Корисник:Mihajlo Dzakic/песак

С Википедије, слободне енциклопедије
Metro Exodus
Developer(i)4A Games
Distributer(i)Deep Silver
Endžin(i)4A Engine
PlatformeMicrosoft Windows

PlayStation 4 Xbox One Stadia Luna PlayStation 5 Xbox Series X/S Linux

macOS
IzlazakMicrosoft Windows, PlayStation 4, Xbox One

15. Februar 2019. Stadia 19. Novembar 2019. Luna 20. Oktobar 2020. macOS, Linux 14. April 2021. Enhanced Edition Microsoft Windows 6. Maj 2021. PlayStation 5, Xbox Series X/S

18. Jun 2021.
Žanr(ovi)Pucačina iz prvog lica Horor-preživljavanje
ModifikacijeSinglplejer
Režiser(i)Andrew Prokhorov
Producent(i)Mykola Muravskyi
UmetniciSergei Karmalsky
PisciAndrei Paskhalov
Kompozitor(i)Alexei Omelchuk
Veb-sajthttps://www.metrothegame.com/en-gb/

Metro Exodus (metro egzodus) je posapokaliptična pucačka igra iz prvog lica, razvijena od Ukrajinskog studija 4A Gejms i objavljena od studija Dip Silver. Ovo je treći deo u trilogiji baziranoj na knjigama Dimitrija Gluhovskog, prateći prethodne delove Metro 2033 i Metro: Last Light. Objavljena je 2019. godine za Windows, Play Station 4 i Xbox One. Podrška za Linux i Mac OS je objavljena 14. aprila 2021. Poboljšana i unapređena verzija igrice u grafičkom smislu izašla je 6. maja 2021. godine za Windows, a planirana je i podrška za Play Station 5 i Xbox Series X/S 18. juna 2021.

Gejmplej[уреди | уреди извор]

Metro Exodus je pucačka video igra sa horor elementima, elementima preživljavanja i prikradanja smeštena u posapokaliptičnoj pustoši bivše Ruske federacije i republike Kazakstan[1]. Svaki igrač moraće da se izbori sa novim opasnostima i da stupi u borbu sa mutiranim stvorenjima, banditima i izdajnicima. Igrač može da poseduje arsenal oružija, koja su ručno napravljena, može ih modifikovati, prodavati, nadograđivati. Igra sadrži dinamički vremenski sistem koji konstantno smenjuje dan i noć, takođe godišnja doba i okruženje se menja uz to kako napradujemo kroz priču igre. Napravljena je tako da mi zapravo prodjemo kroz celu jednu godinu u igri. Nakon što završimo igru, postoje dva DLC-ja kao dodatak igri koji takođe i dopunjavaju priču. To su "The Two Colonels" (Dva pukovnika) i "Sam's Story" (Semova priča).

Sadržaj[уреди | уреди извор]

Mesto radnje[уреди | уреди извор]

Metro Exodus smešten je u 2035. godinu, godinu dana nakon događaja iz Metro: Last Light, na posapokaliptičnoj zemlji koja je prethodno uništena zbog nuklearnog rata. Igra nastavlja priču nakon dobrog zasvršetka igre Metro: Last light. ( U prethodne dve igre Metro 2033 i Metro: Last Light igru možemo završiti na dva načina: Dobar ili Loš, u zavisnosti kako napredujemo kroz priču[2]) Kao i u prethodnim delovima priču nastavlja glavni junak Artjom tako što pokušava da nađe mesto pogodno za život i na površini, on beži iz moskovskog metroa i kreće na putovanje ka dalekom istoku sa saborcima u lokomotivi koju su nazvali "Aurora". Igra započinje u Moskvi tokom oštre i nuklearne zime i nakon toga svaka nova zona u igri ima svoje godišnje doba. Vraćaju nam se likovi iz prethodnih igara a to su Ana, Artjomova supruga, Miler, Anin otac i vođa spartanskog reda.

