Humek H.2 Metla

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Humek H.2 "Metla"

Školsko trenažna jedrilica Humek H.2 "Metla"
Školsko trenažna jedrilica Humek H.2 "Metla"

Opšti podaci
Namena Obuka jedriličara
Posada 1
Poreklo  Kraljevina Jugoslavija
Proizvođač Samogradnja: Jedriličarski klub Maribor
Probni let 09.1940.
Uveden u upotrebu 1940.
Povučen iz upotrebe 04.1941.
Status neaktivan
Prvi operater Jedriličarski klub Maribor
Broj primeraka 1[1]
Dimenzije
Masa
Pogon
Fizičke osobine
Performanse
Portal Vazduhoplovstvo

Humek H.2 Metla je vazduhoplovna jedrilica namenjena za osnovnu obuku i trenažu pilota i jedriličara. Mešovite je konstrukcije (pretežno drvo i platno). Ovu jedrilicu je počeo da konstruiše inženjer Vojko Humek 1939. godine a završio je tokom leta 1940. godine. Napravljena je kao samogradnja u Jedriličarskom klubu iz Maribora.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

B. Cijan (levo) i V.Humek (desno) 1931. god.
Crtež jedrilice Humek H.2 "Metla"

U Mariboru je 1929. godine osnovana jedriličarska grupa u kojoj su istaknuti članovi bili studenti tehnike B.Cijan, I.Šoštarić i V.Humek. Prvo grade jedrilice-klizače tipa Cegling na osnovu otkupljene dokumentacije, pa kasnije kako su sticali iskustvo počinju da projektuju sopstvene jedrilice. B. Cijan je konstruisao jedrilicu Galeb a Šoštarić i Humek jedrilicu Šoštarić-Humek ŠH.1 Sraka[2]. Kad su završili fakultete zbog posla je prvo iz Maribora otišao B. Cijan a zatim i I. Šoštarić. U Mariboru je ostao inž. V. Humek koji je nastavio da završava zajedničku jedrilicu sa Šoštarićem ŠH.1 Sraku i počeo je samostalni rad na jedrilici Humek H.2 "Metla". Projektovanje ove jedrilice je počeo u leto 1939. godine a radovi na jedrilice se privode kraju u leto 1940. godine da bi u septembru iste godine počelo testiranje letelice. Pilot Majcen je izveo let sa planine startom pomoću praćke u dužini od 7km. Na osnovu probnih letova zaključeno je, da je kormilo neadekvatnih dimenzija ali to nije bio veliki problem jer je nastupala zima i bili je dosta vremena da se ovaj nedostatak otkloni.

Veliki problem kod konstruisanja ove jedrilice, a i u opšte, vlastitih konstrukcija pravljenih u samogradnji je što se dokumentacija radi "na parče", često paralelno sa izradom prototipa na osnovu grubih skica koje se odmah realizuju u radionici a na kraju, kad je jedrilica bila gotova nije izvršeno usklađivanje tehničke dokumentacije sa izvedenim rešenjem. Na taj način se desilo, da su pokoljenja uskraćena, da ako jedrilice više nema, ostane dokumentacija na osnovu koje se može izvršiti rekonstrukcija iste.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

"Metla" je bila laka jedrilica mešovite konstrukcije (drvo-platno). Trup joj je bio u oblika kutijaste drvene grede na čijem se prednjem kraju u gondoli nalazila pilotska kabina sa vetrobranom od pleksiglasa. Na drugom kraju trupa (grede) nalazili su se horizontalni i vertikalni stabilizatori sa kormilima visine i pravca. Gondola u kojoj se nalazila kabina pilota je bila drvene konstrukcije obložena drvenim šperom. Izvršni upravljački organi letilice su bili pokretani čeličnim užadima. Ispod gondole se nalazio fiksni klizač sa gumenim amortizerima a iza njega se nalazio fiksan gumeni točak koji je služio kao stajni trap letilice. Ispod repa se nalazila elastična drljača.

Krilo aeroprofila Gö 527 je bilo ravno, imalo je pravu napadnu ivicu normalnu na osu jedrilice i pravougaoni oblik sa zaobljenim krajem. Krila su imala dve ramenjače, napadna ivica krila je bila napravljena u obliku kutije obložene šper pločom a ostatak krila je bio obložen impregniranim platnom. Krila su kosim upornicama bila oslonjena na trup jedrilice. Konstrukcija horizontalnog i vertikalnog stabilizatora kao i kormila bili su izvedeni kao i krilo. Kormila visine i pravca su imala drvenu konstrukciju obloženu impregniranim platnom. Vertikalni stabilizator sa kormilom pravca je bio u obliku kruga. Dodatno učvrščivanje veze izmeđi prednjeg dela trupa i krila sa repom se postiglo zatezačima od čeličnih žica.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Karakteristike navedene ovde se odnose na jedrilicu Humek H.2 Metla. Do ovih podataka se došlo na osnovu fotografije s obzirom da je to jedini dokument koji je ostao iza ove jedrilice, zatim primenjujući teoriju sličnosti i upoređenjem sa jedrilicama Musa SO-2, Čavka, Salamandra i ŠH.1 Sraka. Procena ovih vrednosti se kreće u granicama greške od 5%.

Finesa 1 : 16 pri brzini 50 km/h
Performanse
  • maksimalna brzina 120 km/h
  • minimalna brzina 42 km/h
  • maks. brzina aero vuče  km/h
  • maks. brzina vitlo  km/h
  • minimalno propadanje 0,81 m/s pri brzini  km/h
Dimenzije
  • razmah krila 13,00m
  • dužina trupa 6,50m
  • visina 2,00m
  • površina krila 17,00m²
  • vitkost
  • aeroprofil krila Gö 527
  • maks. opterečenje krila; kg/m²
Masa
  • sopstvena 100 kg
  • nosivost 90 kg
  • poletna 190 kg
  • vodeni balans; nema

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Operativno korišćenje ove jedrilice je bilo veoma kratko od septembra meseca 1940. godine do aprila meseca 1941. godine. Rat je omeo kako korišćenje ove jedrilice tako i njeno dalje usavršavanje.

Sačuvani primerci[uredi | uredi izvor]

U toku okupacije (Drugi svetski rat) Nemci su konfiskovali sve letelice koje su zatečene na mariborskom aerodromu, među njima i jedrilicu Humek H.2 Metla. Ne zna se tačno da li je ova jedrilica odneta za Nemačku ili je na licu mesta uništena.

Zemlje koje su koristile ovu jedrilicu[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2017). Tvorci vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Muzej nauke i tehnike Beograd. ISBN 978-86-82977-60-5. 
  2. ^ ŠOŠTARIĆ-HUMEK Š.H.1 ŠROKA

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Shenstone, B.S.; Wilkinson K.G. (1958). The World's Sailplanes, Die Segelflugzeuge der Welt, Les planeurs du monde (na jeziku: (jezik: engleski)). Zurich: OSTIV. 
  • Hardy, Michel (1982). Gliders & Sailplanes of The World (na jeziku: (jezik: engleski)). London: IAN ALLAN Ltd. ISBN 978-07110-11526. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). The Century of Sport Aviation in Serbia (na jeziku: (jezik: engleski)). Beograd: Aerokomunikacije. 
  • Krunić, Čedomir (2013). Civilno vazduhoplovstvo Kraljevine Jugoslavije -druga knjiga (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Č.Krunić. ISBN 978-86-901623-4-5. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2017). Tvorci vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Muzej nauke i tehnike Beograd. ISBN 978-86-82977-60-5. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]