Црноуста мачка

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Crnousta mačka
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Chondrichthyes
Red: Carcharhiniformes
Porodica: Scyliorhinidae
Rod: Galeus
Vrsta:
G. melastomus
Binomno ime
Galeus melastomus
Range of the blackmouth catshark
Sinonimi

Pristiurus melanostomus Lowe, 1843
Pristiurus souverbiei LaFont, 1868
Scyllium artedii Risso, 1820
Scyllium melanostomum Bonaparte, 1834
Squalus annulatus Nilsson, 1832
Squalus delarochianus* Blainville, 1816
Squalus prionurus Otto, 1821


* ambiguous synonym

Crnousta mačka (lat. Galeus melastomus) vrsta je ajkule mačke i deo porodice Scyliorhinidae koja nastanjuje severoistočne delove Atlantskog okeana, od Islanda do Senegala, uključujući Sredozemno more.[2][3] Obično se nalazi na dubinama od 150 do 1400 m na ili u blizini muljevitog dna. Mlađi primerci uglavnom borave u plitkim vodama, za razliku od starijih. Ovu vrstu karakteriše crna unutrašnjost usta i mrlja duž leđa i repa. Dostiže 50—79 cm dužine, a ista primerci iste vrste u Atlantskom okeanu veći su od onih u vodama Himalaja.[4][5]

Ova vrsta pliva polako ali je dosta aktivna, hrani se uglavnom rakovima, glavonošcima i ribama. Ženka crnouste mačke izlegne do trinaest jaja tokom godine. Neretko se lovi, zbog mesa i kože. Međunarodna unija za zaštitu prirode uvrstila je ovu vrstu u kategoriju najmanje zabrinutosti, jer nema naznaka da je njen broj drastično opao, uprkos ribolovu.[6][7][8]

Taksonomija i rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Konstantin Samuel, opisao je ukratko crnoustu mačku u svojoj knjizi 1810. godine, gde se osvrnuo na njenu karakterističnu crnu unutrašnjost usta, a ribu su još zvali i „crnousta riba pas”.[9] Najstariji pronađeni fosili ove vrste potiču sa severnog dela Apenina iz perioda zancleja, pre 3,6 do 5,3 miliona godina.[10][11] Ova vrsta široko je rasprostranjena u severnoistočno delu Atlantskog okeana, od jugozapadnog Islanda, preko Norveške i na jugu do Senegala, uključujući Farska ostrva i severni deo Srednjoatlantskog grebena. Javlja se i širom Sredozemnog mora, izuzev severnih voda Jadranskog mora, a nema je u Crnom moru.[1] Ova vrsta prvenstveno nastanjuje kontinentalni pad, na dubinama od 150 do 1400 m, međutim primećena je i u plitkim vodama, na 20 do 25 m u Norveškoj, kao i u dubokim od 2300 do 3850 m u istočnom Sredozemlju.[12][13]

Dubine na kojima je crnousta mačka prisutna razlikuju se od regiona, na primer na 300 do 500 m nalazi se u Biskajskom zalivu[14], na 400 do 800 m kod voda Portugala[6], 500—800 m u vodama Sicilije i 1000—1830 m na istoku Mediterana.[13][15] Pretpostavlja se da temperatura vode nije važan faktor za ovu vrstu, s obzirom da je ima u toplim, ali i nešto hladnijim vodama.[13][16] Crnousta mačka vreme provodi na blatnom dnu ili u njegovoj blizini. Brojne studije odrađene za ovu vrstu izveštavaju da su odrasle jedinke na većim dubinama nego mlađi primerci.[13][6][7]

Opis[uredi | uredi izvor]

Najveći primerci crnouste mačke imali su između 67 i 79 cm, ogranak vrste u Atlantskom okeanu i 50 do 64 cm u Mediteranu. Ženke su duže od mužjaka, a maksimalna težina ove ribe je 1,4 kilograma. Crnousta mačka ima vitko čvrsto telo sa prilično dugom i šiljatom njuškom koja čini otprilike 6—9% ukupne dužine. Oči su horizontalno ovalne i na njima se nalaze membrane. Usta formiraju kratak ali širok luk i na njima se nalaze brazde po uglovima.[13][17] Gornja i donja vilica ove ribe sadrže između 69 i 79 zuba, a imaju pet pari škržnih proreza.[18][19][20]