Zaplet[уреди | уреди извор]

Nakon napada na D6 Artjomu je dosta borbe u podzemlju, sebi zadaje cilj da pokuša na površini da nadje mesto za život, bez radijacije, bez neprijatelja, bez mutanata. On napušta spartanski red i postaje opsednut time da tamo negde na površini itekako ima ljudi, itekako ima života. On izvodi brojne opasne misije na povšinu kako bi to dokazao Ani i Mileru ali on samo izaziva zabrinutost kod Ane i frustraciju kod Milera. Međutim, u jednoj takvoj ekspediciji sa Anom, svedoci su kako voz vozi po površini. Pre nego što su uspeli da probaju da ga uhvate, presreću ih vojnici Hanze zajedno sa hrpom ljudi koji su tvrdili da nisu iz Moskve. Vojinici pogubljuju sve ljude i povređuju Artjoma a Anu vode sa sobom u bazu. Artjom sa teškim povredama kreće u potragu za Anom prateći tragove kola vojnika. Artjom nalazi bazu, oslobađa Anu i ostaje zatečen prizorom. Ispred njega je ometač signala koji blokira sve komunikacije sa Moskvom, i ulazeće i izlazeće. On uništava ometač i odjednom počinju signali da dolaze iz celog sveta, Artjom shvata da čovečanstvo nije izumrlo i biva ponosan. Kako bi pobegli iz baze kradu jednu od Hanzinh lokomotiva "Auroru" uz pomoć jednog od Hanzinih povređenih mašinovođa Jemarka.

Kako su krenuli u beg sa lokomotivom, spartanski red napada lokomotivu kako bi pokušao je ponovo zauzme i ostaju šokirani prisustvom Ane i Artjoma. Znajući da će Hanza pogubiti sve čim saznaju da im je voz ukraden i da im je napadnuta baza, Miler odučuje da im je jedini spas da pobegnu iz Moskve. Jednom dok su putovali Miler otkriva da, iako su mnogi ruski gradovi bombardovani, rat se nije završio i NATO je nastavio da zauzima sve što je ostalo od nacije. Da bi se sprečio konačni napad na moskvu posle bombardovanja rusko rukovodstvo je odlučilo da tajno ukloni sve dolazeće i odlazeće komunikacije kako bi svi ostali pomislili da nije apsolutno niko preživeo. Zatim dobijaju radio emisiju signala od Moskovske odbrambene komande u kojoj pozivaju preživele da se nadju kod Arka, smeštenom na planini Jamantau. Miler naređuje da se upute ka tamo, verujući da je Ark mesto gde se ruska vlada ponovo gradi.

Prešavši reku Volgu uz koja biva kontrolisana od strane kultista, spartanci stižu do baze na planini Jamantau. Raspoloženi dok su se približavali bazi, na samom ulasku nešto su osećali da neće biti kako treba. Otkrivaju da su služba baze i svi ostali zapravo kanibali koji namamljuju preživele laganjem i obećanjem sigurnosti. Artjom i Spartanci uspevaju da se izbore i pobegnu, ali Milerova vera u Rusiju je slomljena kada otkrije da se vlada nikada nije sklonila u Jamantau, niti preživela rat, i tako Spartanci ostaju da se pitaju šta dalje. Koristeći mapu koju su pronašli u Jamantau bazi, odlučuju da otputuju do satelitskog komunikacionog centra u blizini Kaspijskog jezera u nadi da će dobiti pristup satelitu kako bi pronašli naseljivo zemljište za naseljavanje i dalji život. Na isušenim ostacima Kaspijskog jezera, Spartanci kradu vodu i gorivo od lokalnih bandita, dok dobijaju ažuriranu satelitsku mapu.

