Starčevo (arheološki lokalitet)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Lokalitet Starčevo i prostiranje Starčevačke kulture

Grad-Starčevo je eponimni lokalitet starčevačke kulture koja se datuje u period starijeg neolita. Nalazi se na levoj obali Dunava, severozapadno od Starčeva, 8 km južno od Pančeva. Lokalitet je upisan u centralni registar 1993. godine kao spomenik kulture od izuzetnog značaja.

Istorijat iskopavanja[uredi | uredi izvor]

Prva sistematska iskopavanja započela su 1928, sondažna istraživanja vršena su 1931. i 1932. i predstavljala su saradnju Narodnog muzeja i Harvarda. 1939. godine iskopavanja na Starčevu vršio je Miodrag Grbić. Sredinom 20. veka, istraživanja su vršili Milutin Garašanin kao i Draga Garašanin. Reviziona iskopavanja bila su 1969. godine, a zaštitna tokom 2003. i 2004. godine.

Nalazi[uredi | uredi izvor]

Na nalazištu su otkrivene zemunice elipsoidnog i kružnog oblika, prečnika između 2 i 6 metara, kao i nekoliko grobova sa pokojnicima u zgrčenom položaju. Unutar zemunica otkrivena su ognjišta. Od pokretnog materijala pronađeno je kameno i koštano oružje i oruđe, keramika oslikana geometrijskim ornamentom, bojenim belom crvenom i crnom bojom, kao i antropomorfne figurine rađene od pečene zemlje.

Arheološko nalazište Starčevo

Starčevačka kultura povezuje se sa nalazima sa drugih lokaliteta sa Balkana i srednje Evrope, gde se koristi naziv Starčevo-Kereš-Kriš kultura, po nalazištima u Mađarskoj i Rumuniji, čime je označeno jedinstvo tri bliske kulture: starčevačke, kereške i kriške kulture koje su obuhvatale područje koje se nalazilo na tlu današnje jugoistočne Mađarske, Srbije i Rumunije.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]