Oba leđna peraja otprilike su jednake veličine, prvo ide iz karlice, a drugo iz srednje tačke analnog peraja. Grudna peraja su velika dok su karlična mala sa uglastim ivicama. Analno peraje je veće od bilo kog drugog, a čini 13—18% ukupne dužine ribe.[18] Kaudalna peraja ove vrste čine ukupno oko četvrtinu dužine cele ribe, a gornji režanj je mali. Koža je vrlo gruba i prekrivena dermalnim oštricama, telo je sive i smeđe boje sa oko 15 do 18 mrlja ili tačaka koje se protežu sve do repa. Donja strana ribe je bela, kao i vrhovi leđnog i repnog peraja. Unutrašnjost usta ove ribe je crna.[19][21]

Biologija i ekologija[uredi | uredi izvor]

Crnousta mačka ima nomadsku prirodu i može se naći sama ili u grupama kada lovi.[15] Pliva relativno polako, često krstari malo ispod morskog dna, a takođe je primećena na dnu, nepomična.[13][7][22][23] Poznato je da se hrani sa Dalatias licha i Todarodes sagittatus.[24][25][26][27] Ova vrsta hrani u svoju ishranu najviše uključuje vrste kao što su desetonošci, kril i košljoribe koje uključuju vrste myctophids, biserane, Stomiidae, Mora moro kao i glavonošce.[14][15][28]