Dok Spartanci nastavljaju put, Ana počinje da iskašljava krv, plašeći se da je uzrok slučajno udisanje otrovnih gasova tokom putovanja. Odlučuju da izvide obližnju dolinu šume Tajge, da vide da li je pogodno za naseljavanje. Tokom izviđanja šume, Artjom je uhvaćen između dve suparničke preživele frakcije i otkriva da je brana koja štiti dolinu radioaktivne vode na ivici da propadne, što će učiniti područje nenastanjivim. Artjom se posle dosta borbe i skupljenih resursa i novih poznanstava vraća u voz da bi saznao da se Anino stanje pogoršalo. Spartanci odlučuju da krenu do veoma ozračenog radijacijom, grada Novosibirska, najbližeg mesta gde su saznali da se možda može naći protivotrov.

Miler i Artjom odlučuju da krenu sami u grad da potraže protivotrov uprkos riziku da se ozrače radijacijom toliko da mogu na mestu da umru. Ulaze u Novosibirsku podzemnu železnicu i pronalaze dečaka po imenu Kiril, jednog od poslednjih preživelih iz Novosibirska, koji objašnjava da je njegov otac otišao u misiju da dobije mapu koja označava mesto čistog, useljivog područja. Miler i Artjom su se razišli, Miler će krenuti u potragu za kartom, a Artjom će potražiti protivotrov. Artjom uspeva da pronađe protivotrov, ali biva teško povređen od strane mutanta koji apsorbuje veliku dozu zračenja. Artjom, Miler i Kiril se vraćaju u voz sa mapom i protivotrovom, ali Miler umire od trovanja zračenjem u povratku nakon upotrebe doze seruma protiv zračenja namenjenog sebi da bi spasio Artjoma koji je bio na ivici života i smrti. Ostatak Spartanaca donira sopstvenu krv kako bi Artjomu pružio kritičnu transfuziju krvi. Ana je izlečena protivotrovom i pomoću mape Spartanci se naseljavaju na obali Bajkalskog jezera, potpuno oslobođeni od zračenja.

Artjomova krajnja sudbina zavisi od izbora koje je igrač napravio tokom putovanja (kao i u prethodna dva dela igre). U lošem završetku Artjom umre od trovanja radijacijom, a Spartanci i ožalošćena Ana održavaju sahranu za njega i Milera, dok se duh Artjoma i Milera budi na oronuloj verziji Aurore, ostajući u sablasnom čistilištu večnosti. U dobrom završetku Artjom preživljava. Miler je sahranjen, a Artjom je izabran da zauzme njegovo mesto vođe Spartanskog reda. Sad sa domom bez zračenja, Artjom odlučuje da se vrati u Moskvu i otkrije istinu sveta preživelima Metroa.

Dva pukovnika[уреди | уреди извор]

Dok Artjom odlazi da pronađe lek za Aninu bolest u Novosibirsku, Miler počinje da vraća korake Kirilovog oca pukovnika Vjačeslava (Slava) Hlebnikova kako bi pronašao satelitsku mapu. Godinu dana ranije, Hlebnikov radi kao vojnik štiteći Novosibirski metro dok podiže Kirila. U međuvremenu, vlada Novosibirskog metroa, OSKOM, planira evakuaciju metroa, ali nema dovoljno seruma protiv zračenja da zaštiti celokupno stanovništvo. Kao rezultat toga, OSKOM počinje nasilno oduzimati serum stanovništvu, izazivajući građanske nemire. U metrou uskoro izbija građanski rat, primoravajući Hlebnikova da brani sedište OSKOM-a od pobunjenika. Međutim, general Anatoli Vinogradov (Tolja) koristi otrovni gas tokom bitke, ubijajući gotovo sve u stanici. Kada se Hlebnikov suoči sa njim, Vinogradov otkriva da je rukovodstvo OSKOM-a već uzelo preostali serum i pobeglo, odlučivši da preplavi Metro otrovnim gasom kako bi milosno ubio ostatak stanovništva. Međutim, Vinogradov naređuje svojim ljudima da unište voz za evakuaciju OSKOM-a pre nego što izvrše samoubistvo. Bez drugog izbora, Hlebnikov se spušta u bunker zaražen mutantima kako bi preuzeo mapu koja vodi do Bajkalskog jezera. Pronalazi mapu, ali podleže trovanju radijacijom nakon što je izgubio dozu seruma. U sadašnjosti, Miller ulazi u bunker i pronalazi telo Hlebnikova-a i mapu. Uverava Hlebnikova da nije umro uzalud i obećava da će Kirila izvesti iz Novosibirska pre odlaska.

