Naftno inženjerstvo

С Википедије, слободне енциклопедије
Primer mapa koje se koriste za istraživanje rezervi nafte, kako bi se utvrdilo gde je povoljno bušiti. Ova pregledna struktura mape generisana je pomoću softvera za konturne karte na dubinama od oko 2.600 m za gas i rezerve nafte u polju Erat (Okrug Vermilion (Luizijana)). Konture kružne tanke crvene linije na vrhu u sredini karte ukazuju na rezervoar nafte. Zbog toga što gas lebdi iznad nafte, konturna tanka crvena linija označava kontaktnu zonu gasa/nafte

Naftno inženjerstvo je polje inženjerstva koje se bavi aktivnostima koje se odnose na proizvodnju ugljovodonika, koji mogu biti sirova nafta ili prirodni gas. Smatra se da istraživanje i proizvodnja spadaju u uzvodni sektor industrije nafte i gasa. Istraživanja ugljovodonika i naftno inženjerstvo su u industriji nafte i gasa dve glavne discipline o podzemnim izvorima, koje imaju fokus na maksimizovanju ekonomskog oporavka ugljovodonika iz podzemnih rezervoara. Naftna geologija i geofizika stavljaju fokus na pružanje statičkog opisa akumulacije ugljikovodičnih stena, a naftno inženjerstvo se usredsređuje na procenu nadoknadivog obima ovog resursa pomoću detaljnog razumevanja fizičkog ponašanja ulja, vode i gasa u poroznim stenama pod vrlo visokim pritiskom.

Zajedničkim naporima geologa i naftnih inženjera širom sveta trajanje akumulacija ugljikovodika određuje način na koji se razvija i osiromašuje rezervoar, pa obično imaju najveći uticaj na polju ekonomije. Naftno inženjertvo zahteva dobro poznavanje mnogih drugih srodnih disciplina, kao što su geofizika, naftna geologija, evaluacija formacija (dobra prijava), bušenje, ekonomija, rezervoarska simulacija, rezervoarsko inženjerstvo i opšte inženjerstvo, sistemi veštačkog podizanja, dopune nafte i gasno inženjerstvo.

Angažovanje u industriji istorijski je iz disciplina fizike, hemijskog inženjerstva i rudarstvenog inženjerstva. Kasniji razvoj uvežbavanja obično rade naftne kompanije.[1][2] U 2010. Kompanija National Association of Colleges and Employers je pokazala da su naftni inženjeri najplaćeniji diplomirani studenati, sa prosečnom zaradom od 125.220 dolara godišnje.[3]

Pregled[уреди | уреди извор]

Profesija je nastala 1914. godine u okviru Američkog instituta inžinjera rudarstva, metalurgije i nafte (engl. American Institute of Mining, Metallurgical, and Petroleum Engineers - AIME).[4] Fakultet naftnog inženjerstva Univerziteta u Pitsburgu je bio prvi koji je dodelio diplomu naftnog inženjerstva 1915. godine.[1] Od tada, ova profesija je evoluirala radi rešavanja sve težih situacija. Poboljšanja u oblasti računarskog modelovanja, materijala i primena statistike, probabilističkih analiza, i novih tehnologija kao što su horizontalna bušenja i poboljšani prinosi nafte, su drastično unapredili oruđa na raspolaganju naftnih inženjera zadnjih decenija. Automatizacija,[5] senzori,[6] i roboti[7][8] se koriste da bi se podstakla industrija na veću efikasnost i sigurnost.

Udruženje naftnih inženjera (engl. Society of Petroleum Engineers - SPE) je najveće profesionalno društvo naftnih inženjera.[9][10][11][12] SPE provides a worldwide forum for oil and natural gas exploration and production (E&P) professionals to exchange technical knowledge and best practices. SPE manages OnePetro and PetroWiki, in addition to publishing magazines, peer-reviewed journals, and books.[13] SPE also hosts more than 100 events each year across the globe[14]

Ono objavljuje znatne količine tehničkih informacija i drugih resursa u podršci naftne i gasne industrije. Ono organizuje besplatne onlajn obrazovne vebinare i podučavanja, i pruža pristup sistemu SPE Connect, jednoj ekskluzivnoj platformi za svoje članove, koja omogućava diskusije tehničkih problema, najboljih praksi, i niza drugih tema. Članovi SPE isto tako imaju pristup SPE alatu za pristup stručnim informacijam koji se može koristiti za profesionalni razvoj.[15] SPE objavljuje recenzentne časopise, knjige, i magazine.[16] SPE članovi dobijaju komplementarnu preplatu na Journal of Petroleum Technology i popuste na druge SPE publikacije.[17] SPE članovi isto tako imaju popust na registracijske naplate za SPE organizovane događaje i kurseve za obuku.[17] SPE pruža stipendije i druge vidove fininasijske pomoći studentima.

