Crvena reka (pritoka Nišave)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crvena reka
Crvena reka nizvodno od naselja Crvena Reka 2023.g.
Opšte informacije
Dužina16,24 km
Basen92,18 km2
SlivCrno more
Plovnostnije plovna
Vodotok
V. izvora967 m
UšćeNišava
Geografske karakteristike
Država/e Srbija
NaseljaCrvena Reka
PritokeDraguša, Oštri potok, Jelovica, Kozje Slatska reka

Crvena reka je veća leva pritoka Nišave, u Opštini Bela Palanka u Pirotskom upravnom okrugu. Izvire na 967 m n.v. u podnožju Pasarela (1.524 m n.v), istaknutog vrha koji se nalazi na mestu sučeljavanja severnog i severozapadnog (glavnog) venca Suve planine. U Nišavu se uliva na nadmorskoj visini od 268 metara, na njenom 56-om rečnom kilometru.

Naziv[uredi | uredi izvor]

Do ušća reke Draguše Crvena reka nosi naziva Toponička reka, a nizvodno Crvena reka. Naziv Crvena reka, kao i istoimeno selo Crvena Reka, na njenom ušću u Nišavu, dobila je po vodi obojenoj od crvenih peščara i velike količine crvenksastog nanosa, koji ona nosi sa sobom posle svake jače kiše[1].[2]

Geografske odlike sliva[uredi | uredi izvor]

Izvor

Crvene reke izvire na Suvoj planini na 967 m n.v. u podnožju Pasarela (1.524 m n.v), dominantnog vrha koji se nalazi na mestu sučeljavanja severnog i severozapadnog (glavnog) venca, pod nazivom Toponička reka.[3]

Ušće

Crvene reke se uliva u Nišavu kao njena leva pritoka na nadmorskoj visini od 268 metara, na njenom 56-om rečnom kilometru.

Dužina reke i površina i gustina rečnog sliva
  • Dužina Crvene reke sa Toponičkom rekom je 16,24 km.
  • Površina sliva Crvene reke je 92,18 km²
  • Gustina rečne mreže je iznad proseka za sliv Nišave i iznosi 1,63 km/km².[3]
Vegetacija
Most preko Crvene reke u naselju Crvena Reka

U višim delovima sliva Crvene reke dominimira šumska vegetacija, a u nižim poljoprivredna vegetacija i nisko rastinje.

Pritoke

U gornjem toku reka prima mali broj kratkih pritoka, uglavnom periodičnih tokova, duboko usečenih i velikog pada rečnih korita.

U srednjem i donjem toku Toponička reka prima veći broj pritoka, uglavnom periodičnih (koji čine 63% ukupne dužine vodotokova). Ove pritoke Izviru po obodu obluka Crvene reke u permskim klastičnim sedimentima ili na njihovom kontaktu sa karbonatnim stenama. Tokovi pritoka su veće dužine, naročito na levoj dolinskoj strani, i često međusobno paralelni. Najveće pritoke su:

  • Draguša, u koju se njena najveća pritoka Vetanska reka uliva sa desne strane neposredne pre ušća u Toponičku reku.
  • Oštri potok,
  • Kroz naselje Crvena Reka
    Jelovica koja se uliva u selu Toponica
  • Kozje Slatska reka.[3]

Geomorfologija sliva[uredi | uredi izvor]

Sliv Crvene reke ima karakterističan amfiteatralan oblik koji pogoduje iznenadnoj pojavi velikih voda. Imajući u vidu i geološku podlogu sliva koju u najvećem delu čine neotporni sedimenti paleozojske i neogene starosti, sliv je poznat po eroziji, naročito mehaničkoj.[3]

Početni deo Crvene reke pod nazivom Toponičke reke je kraški izvor Vrelo koje je smešteno u terenu složene geološke građe, sastavljenom od karbonatne stene različite starosti, ali i pojas trijaskih konglomerata i peščara. Iznad Vrela strmo se izdiže greben Suve planine. Pravac oticanja Toponičke reke na celom njenom toku je sever—severozapad. Nizvodno od Toponice rečna dolina se širi a padovi dolinskih strana ublažavaju. Obrazovana je aluvijalna ravan širine do 200 metara.[3]

U ataru sela Glogovca Toponička reka se spaja sa Dragušom, koja se obrazuje od većeg broja periodičnih tokova koji izviru uglavnom na niskom razvođu ka Jelašničkoj reci.

Nizvodno od Glogovca rečna dolina se neznatno proširuje, a Crvena reka se usekla u pliocenim rastresitim sedimentima, a aluvijalna ravan se produžava do ušća u Nišavu.[3]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Stanje u poplavljenim područjima se polako smiruje, i dalje vanredno u 12 gradova i opština”. www.rts.rs. Pristupljeno 2021-02-04. 
  2. ^ Dr Mihailo Kostić, „Belopalanačka oblast (kotlina)“, izdanje 1970.
  3. ^ a b v g d đ Crvena reka U:Mrđan M. Đokić Nišava – potamološka studija, doktorska disertacija Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. septembar 2017), Niš, 2015 str. 158-160

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]