Semova priča[уреди | уреди извор]

Nakon što su se Artjom i spartanci naselili u Bajkalskom jezeru, jedan od Spartanaca, američki marinac Samuel "Sem" Tejlor, odlučuje da pronađe način da se vrati svom domu u San Diegu da vidi da li je njegov otac preživeo nuklearni rat. Rastajući se sa Spartanskim redom, Sem putuje u lučki grad Vladivostok gde upoznaje kapetana Eduarda „Eda“ Baranova. Baranov upućuje Sema na netaknutu nuklearnu podmornicu „Mejflauer“, koja Sema može da odvede nazad u Sjedinjene Američke Države. Međutim, Sema i Eda razdvaja napad mutanata, a Sema zarobljavaju muškarci koji rade za Toma, kolegu Amerikanca. Tom objašnjava da je bio trgovac oružjem koji je nasukan u Rusiji nakon pada nuklearnih bombi, i traži od Sema da pronađe Eda, jer je on jedina osoba koja zna kako da napuni gorivo podmornici. Ed ne veruje Tomovim namerama sa Mejflauerom, posebno jer je još uvek naoružan nuklearnim raketama i njegova posada je nestala, ali Sem ga ubeđuje da pregovara o poslu s Tomom. Sem i Ed putuju u obližnju napuštenu mornaričku bazu kako bi povratili gorivne šipke potrebne za napajanje Mejflauera. Međutim, Ed je i dalje nepoverljiv prema Tomu i traži od Sema da iskoristi priliku da sabotira Meiflauer, čak i ako to znači žrtvovanje njegove šanse za povratak kući. Iznenada, Tomov poručnik Klim izdaje ga i napada Mejlflauer, primoravajući Sema, Eda i Toma da rade zajedno. Sam ubija Klima i Mejflauer počinje da isplovljava iz luke. Sem zatim ima mogućnost da sabotira Mejflauer ili ga ostavi netaknutim. Ako Sem ne sabotira Meiflauer, Tom će ga odvesti u San Diego kao što je i obećao vatrenom snagom mejflauera na njegovu komandu. Ako Sem sabotira Meiflauer, podmornica će eksplodirati i potonuti, ubijajući i Eda i Toma. Sem ostaje u Vladivostoku, ali srećan je što zna da niko ne može koristiti nuklearno oružje koje je Mejflauer nosila i odlučuje da nađe drugi put kući.

Razvoj i puštanje u prodaju[уреди | уреди извор]

Metro Exodus je razvijen od strane studija 4A Gejms[3]. Razvoj je započet 2014. godine u studijima 4A Gejmsa na Malti i u Kijevu[4]. Igru pokreće 4A Endžin. Igra je najavljena 11. juna 2017. godine na pres konferenciji "E3" 2017. godine[3].Igra je izbačena prvo za Windows, potom i za Play Station 4 i Xbox One 15. februara 2019. godine[5]. Prvi dodatak igre, ekspanzija, Dva pukovnika izažao je 20. avgusta 2019[6]. godine i nakon toga Semova prica 11. februara 2020.godine[6].

