František Lipka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
František Lipka
František Lipka
František Lipka
Lični podaci
Datum rođenja(1946-02-22)22. februar 1946.(78 god.)
Mesto rođenjaBratislava (Čehoslovačka),
DržavljanstvoSlovačka
NarodnostSlovak
Profesijalingvista, diplomata
Ambasador Slovačke u Jugoslaviji
1993 — 1993.
Predsednik Republičke referendumske komisije Crne Gore
mart 2006 — jun 2006.
Ambasador Slovačke u Crnoj Gori
2010 — 2016.

František Lipka (slč. František Lipka; Bratislava, 22. februar 1946) slovački je lingvista i diplomata, koji je 2006. godine, u vreme održavanja referenduma o državnom statusu Crne Gore, obavljao funkciju predsednika Republičke referendumske komisije, sa pravom zlatnog glasa. Odigrao je ključnu ulogu u procesu utvrđivanja i ozvaničenja referendumskih rezultata, pošto je svojim zlatnim glasom odbio sve prigovore unionističkih stranaka, čime je onemogućio preispitivanje brojnih nepravilnosti na skoro dve stotine biračkih mesta.[1] Kasnije je obavljao dužnost ambasadora Slovačke u Crnoj Gori (2010—2016).[2][3]

Lipka je u više navrata iskazivao svoju ličnu podršku politici koju je vodio Milo Đukanović,[4][5][6] čime je naknadno razotkrio i svoju pristrasnost u korist Đukanovićeve opcije u referendumskom procesu, potvrdivši time i brojne sumnje iz 2006. godine, koje su bile izazvane tadašnjim Lipkinim sumarnim odbijanjem svih prigovora opozicije. Pomenute sumnje su bile dodatno podstaknute još 2007. godine, kada je Lipka odlučio da svoju privatnu trgovačku firmu registruje upravo u Crnoj Gori.[7] Tim povodom su u političkoj javnosti Crne Gore bila pokrenuta brojna pitanja o Lipkinoj ulozi u referendumskom procesu i njegovim ne samo političkim, već i finansijskim vezama sa liderima suverenističkog bloka.[8][9]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Nakon završenih uporednih studija slovačkog i srpskohrvatskog jezika na Filološkom fakultetu Univerziteta Komenskog u Bratislavi, obavljao je razne prevodilačke, lektorske i uredničke poslove u nekoliko slovačkih književnih časopisa, a i sam se bavio književnim stvaralaštvom, objavivši nekoliko zbirki pesama. Karijeru u oblasti lingvistike nastavio je kao predavač na svom matičnom Filološkom fakultetu u Bratislavi, a potom i na Filološkom fakultetu u Novom Sadu. Nakon političkih promena i stvaranja samostalne države Slovačke, stupio je u diplomatsku službu. Obavljao je dužnosti ambasadora Slovačke u Francuskoj, Belgiji i Luksemburgu. Njegovo dobro poznavanje srpskohrvatskog jezika i iskustvo boravka u nekadašnjoj SFRJ preporučili su ga za funkciju prvog ambasadora nezavisne Republike Slovačke u Saveznoj Republici Jugoslaviji (1993).[10] Zahvaljujući tim iskustvima, kasnije je postao i kandidat za funkciju predsednika Republičke referendumske komisije u Crnoj Gori. Tu dužnost je prihvatio kao diplomata, iako nije imao nikakvo stručno obrazovanje u oblasti prava. Kasnije je obavljao i dužnost prvog ambasadora Slovačke u Crnoj Gori (2010—2016).[11]

Predsednik RRK Crne Gore[uredi | uredi izvor]

Nakon dugih i složenih pregovora između ključnih političkih činilaca u Crnoj Gori, koji su vođeni pod pokroviteljstvom Evropske unije, Skupština Crne Gore je 1. marta 2006. godine izglasala "Zakon o referendumu o državno-pravnom statusu Republike Crne Gore", koji je u članu 11. propisivao da će predsednik RRK biti izabran iz redova evropskih funkcionera, dok je u članu 10. bilo propisano da će predsednik RRK imati odlučujući glas u slučaju podeljenosti prilikom odlučivanja u RRK.[12]