Primećeno je da se hrani i vrstama škampa kao što su Calocaris macandreae i Pasiphaea multidentata.[13][29] Mladi primerci ove vrste konzumiraju veći broj rakova od odraslih, koji se uglavnom hrane ribom i glavonošcima. U njihovim stomacima otkriveni su delovi životinja koje su bile prevelike da bi ih napali, što možda sugeriše da napadaju i u grupama.[1][15] Za razliku od drugih članova njene porodice, crnousta mačka polaže više jajašca, do 13 mada ih je od 1 do 4 po jednom jajavodu prosečno.[6][7] Broj položenih jaja po ženki godišnje je između 60 i 100, a više ih je kada je ženka krupnija. Kod zrelih ženki ove vrste, samo desni jajnik je funkcionalan.[7] Dužine jaja su od 3,5 do 6,5 cm, a širine od 1,4 do 3 cm.[6][9][13][18] Parenje i polaganje jaja crnouste mačke dešava se tokom cele godine, zimi i leti, mada ipak ne stoje svi biolozi i studije iza ove tvrdnje. Ženka polaže jaja u muljevitu podlogu u relativno plitkoj vodi.[7][17][13][30]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Serena, F.; Mancusi, C.; Ungaro, N.; Hareide, N.R.; Guallart, J.; Coelho, R. & Crozier, P. (2009). Galeus melastomus. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2009: e.T161398A5414850. doi:10.2305/IUCN.UK.2009-2.RLTS.T161398A5414850.enSlobodan pristup. Pristupljeno 24. 12. 2017. 
  2. ^ Rinelli, P.; T. Bottari; G. Florio; T. Romeo; D. Giordano & S. Greco (2005). „Observations on distribution and biology of Galeus melastomus (Chondrichthyes, Scyliorhinidae) in the southern Tyrrhenian Sea (central Mediterranean)” (PDF). Cybium. 29 (1): 41—46. Arhivirano iz originala (PDF) 27. 12. 2010. g. 
  3. ^ Coelho, R. & K. Erzini (2008). „Effects of fishing methods on deep water shark species caught as by-catch off southern Portugal”. Hydrobiologia. 606 (1): 187—193. doi:10.1007/s10750-008-9335-y.  (potrebna pretplata)
  4. ^ Bozzanao, A.; R. Murgia; S. Vallerga; J. Hirano & S. Archer (2001). „The photoreceptor system in the retinae of two dogfishes, Scyliorhinus canicula and Galeus melastomus: possible relationship with depth distribution and predatory lifestyle”. Journal of Fish Biology. 59 (5): 1258—1278. doi:10.1111/j.1095-8649.2001.tb00190.x.  (potrebna pretplata)
  5. ^ Atkinson, C.J.L. & M. Bottaro (2006). „Ampullary pore distribution of Galeus melastomus and Etmopterus spinax: possible relations with predatory lifestyle and habitat”. Journal of the Marine Biological Association of the UK. 86 (2): 447—448. doi:10.1017/S0025315406013336.  (potrebna pretplata)
  6. ^ a b v g d Costa, M.E.; K. Erzini & T.C. Borges (2005). „Reproductive biology of the blackmouth catshark, Galeus melastomus (Chondrichthyes: Scyliorhinidae) off the south coast of Portugal”. Journal of the Marine Biological Association of the UK. 85 (5): 1173—1183. doi:10.1017/S0025315405012270.  (potrebna pretplata)
  7. ^ a b v g d đ Capapé, C. & J. Zaouali (1977). „Biology of Scyliorhinidae from Tunisian coasts 6 G. Galeus melastomus Rafinesque, 1810: bathymetric and geographical distribution, sexuality, reproduction, fecundity”. Cahiers de Biologie Marine. 18 (4): 449—463. 
  8. ^ Rey, J.; L.G. De Sola & E. Massutí (2005). „Distribution and Biology of the Blackmouth Catshark Galeus melastomus in the Alboran Sea (Southwestern Mediterranean)” (PDF). Journal of Northwest Atlantic Fishery Science. 35: 215—223. doi:10.2960/j.v35.m484. Arhivirano iz originala (PDF) 16. 7. 2011. g. Pristupljeno 30. 10. 2010. 
  9. ^ a b Iglesias, S.P.; M.H. du Buit & K. Nakaya (2002). „Egg capsules of the deep-sea catsharks from the eastern North Atlantic, with first descriptions of the capsule of Galeus murinus and Apristurus aphyodes (Chondrichthyes: Scyliorhinidae)” (PDF). Cybium. 26: 59—63. Arhivirano iz originala (PDF) 28. 12. 2010. g. 
  10. ^ Cigala Fulgolsi, F. (1986). „A deep water elasmobranch fauna from a lower Pliocene outcropping (Northern Italy)”. Ur.: Uyeno, T.; R. Arai; T. Taniuchi; K. Matsuura. Indo-Pacific Fish Biology: Proceedings of the Second International Conference on Indo-Pacific Fishes. Ichthyological Society of Japan, Tokyo. str. 133—139. 
  11. ^ Rafinesque, C.S. (1810). Caratteri di alcuni nuovi generi e nuove specie di animali e piante della Sicilia: con varie osservazioni sopra i medesimi (na jeziku: Italian). Palermo: Per le stampe di Sanfilippo. str. 13. „Caratteri di alcuni nuovi generi e nuove specie di animali e piante della Sicilia: con varie osservazioni sopra i medesimi. 
  12. ^ „Tor Jan Sevaldsen on Instagram: "Flott Hågjel ved Bremsneskaia på dagens dykk.". Instagram. Pristupljeno 25. 12. 2015. 
