Hosu-Tišma

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hosu-Tišma

Školsko trenažna jedrilica Hosu-Tišma
Školsko trenažna jedrilica Hosu-Tišma

Opšti podaci
Namena Obuka jedriličara
Posada 1
Poreklo  Kraljevina SHS
Proizvođač Samogradnja
Probni let 29.09.1923.
Uveden u upotrebu 1923.
Povučen iz upotrebe 1923.
Status neaktivan
Prvi operater Hosu-Tišma
Broj primeraka 1
Dimenzije
Masa
Pogon
Fizičke osobine
Performanse
Portal Vazduhoplovstvo

Hosu-Tišma je eksperimentalna (triplan=trokrilac)vazduhoplovna jedrilica namenjena za osnovnu obuku i trenažu pilota i jedriličara. Mešovite je konstrukcije (pretežno drvo i platno). Ovu jedrilicu su konstruisali inženjer Vladimir Tišma i pilot Hosu Ištvan (HOSSZÚ, István) 1923. godine.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Inž. Vladimir Tišma koprojektant jedrilice Hosu-Tišma
Jedrilica Hosu-Tišma izgled spreda
Jedrilica Hosu-Tišma u letu 1923.
Slom jedrilice Hosu Tišma 1923.

Istvan HOSSZU je započeo projektovanje i izgradnju svoje jedrilice 1916. Ali projekat je prvi put prekinut zbog rata. Posle rata, radio je u Aeroplanskoj radionici u Novom Sadu, popravljajući i održavajući avione nove kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca-(Jugoslavije). Tu mu se priključuje inž. Vladimir Tišma koji je takođe došao na posao u Novi Sad i zajednički nastavljaju rad na jedrilici 1922. godine. Tišma je izvršio detaljan aerodinamički i statički proračun jedrilice pa je na osnovu toga trebalo da izvrše detaljnu preradu jedrilice i doveli je u saglasnost sa proračunima. Za to su im nedostajala finansijska sredstava koja su obezbedili zahvaljujući donatoru gospodinu Lipovšiću fotografu iz Siska vazduhoplovnom entuzijasti, pa je posao nastavljen u Sisku. Izgradnja jedrilice je završena krajem avgusta 1923, a probni letovi su započeli 29. septembra 1923. Startovanje jedrilice je obavljano automobilskom vučom.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Nova jedrilica je imala tri para krila bila je troktilac, razmah najvećeg, iznosio je 6 m. krila su imala drvenu konstrukciju a oplata je bila od impregniranog platna. U obliku gondole bila je smeštena pilotska kabina. Gondola je bila zatvorena, a sa repom je spajala drvena rešetkasta konstrukcija. Jedrilica je bila duga 5 m. Ispod trupa su bili montirani biciklistički točkovi kao stajni trap a ispod repa se nalazila elastična drljača. Letelica je imala masu od 50 kg, a bila je jednosed. Na osnovu probnih letova utvrđeno je da je mogla dostići visinu od 150 m a dužina trajanja leta (autonomija) i do pola sata. Za poletanje jedrilice je korišćena automobilska vuča.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Karakteristike navedene ovde se odnose na jedrilicu Hosu-Tišma a prema izvorima.

Finesa 1 : pri brzini  km/h
Performanse
  • maksimalna brzina  km/h
  • minimalna brzina  km/h
  • maks. brzina aero vuče  km/h
  • maks. brzina vitlo  km/h
  • minimalno propadanje  m/s pri brzini  km/h
Dimenzije
  • razmah krila 6,00m
  • dužina trupa 5,00m
  • visina m
  • površina krila m²
  • vitkost
  • aeroprofil krila
  • maks. opterečenje krila; kg/m²
Masa
  • sopstvena 50 kg
  • nosivost 80 kg
  • poletna 130 kg
  • vodeni balans; nema

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

U prvom letu 29. septembra 1923. jedrilicom je upravljao I. Hosu i tada je jedrilica preletela 1700m na visini od 80m[1]. Nakon nekoliko vrlo zadovoljavajućih letova, jedrilica je slomljena prilikom sletanja[2]. Pošto Hosu i Tišma nisu imali sredstava da poprave jedrilicu ona je ostala u hangaru Lipovšića u Sisku na čuvanju i dalja njena sudbina nije poznata[3].

Sačuvani primerci[uredi | uredi izvor]

Nije sačuvana ova jedrilica niti njeni ostatci.

Zemlje koje su koristile ovu jedrilicu[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mikić, Sava J. (1933). Istorija jugoslovenskog vazduhoplovstva (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Štamparija Drag.Gregorića. 
  2. ^ Hosszú-Tišma Triplan 1923
  3. ^ Gábor Fekecs

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mikić, Sava J. (1933). Istorija jugoslovenskog vazduhoplovstva (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Štamparija Drag.Gregorića. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). The Century of Sport Aviation in Serbia (na jeziku: (jezik: engleski)). Beograd: Aerokomunikacije. 
  • Krunić, Čedomir (2013). Civilno vazduhoplovstvo Kraljevine Jugoslavije -druga knjiga (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Č.Krunić. ISBN 978-86-901623-4-5. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2017). Tvorci vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Muzej nauke i tehnike Beograd. ISBN 978-86-82977-60-5. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]