Šopić

Koordinate: 44° 24′ 01″ S; 20° 15′ 25″ I / 44.400166° S; 20.256833° I / 44.400166; 20.256833
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Šopić
Ulica
Administrativni podaci
DržavaSrbija
GradBeograd
Gradska opštinaLazarevac
Stanovništvo
 — 2011.Rast 2619
Geografske karakteristike
Koordinate44° 24′ 01″ S; 20° 15′ 25″ I / 44.400166° S; 20.256833° I / 44.400166; 20.256833
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina137 m
Šopić na karti Srbije
Šopić
Šopić
Šopić na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj011
Registarska oznakaBG

Šopić je naselje u gradskoj opštini Lazarevac u gradu Beogradu. Prema popisu iz 2011. bilo je 2619 stanovnika.

Položaj sela[uredi | uredi izvor]

Šopić je jedno među većim selima ove oblasti. Ono je u kolubarskoj ravnici između rečica Lukavice i Peštana. Kuće su sa obe strane glavnog puta Beograd-Lazarevac i gotovo ušorene, a ukoliko se ide dalje od puta sa obe strane one su razređenije i čine naselje manje zbijenog tipa. Ono se deli na ove krajeve: Orašac do Lazarevca, Krivaja u dolini potoka Krivaje, Crkveno Polje – jezerska terasa kod današnje crkve, Šabac ispod Orašca, Ulice i Crna Bara prema Kolubari i kraj Peštan pored reke Peštana.

Vode[uredi | uredi izvor]

Za piće i domaće potrebe upotrebljava se voda sa bunara, a stoka se napaja na Lukavici, Peštanu, potoku Krivaji i na Kolubarinoj otoci Očazi, koja poteče samo kada nadođe Kolubara. Posle većih kiša i naglog topljenja snega Kolubara, Peštan i Lukavica plave njive u polju.

Zemlje i šume[uredi | uredi izvor]

Zemište je plodno, osobito ono u ravnici ispod naselja. Njive su na mestima koja se zovu: Trnovčica, Prekaja, Lazina, Štipaljica, Glogov Ključ, Miovača, Peštan, Mramor, Aluga, Crna Međa, Rudo Brdo, Rudi Gaj, Srednji Rt, Kusadak, Zbegovište, Belića Bara, Kojina Bara, Dubočica, Očaga, Ribeš, Razliv (otoka Lukavice), Medvedar i Zelena Bara.

Šuma se čuva u privatnim zabranima. Seoske šume i utrine nema.

U kraju Orašcu vadi se lignit.

Starine u selu[uredi | uredi izvor]

U Orašcu, nedaleko od železničke stanice (Lazarevac, op. Milodan) izoravaju se temelji nekog starog naselja. Tu je bilo i staro groblje, sa koga je povađeno nadgrobno kamenje i uzidano u crkvu. Po predanju u tom naselju je bila i „madžarska“ crkva.

Na njivi Gotovčevića poznaju se temelji od neke druge crkve. Po jednom kazivanju i ona je bila „madžarska“, dok je po drugim, verovatnijim, pričanjima, to bila privremena crkvica u zbegu. I oko ove crkve poznaju se tragovi starog groblja.

O postanku imane otoka Očage priča se u narodu, da su se voleli momak i devojka, a roditelji im nisu dali da se uzmu. Momak se dogovori sa devojkom, pa pobegnu u šumu na mesto gde danas protiče Očaga. Posle teškog života i gladovanja momak ostavi devojku i ode u selo po hranu. Nakon dugog čekanja devojka je pomislila, da ju je momak napustio, pa je u očajanju, idući njegovim tragom, gorko plakala i proklinjala ga. Tamo gde su joj padale suze provalila se zemlja i, po suzama iz očiju provaljeno mesto (otoka), nazove se Očaga.

Za Stanin Vir u Očazi, priča se, da je neka baba Stana uzjahala jarca da pređe Očagu, pa je pala u vir i udavila se.

Ime selu[uredi | uredi izvor]

Po predanju ovo naselje je osnovao pre Karađorđevog ustanka neki Stevan Šopšaga, po kome se mesto nazvalo Šopić. Šopšaga je sa pet sinova došao „od banske strane“ i naselio se pored Kolubare na kojoj je sagradio vodenicu sa osam vitlova, koja još i danas postoji.

Podaci o selu[uredi | uredi izvor]

Današnja crkva je prvo podignuta 1815. godine od brvana na temeljima neke stare crkve, pa je obnovljena 1869. godine. Ona je u Crkvenom Polju, gotovo u sredini sela i posvećena je Sv. Arhanđelu Gavrilu. Litija se nosi prvi dan Duhova. Drže se tri zavetna dana; Novo leto, Sv. Trivun i drugi dan Vaskrsa.

Šopić se prvi put pominje po arhivskim podacima kao „šopićska nurija“ 1723. godine; a na jednoj geografskoj karti iz 1745. godine Šopić je označen na Kolubari. Zatim se pominje kao naselje 1811. godine; bilo je u njemu 54 kuće; godine 1844. ima je 95 kuća sa 578 stanovnika. Danas u njemu ima 24 roda sa 258 kuća i jedan ciganski rod sa 4 kuće.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Šopić živi 1682 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 36,9 godina (36,2 kod muškaraca i 37,6 kod žena). U naselju ima 646 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,45.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 939
1953. 947
1961. 983
1971. 1.050
1981. 1.242
1991. 1.832 1.785
2002. 2.230 2.252
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[2]
Srbi
  
2.149 96,36%
Romi
  
40 1,79%
Crnogorci
  
19 0,85%
Hrvati
  
2 0,08%
Rumuni
  
2 0,08%
Makedonci
  
2 0,08%
Česi
  
1 0,04%
Muslimani
  
1 0,04%
nepoznato
  
8 0,35%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Poznate ličnosti[uredi | uredi izvor]

U naselju Šopić je 6. novembra 1964. u saobraćajnoj nezgodi poginuo Slobodan Penezić Krcun, a trideset godina kasnije, 30. jula 1994, i poznati estradni umetnik Ipče Ahmedovski.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  2. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  3. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]