  13. ^ a b v g d đ e ž z Ragonese, S.; G. Nardone; D. Ottonello; S. Gancitano; G.B. Giusto & G. Sinacori (2009). „Distribution and biology of the Blackmouth catshark Galeus melastomus in the Strait of Sicily (Central Mediterranean Sea)” (PDF). Mediterranean Marine Science. 10 (1): 55—72. doi:10.12681/mms.122. 
  14. ^ a b Olaso, I.; F. Velasco; F. Sánchez; A. Serrano; C. Rodríguez-Cabello & O. Cendrero (2005). „Trophic relations of lesser-spotted catshark (Scyliorhinus canicula) and blackmouth catshark (Galeus melastomus) in the Cantabrian Sea”. Journal of Northwest Atlantic Fishery Science. 35: 481—494. doi:10.2960/j.v35.m494Slobodan pristup. Arhivirano iz originala 16. 7. 2011. g. Pristupljeno 30. 10. 2010. 
  15. ^ a b v g Carrassón, M.; C. Stefanescu & J.E. Carles (1992). „Diets and bathymetric distributions of two bathyal sharks of the Catalan deep sea (western Mediterranean)”. Marine Ecology Progress Series. 82 (1): 21—30. Bibcode:1992MEPS...82...21C. doi:10.3354/meps082021Slobodan pristup. 
  16. ^ Jones, E.G.; A. Tselepides; P.M. Bagley; M.A. Collins & G. Priede (11. 4. 2003). „Bathymetric distribution of some benthic and benthopelagic species attracted to baited cameras and traps in the deep eastern Mediterranean” (PDF). Marine Ecology Progress Series. 251: 75—86. Bibcode:2003MEPS..251...75J. doi:10.3354/meps251075. 
  17. ^ a b Capapé, C.; O. Guélorget; Y. Vergne & C. Reynaud (2008). „Reproductive biology of the blackmouth catshark, Galeus melastomus (Chondrichthyes: Scyliorhinidae) off the Languedocian coast (southern France, northern Mediterranean)”. Journal of the Marine Biological Association of the United Kingdom. 88 (2): 415—421. doi:10.1017/s002531540800060x.  (potrebna pretplata)
  18. ^ a b v Compagno, L.J.V. (1984). Sharks of the World: An Annotated and Illustrated Catalogue of Shark Species Known to Date. Food and Agricultural Organization. str. 312. ISBN 978-92-5-101384-7. 
  19. ^ a b Day, F. (1884). The Fishes of Great Britain and Ireland, Volume 2. London: Williams and Norgate. str. 314. 
  20. ^ Compagno, L.J.V. (1988). Sharks of the Order Carcharhiniformes. Blackburn Press. str. 134—142, 433. ISBN 978-1-930665-76-7. 
  21. ^ Compagno, L.J.V.; M. Dando & S. Fowler (2005). Sharks of the World. Princeton University Press. str. 227. ISBN 978-0-691-12072-0. 
  22. ^ Alves, D.M. Behaviour and patterns of habitat utilisation by deep-sea fish. Analysis of observations recorded by the submersible Nautilus in "98" in the Bay of Biscay, NE Atlantic. M.Sc. Thesis, University of Tromsø, June 5, 2003.
  23. ^ Pascal, L., L. Daniel, and S. Bernard (2000). Observations of chondrichthyan fishes (sharks,rays and chimaeras) in the Bay of Biscay (North-eastern Atlantic) from submersibles. Proceedings of the 3rd European Elasmobranch Association Meeting, Boulogne-sur-Mer, 1999.
  24. ^ Matallanas, J. (1982). „Feeding habits of Scymnorhinus licha in Catalan waters”. Journal of Fish Biology. 20 (2): 155—163. doi:10.1111/j.1095-8649.1982.tb03916.x. Arhivirano iz originala 5. 1. 2013. g.  (potrebna pretplata)
  25. ^ Quetglas, A.; F. Alemany; A. Carbonell; P. Merella & P. Sánchez (1999). „Diet of the European flying squid Todarodes sagittatus (Cephalopoda: Ommastrephidae) in the Balearic Sea (western Mediterranean)”. Journal of the Marine Biological Association of the UK. 79 (3): 479—486. doi:10.1017/S0025315498000605.  (potrebna pretplata)
  26. ^ Rees, G. (1959). „Ditrachybothridium macrocephalum gen. Nov., sp. nov., a cestode from some elasmobranch fishes”. Parasitology. 49 (1–2): 191—209. PMID 13657528. doi:10.1017/S0031182000026822.  (potrebna pretplata)
  27. ^ Marquès, A. & C. Capapé (2001). „Eimeria palavensis n. sp. (Apicomplexa: Eimeriidae) from the Blackmouth Catshark, Galeus melastomus (Chondrichthyes: Scyliorhinidae)”. Acta Adriatica. 42 (2): 65—70. 
  28. ^ Fanelli, E.; J. Rey; P. Torres & L. Gil de Sola (2009). „Feeding habits of blackmouth catshark Galeus melastomus Rafinesque, 1810 and velvet belly lantern shark Etmopterus spinax (Linnaeus, 1758) in the western Mediterranean”. Journal of Applied Ichthyology. 25 (S1): 83—93. doi:10.1111/j.1439-0426.2008.01112.x.  (potrebna pretplata)
  29. ^ Mauchline, J. & J.D.M. Gordon (1983). „Diets of the sharks and chimaeroids of the Rockall Trough, northeastern Atlantic Ocean”. Marine Biology. 75 (2–3): 269—278. doi:10.1007/BF00406012. 
  30. ^ Tursi, A.; G. D’Onghia; A. Matarrese & G. Piscitelli (1993). „Observations on population biology of the blackmouth catshark Galeus melastomus (Chondrichthyes, Scyliorhinidae) in the Ionian Sea”. Cybium. 17 (3): 187—196. 

Literatura[uredi | uredi izvor]