Prodaja[уреди | уреди извор]

U izdanju meseca, Metro: Egzodus je zauzeo drugo mesto na britanskim prodajnim lestvicama. Metro: Egzodus je takođe prodao 50% više primeraka od svog prethodnika, Metro: Last Light. U Japanu je prodato približno 17.513 fizičkih primeraka za Play Station 4 tokom nedelje pokretanja, što je Metro: Egzodus učinilo sedmom najprodavanijom igrom bilo kog formata[7]. Igra je debitovala na prvom mestu na nedeljnim švajcarskim listama maloprodaje. Do kraja objavljenog tromesečja 31. marta 2019, igra je za izdavača Dip Silver generisala 58 miliona evra. Nakon objavljivanja na Stimu 15. februara 2020, igra je prodata u više od 200.000 primeraka u roku od nekoliko dana.[8]

Nagrade[уреди | уреди извор]

Godina Nagrada Kategorija Rezultat Referenca
2017 Golden Joystick Awards Najtraženija igra Nominovana Sajt nije u funkciji
2018 Game Critics Awards Najbolja video igra Nominovana [9]
2018 Game Critics Awards Najbolja akciona igra Nominovana [9]
2018 Gamescom Awards Najbolja akciona igra Nominovana [10]
2018 Golden Joystick Awards Najtraženija igra Nominovana [11]
2019 Develop: Star Awards Najbolji vizuelni izgled Nominovana [12]
2019 Develop: Star Awards Igra godine Nominovana [12]
2019 Golden Joystick Awards Najbolja priča Nominovana [13]
2019 Golden Joystick Awards Najbolji vizuelni izgled Nominovana [13]
2019 Titanium Awards Najbolja akciona igra Nominovana [14]
2019 The Game Awards 2019 Najbolja akciona igra Nominovana [15]
2020 23rd Annual D.I.C.E. Awards Izvanredna tehnička dostignuća Nominovana [16]
2020 NAVGTR Awards Grafički i tehnički Nominovana [17]
2020 Pégases Awards 2020 Najbolja internacionalna igra Pobedila [18]
2020 16th British Academy Games Awards Tehničko dostignuće Nominovana [19]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

Oficijalni sajt
https://www.metrothegame.com/en-gb/
Izdavački studio
https://www.deepsilver.com/en/games/
Razvojni studio
http://www.4a-games.com
Knjige
https://www.metrothegame.com/books/

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Wiki, Metro (2019). „Priča i radnja”. 
  2. ^ Metro, Wiki (2010—2020). „Dobar i loš kraj igre”. 
  3. ^ а б Julia, Alexaxnder (11. 06. 2017). „Razvoj igre”. 
  4. ^ MCV, Staff (12. 06. 2017). „Razvijanje igre”. 
  5. ^ Fraser, Brown (2019). „Puštanje u prodaju”. 
  6. ^ а б Aleksej, Krpan (20. 08. 2019). „Ekspanzije Igre”. 
  7. ^ Sal, Romano (20. 02. 2019). „Prodaja i probijanje igre”. 
  8. ^ James, Batchelor (20. 02. 2020). „Prodaja”. 
  9. ^ а б Watts, Steve (05. 07. 2018). „Najbolja video igra”. 
  10. ^ Keana, Sean (22. 08. 2018). „Najbolja akciona igra”. 
  11. ^ Hoggins, Tom (24. 09. 2018). „Najtraženija igra”. 
  12. ^ а б Blake, Vikki (16. 05. 2019). „Najbolji vizuelni izgled i igra godine”. 
  13. ^ а б Tailby, Stephen (20. 09. 2019). „Najbolja priča i najbolji vizuelni izgled”. 
  14. ^ „Najbolja akciona igra”. 2019. 
  15. ^ Winslow, Jeremy (13. 12. 2019). „Najbolja akciona igra”. 
  16. ^ Chalk, Andy (05. 05. 2020). „Najbolje tehničko dostignuće”. 
  17. ^ „Grafički i tehniči”. 2019—2020. 
  18. ^ „Najbolja internacionalna igra”. 2020. 
  19. ^ Stuart, Keith (03. 03. 2020). „Tehničko dostignuće”.