Zakon je u članu 12. takođe propisivao da svih 16 redovnih članova RRK moraju biti izabrani iz reda diplomiranih pravnika, a ista obaveza važila je i za sekretara RRK koji je bio tehničko lice. Međutim, zakon nije propisao takav uslov i za izbor predsednika RRK, iako je ta funkcija po svom značaju zahtevala ličnost sa visokim pravnim obrazovanjem i značajnim sudijskim iskustvom. Ovaj indikativni izuzetak bio je učinjen prvenstveno iz političkih razloga. Uoči usvajanja zakona, predstavnik Evropske unije u referendumskom procesu, slovački diplomata Miroslav Lajčak, zatražio je od lidera oba bloka da se unapred obavežu na prihvatanje njegovog predloga da se za predsednika RRK izabere njegov lični prijatelj, slovački lingvista i diplomata František Lipka, koji nije imao nikakvo pravno obrazovanje niti iskustvo u upravljanju izbornim procesima. Tako se dogodilo da je 15. marta, umesto bilo kog od nekoliko hiljada evropskih pravnih stručnjaka među kojima je bilo i nekoliko stotina vrhunskih eksperata za izborno pravo, za predsednika RRK izabran kandidat bez ikakvog pravnog obrazovanja i iskustva u obavljanju referendumskih poslova, a za izbor takvog kandidata su u Skupštini Crne Gore glasali predstavnici oba bloka.[13][14][15]

Pripremu i sprovođenje referenduma pratile su brojne rasprave i sporovi, a dodatne sumnje u regularnost celokupnog referendumskog procesa bile su podstaknute odnosom predsednika Republičke referendumske komisije prema pojedinim ključnim pitanjima koja su se odnosila na utvrđivanje referendumskih rezultata. Neposredno nakon samog referenduma, koji je održan 21. maja 2006. godine, došlo je do pokretanja brojnih pravnih pitanja, koja su se odnosila na propuste i nepravilnosti u sprovođenju referendumskog procesa. Već prilikom saopštavanja prvih rezultata od strane pojedinih stranaka, Lipka je u svojstvu predsednika RRK počeo da daje izjave koje su išle u prilog suverenističkom bloku, što je značajno doprinelo stvaranju utiska o uspešnom sprovođenju referenduma. U međuvremenu, u RRK su počeli da pristižu brojni prigovori, koji su svedočili o značajnim propustima i nepravilnostima na velikom broju biračkih mesta. Tokom narednih dana, prilikom odlučivanja o pomenutim prigovorima, došlo je do oštre podele među članovima RRK, tako da je ključna uloga u procesu odlučivanja pripala Lipki, kao predsedniku RRK. Upravo zahvaljujući njegovom "zlatnom glasu" sumarno su odbijeni svi prigovori opozicije, što je dovelo do višestrukih i dugoročnih posledica. Na prvom mestu, Lipkino držanje je omogućilo suverenistima da i formalno ozvaniče svoju unapred proglašenu pobedu na referendumu, a način na koji su Lajčak i Solana podržali takav ishod pobudilo je dodatne sumnje u ulogu EU u nadgledanju i sprovođenju čitavog referendusmkog procesa.[16][17][18][19][20]

Nakon sumarnog odbijanja svih prigovora i potonjeg isteka svih rokova za eventualne žalbe, Lipka je odigrao presudnu ulogu i prilikom donošenja odlukue o proglašenju konačnih referendumskih rezultata. Prema toj odluci, koju je RRK usvojila 31. maja 2006. godine, za državnu nezavisnost Crne Gore izjasnila se većina od 55.5% važećih glasova, čime je bio premašen prag od 55% koji je bio propisan referendumskim zakonom. Za ozvaničenje takvih rezultata od strane RRK glasali su svi članovi iz suverenističkog bloka, dok su svi članovi iz unionističkog bloka bili protiv, tako da je odluka usvojena uz pomoć "zlatnog glasa" Františeka Lipke, koji je potom javno saopštio konačne rezultate referenduma.[21]

