Tajci (Lenjingradska oblast)
| Tajci Та́йцы | |
|---|---|
 Crkva svetog Aleksija, mitropolita Moskovskog | |
| Administrativni podaci | |
| Država |  Rusija |
| Federalni okrug | Severozapadni |
| Oblast |  Lenjingradska oblast |
| Rejon | Gatčinjski rejon |
| Osnovan | prvi pomen 1500. |
| Varošica od | 1960. |
| Stara imena | Staišča, Staisa, Tajckoje |
| Stanovništvo | |
| Stanovništvo | |
| — 2015. | 3.375 |
| Geografske karakteristike | |
| Koordinate | 59° 40′ 00″ S; 30° 07′ 00″ I / 59.666667° S; 30.116667° I |
| Vremenska zona | UTC+3 |
.svg)  Tajci Tajci na karti Rusije | |
 Tajci Tajci na karti Lenjingradske oblasti | |
| Ostali podaci | |
| Poštanski broj | 188340 |
| Pozivni broj | +7 81371 |
| Registarska oznaka | 47 |
| OKATO kod | 41 218 576 |
| OKTMO kod | 41 618 176 051 |
| Veb-sajt | |
| taici.ru/ | |
Tajci (rus. Та́йцы) naseljeno je mesto sa administrativnim statusom varošice (rus. посёлок городского типа) na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u zapadnom delu Lenjingradske oblasti i administrativno pripada Gatčinjskom rejonu.
Prema procenama nacionalne statističke službe za 2015. u varoši je živelo 3.375 stanovnika.
Status naselja urbanog tipa, odnosno varošice nosi od 1960. godine.
Demidovski dvorac i park koji ga okružuje nalazi se na Uneskovoj listi svetske baštine kao deo kompleksa Istorijskog centra Sankt Peterburga i okolnih spomenika.[1]
Geografija[uredi | uredi izvor]
Varošica Tajci je smeštena u severnom delu Gatčinjskog rejona, na području Ižorskog pobrđa. Nalazi se na svega 9 kilometra severno od administrativnog centra rejona Gatčine, i na oko 40 kilometra južno od istorijskog centra Sankt Peterburga.
Kroz naselje prolazi drumski pravac i železnica koja Gatčinu povezuje sa Sankt Peterburgom.
Istorija[uredi | uredi izvor]
U pisanim izvorima iz 1500. godine pominje se naselje Staišča (rus. Стаища) kao deo Djagilenskog crkvenog poseda.[2] na karti Ingermanlandije Avgusta Bergenhajma iz 1676. naselje se pominje kao selo Stajca,[3] dok se na švedskoj mapi ingermanlandske provincije iz 1704. pominje kao posed Stajcahof (šved. Staitsahof).[4]
Nakon što je tokom Velikog severnog rata ruska vojska uspela da od Šveđana preuzme upravu nad tim područjem, imperator Petar Veliki je imanje Tajci dodelio u posed admiralu Ivanu Golovinu (inače pradedi Aleksandra Puškina).[5]
Naselje je tokom 1770-ih godina prešlo u posed ruskog plemića i industrijalca Aleksandra Demidova, koji je na tom mestu podigao letnjikovac okružen ogromnim parkom. Demidovljev letnjikovac se danas nalazi na listi kulturnog nasleđa Rusije.
Na etnografskoj karti Sanktpeterburške gubernije Petra Kepena iz 1849. godine, naselje se pominje kao Veliki Tajci (nem. Gross Taiz Gut; rus. Большие Тайцы), i navedeno je ukupno 98 stanovnika.[6]
Godine 1875. u naselju su otvorena dva školska odeljenja, po jedno na ruskom i finskom jeziku. U Tajcima su neko vreme živeli i radili čuveni ruski slikar Semjon Ščedrin i kompozitor Nikolaj Rimski-Korsakov.
Neposredno nakon Oktobarske revolucije 1917, Takci postaju sedištem Staroskvorcovske opštine Carskoseljskog okruga.[7] Naselje Tajci je 1. jula 1930. administrativno označeno kao odmaralište, i deo istoimene ruralne opštine. Prema statističkim podacima iz 1935. u naselju je živelo 5.127 stanovnika.[8]
Dana 1. jula 1960. naselje Tajci dobija zvaničan administrativni status radniče varošice.[9].
Demografija[uredi | uredi izvor]
Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u varoši su živela 2.853 stanovnika, dok je prema procenama nacionalne statističke službe za 2015. varošica imala 3.375 stanovnika.[10]
| 1939. | 1959. | 1970. | 1979. | 1989. | 2002. | 2010. | 2015. |
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 5.127 | 6.446 | 5.079 | 3.999 | 2.929[11] | 2.644[12] | 2.853[13] | 3.375 |
Vidi još[uredi | uredi izvor]
|
Baština Uneska, objekt № 540-011 eng. • fra. |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Historic Centre of Saint Petersburg and Related Groups of Monuments
- ^ Стасюк И. В. Средневековое расселение восточных погостов Копорского уезда Водской пятины. XII — первая четверть XVII вв.
- ^ «Карта Ингерманландии: Ивангорода, Яма, Копорья, Нотеборга», по материалам 1676 г. Архивирано на сајту Wayback Machine (9. јул 2018)
- ^ «Генеральная карта провинции Ингерманландии» Э. Белинга и А. Андерсина, 1704 г., составлена по материалам 1678 г.
- ^ На земле предков
- ^ Koppen P. von. Erklarender Text zu der ethnographischen Karte des St. Petersburger Gouvernements. — St.Petersburg, 1867. pp. 72
- ^ Волостные советы Ленинградской губернии Архивирано на сајту Wayback Machine (7. јул 2015)
- ^ Административно-экономический справочник по Ленинградской области. — Л., 1936. pp. 24
- ^ Справочник истории административно-территориального деления Ленинградской области Архивирано на сајту Wayback Machine (5. март 2016)
- ^ Ленинградская область. Оценка численности постоянного населения на 1 января 2009-2015 гг. Архивирано на сајту Wayback Machine (5. март 2016)
- ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
| Gradovi rejonske subordinacije (31) |  | |
|---|---|---|
| Varošice (32) |
| |
