Hemon

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Hemon ili Hajmon[1] (grč. Άιμον) je u grčkoj mitologiji bio sin tebanskog kralja Kreonta i njegove žene Euridike.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Ime Hemon ima značenje „vesti“ ili „onaj koji krvari“.[1]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Hemon je bio verenik kćerke tebanskog kralja Edipa, Antigone, koja je, mada joj je Kreont to zabranio, sahranila svoga brata Polinika, koji je poginuo u ratu sedmorice protiv Tebe. Kada je Kreont čuo šta je Antigona uradila, hteo je da je kazni smrću, ali je Hemon bio protiv toga i stao je na njenu stranu. Dokazivao je svome ocu da je ona pravilno postupila i to po zakonima koji su mnogo viši čak i od zakona samih kraljeva, a i da se celokupan narod Tebe slaže sa takvim činom. Bez obzira na ubeđivanja, Kreont je ostao pri svojoj odluci. Prvo je naredio da se ona ubije na licu mesta i to pred Hemonom, a onda je naredio da se ona živa zazida u grobnicu Labdakida. Nakon nekog vremena i posle nekoliko zlokobnih znamenja koje su poslali bogovi, Kreont je odlučio da oslobodi Antigonu iz grobnice, ali, kada su je otvorili, već je bila mrtva, jer je izvršila samoubistvo. Hemon, očajan zbog njene smrti i sam je sebi oduzeo život tako što se probo svojim mačem.[2] Ovu verziju priče su dali Sofokle u „Antigoni“ i Higin, dok su Apolodor i neki drugi autori pisali da je Hemona ubila Sfinga. U HomerovojIlijadi“, on je sa Antigonom imao sina Meona[3], jer je uspeo da je spase.[4] Prema jednoj priči, kada je Kreont naložio Hemonu da Antigonu živu sahrani u Polinikov grob, Hemon se pravio da će to učiniti, ali ju je zapravo odveo među pastire, gde je nastavila da živi i rodila mu sina. Kada je dečak odrastao, došao je u Tebu da učestvuje u pogrebnim igrama i Kreont ga je prepoznao po zmijolikom belegu koji su imali svi Kadmovi potomci. Osudio ga je na smrt, iako ga je Herakle molio da to ne učini. Zbog toga je Hemon ubio Antigonu i sebe.[1]

Druge ličnosti[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Robert Grevs. 1995. Grčki mitovi. 6. izdanje. Nolit. Beograd.
  2. ^ Zamarovski 1985, str. 133
  3. ^ a b v Greek Myth Index: Haemon Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. januar 2011), Pristupljeno 29. 4. 2013.
  4. ^ Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
  5. ^ theoi.com: Homer, Iliad 17.; BOOK 17 OF THE ILIAD, TRANSLATED BY A. T. MURRAY [456]
  6. ^ Index to the Iliad, Pristupljeno 29. 4. 2013.
  7. ^ a b v g Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology}- Greek Mythology Link: Dictionary; Eurythemis to Hecale
  8. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Actaeon; -{Actaeon’s Dogs

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Zamarovski, Vojteh (1985). Junaci antičkih mitova: Leksikon grčke i rimske mitologije. Zagreb.