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Usled odbijanja svih prigovora od strane RRK, crnogorski referendum je ušao u pravnu istoriju kao jedini referendumski proces koji je bio sproveden bez i jednog zvanično priznatog propusta ili nepravilnosti, što je bio jedinstven slučaj, pošto uporedna praksa svedoči da pri svakom referendumskom ili izbornom procesu uvek dolazi do izvesnog broja propusta ili nepravilnosti. Usled pomenute "jedinstvenosti", crnogorski referendum je stekao oreol "savršenog referenduma", čemu je svojim držanjem presudno doprineo upravo František Lipka.[22]

Uporedo sa svojim književnim i diplomatskim angažmanom, František Lipka se posvetio i nekim drugim, veoma specifičnim delatnostima vezanim za vinogradarstvo, tako da je među evropskim proizvođačima i poznavaocima dobrih vina postao poznat kao izuzetan somelijer, odnosno stručnjak za kvalitet vinskih proizvoda. U toj oblasti, Lipka je tokom dugog niza godina izgradio svojevrsnu paralelnu karijeru kao priznati sudija na brojnim evropskim takmičenjima i vinskim smotrama.[23][24][25]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Markuš 2007.
  2. ^ RTV (2010): František Lipka ambasador u Podgorici
  3. ^ The Parliament of Montenegro (2016): President Krivokapić receives in a farewell visit Ambassador of the Slovak Republic Mr Frantisek Lipka[mrtva veza]
  4. ^ „Predsjednik Vlade Crne Gore (2016): Lipka saopštio Đukanoviću: Bila je čast i privilegija biti ambasador Slovačke u Crnoj Gori, koja je postala moja druga domovina”. Arhivirano iz originala 16. 07. 2019. g. Pristupljeno 16. 07. 2019. 
  5. ^ IN4S (2018): Lipka: Izbor Mila za predsjednika je civilizacijski iskorak
  6. ^ CDM (2019): Lipka: Đukanović’s role in regaining independence was crucial
  7. ^ RTV (2007): Referendumski zlatni glas došao po svoje?
  8. ^ Večernje novosti (2007): Pozlatio se "zlatni glas"
  9. ^ IN4S (2016): Lipku odlikovali za krađu na referendumu
  10. ^ The Embassy of the Slovak Republic in Belgrade: Former Ambassadors
  11. ^ * Slobodna Evropa (2010): Prvi ambasador Slovačke u Crnoj Gori biće František Lipka
  12. ^ „Zakon o referendumu o državno-pravnom statusu Republike Crne Gore (2006)” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 12. 07. 2018. g. Pristupljeno 16. 07. 2019. 
  13. ^ PCNEN (2006): Skupština Crne Gore bira članove RRK
  14. ^ PCNEN (2006): Stvoreni svi preduslovi za pocčtak referendumske kampanje
  15. ^ PCNEN (2006): Lipka: Volio bih da ne bude posla za mene
  16. ^ Glas javnosti (2006): Lipkin "zlatni" glas
  17. ^ Glas javnosti (2006): Lipka žalbama ne veruje
  18. ^ PCNEN (2006): Mandić: Lajčak i Lipka podlegli vatrometu
  19. ^ B92 (2006): RRK odbila 82 prigovora
  20. ^ B92 (2006): Bulatović pisao Solani
  21. ^ PCNEN (2006): Nezavisnost i zvanično potvrđena
  22. ^ IN4S (2017): Nek je „vječna“: Što se u krađi rodi, u lopovluku živi
  23. ^ „OIV (2014): OIV Awards presented to the 2014 winners”. Arhivirano iz originala 29. 11. 2018. g. Pristupljeno 16. 07. 2019. 
  24. ^ Pravda (2016): Na site salóna zostali najlepšie vína
  25. ^ „OIV (2018): 2018 OIV Awards Ceremony”. Arhivirano iz originala 16. 07. 2019. g. Pristupljeno 16. 07. 2019. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]