolitičar
Politička karijera
Politička
stranka
Botswana Democratic Party
1. predsednik Bocvane
30. septembar 1966 — 13. jul 1980.
Prethodnikfunkcija ustanovljena
NaslednikKvet Masire

Ser Seretse Hama (engl. Seretse Khama; 1. jul 192113. jul 1980) bio je političar i prvi predsednik nezavisne Bocvane od 1966. godine do svoje smrti 1980. godine.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1921. godine, kao pripadnik naroda Bamangvato, u mestu Serove. Deda mu je bio Hama III, poglavica tog plemena (jednog od osam glavnih u Bocvani). Njegovo ime Seretse znači glina koja spaja, jer je uspeo pomiriti oca i dedu.[1] Činom pomirenja osigurao si je uspon na vlast, ali kako je postao vladar sa samo 4 godine, ujak je bio njegov regent i čuvar. Otac mu je umro 1925. godine.

Obrazovanje je većinom sticao po južnoafričkim internatima, a kasnije je diplomirao na jednom koledžu. Nakon što je diplomirao 1944. godine, otišao je u inostranstvo (Ujedinjeno Kraljevstvo) gde dalje nastavlja studij, želeći da postane advokat. Tamo se 1947. godine i oženio belkinjom, Rut Vilijams, nakon godinu dana udvaranja, što se nije nimalo svidelo aparthejdskom režimu u Južnoj Africi. Sklopivši međurasni brak, zamerio se spostvenom narodu, koji je počeo da preispituje njegovu sposobnost i podobnost vladanja nad plemenom. Ujak je čak zahtevao poništenje braka i Seretsin povratak kući. On se vratio kući i serijom javnih sastanaka (kgotlas) objasnio starešinama plemena da je sposoban da bude kralj.

Kada su mu britanske kolonijalne vlasti zabranile povratak u zemlju (bojeći se da ne izgube jeftine sirovine iz JAR-a), u njegovu odbranu ustali su nacionalisti, komunisti i grupe za ljudska prava širom sveta. Vrativši se u domovinu, postaje veoma aktivan u politici, posebno nakon što je osnovao nacionalističku Demokratsku stranku Bečuanalanda, koja se danas zove Demokratska stranka Bocvane. S njom je pobedio na demokratskim izborima 1966. i na položaju predsednika ostao do svoje prerane smrti. Godine 1960. bio mu je dijagnostikovan dijabetes.

Za postizanje nezavisnosti Bocvane, kraljica Elizabeta II dala mu je titulu Ser.

Nezavisna Bocvana bila je jedna od najsiromašnijih zemalja sveta.[2][3][4][5] Prihodi od poreza nisu bili dovoljni za troškove vlasti odnosno uprave, pa se Bocvana zadužila kod Velike Britanije. Mnogi su smatrali da će Bocvana postati satelitska zemlja Južne Afrike ili Južne Rodezije (današnji Zimbabve). Sateran u ćošak teškom situacijom (u JAR-u aparthejd, u Zimbabveu rasistička vlada Ijana Smita), predsednik Hama je tome vrlo brzo doskočio. Orijentisao se na izvoz tri glavna proizvoda svoje zemlje, a to su govedina, bakar i dijamanti. Nakon otkrića golemog ležišta dijamanata u Orapi, ekonomski rast bio je najveći na svetu.[6] Prihodi od izvoza ulagani su u deficitarna područja: infrastruktura, zdravstvo i prosveta.

Predsednik Hama je doneo mir i stabilnost u godinama formiranja svog naroda.[7] Doneo je i stroge zakone protiv korupcije. Smatra se ocem današnje demokratske Bocvane.

Pre smrti, Seretse Hama igrao je važnu ulogu u nezavisnosti Zimbabvea (koja je postignuta nedugo pre njegove smrti). Umro je u Gaboroneu u dobi od 59 godina. Uzrok smrti je bio rak gušterače.

Na sprovodu mu je 40.000 ljudi odalo počast, a sahranjen je u rodnom mestu.

Nadživeli su ga supruga i sin.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Parsons, Neil. „Sir Seretse Khama”. University of Botswana History Department website. Pristupljeno 21. 01. 2013. 
  2. ^ Haskins & Haskins, str. 126
  3. ^ Guest, Robert (2004). The Shackled Continent. ISBN 978-1588342140. 
  4. ^ „Economic Freedom, Not More Aid, will Transform Africa”. Fraser Institute. 2002. Arhivirano iz originala 20. 07. 2009. g. Pristupljeno 21. 01. 2013. 
  5. ^ Tupy, Marian L. (14. 05. 2008). „Botswana and Zimbabwe: A Tale of Two Countries”. 
  6. ^ Acemoglu, Johnson & Robinson 2003, str. 80–119
  7. ^ „The Order of the Companions of OR Tambo in Gold”. Arhivirano iz originala 20. 07. 2009. g. Pristupljeno 21. 01. 2013. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]