Prema podacima Biroa za radne statistike Ministarstva za rad Sjedinjenih Država, od petrolejskih inženjera se očekuje da budu diplomirani inženjeri. Generalno su diplome iz oblasti sa fokusom na naftno inženjerstvo preferentne, mada se i diplome u oblastima mašinskog, hemijskog i građevinskog inženjerstva smatraju prihvatljivim.[18] Obrazovanje u oblasti naftnog inženjerstva je dostupno na mnogim univerzitetima u Sjedinjenim Državama i širom sveta - a posebno u regionima naftne produkcije. U.S. News & World Report održava spisak najboljih fakultetskih programa naftnog inženjerstva.[19] SPE i neke privatne kompanije isto tako nude kurseve za obuku.[20][21][22] Neke naftne kompanije imaju znatne unutrašnje obrazovne kapacitete iz oblasti naftnog inženjerstva.[23][24]

Tipovi poslova[уреди | уреди извор]

Naftni inženjeri se dele u nekoliko vrsta:

  • Rezervoarski inženjer radi optimizaciju proizvodnje nafte i gasa putem pravilnog postavljanje cene proizvodnje i poboljšane tehnike oporavka nafte.
  • Inženjer bušenja upravlja tehničkim aspektima istražnih bušenja, proizvodnim i injekcijskim bunarima.
  • Inženjeri proizvodnje, uključujući i inženjere podzemlja upravljaju sučeljem između rezervoara, uključujući i perforacije, kontrolu peska, dubinsku kontrolu toka i dubinsku opremu za monitoring; procenjuju metode koji spadaju u veštačko podizanje. Odabiraju površinsku opremu koja razdvaja proizvedene tečnosti (ulje, prirodni gas i vodu).

Vidi još[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б „Petroleum Engineering”. Britannica. Приступљено 03. 2. 2012. 
  2. ^ „America's Best- And Worst-Paying Jobs”. Forbes.com. 04. 6. 2007. Приступљено 18. 12. 2011. 
  3. ^ „NACE:”. Naceweb.org. Приступљено 18. 12. 2011. 
  4. ^ „About Us”. American Institute of Mining, Metallurgical, and Petroleum Engineers. Приступљено 2012-06-08. 
  5. ^ „Drilling Automation”. Journal of Petroleum Technology. 14. 12. 2017. 
  6. ^ „JPT Flow Sensor Technology Seeks to Replace the Coriolis Meter”. www.spe.org. Приступљено 14. 12. 2017. 
  7. ^ „JPT Competing Companies Building Robots to Place Receivers”. www.spe.org. Приступљено 14. 12. 2017. 
  8. ^ „JPT Robot Removes Operators From Extreme Environments”. www.spe.org. Приступљено 14. 12. 2017. 
  9. ^ „U.S. Tax Exemption Certificate” (PDF). SPE. 27. 12. 2017. Приступљено 27. 12. 2017. 
  10. ^ ProPublica, Mike Tigas, Sisi Wei. „Nonprofit Explorer – ProPublica”. ProPublica (на језику: енглески). Приступљено 2017-12-27. 
  11. ^ Dallas Business Journal: Society of Petroleum Engineers related content
  12. ^ „About Us | Society of Petroleum Engineers”. www.spe.org. Приступљено 2017-11-28. 
  13. ^ „Publications | The Society of Petroleum Engineers”. www.spe.org. Приступљено 2017-11-28. 
  14. ^ „SPE Event Calendar”. www.spe.org (на језику: енглески). Приступљено 2017-11-28. 
  15. ^ „SPE Member Resource Guide” (PDF). Society of Petroleum Engineers. Приступљено 12. 12. 2017. 
  16. ^ „Publications | The Society of Petroleum Engineers”. www.spe.org. Приступљено 14. 12. 2017. 
  17. ^ а б „Professional Membership Benefits | Society of Petroleum Engineers”. www.spe.org. Приступљено 14. 12. 2017. 
  18. ^ „Petroleum Engineers: Occupational Outlook Handbook: U.S. Bureau of Labor Statistics”. www.bls.gov (на језику: енглески). Приступљено 06. 2. 2018. 
  19. ^ „Best Undergraduate Petroleum Engineering Programs (Doctorate)”. U.S. News & World Report. 06. 2. 2018. 
  20. ^ „PEICE – Practical Professional Career Training for the Oil & Gas Industry”. www.peice.com. Архивирано из оригинала 15. 12. 2017. г. Приступљено 14. 12. 2017. 
  21. ^ „PetroSkills Oil and Gas Training | World's Petroleum Training”. www.petroskills.com. Приступљено 14. 12. 2017. 
  22. ^ „Online Training, Online Courses, Web-based Learning Management System - Learning Management Express(LMX) - NexLearn”. www.oilandgastraining.com. Приступљено 14. 12. 2017. 
  23. ^ „Energy Pipeline: Noble Energy’s outdoor training facility brings industry to community’s fingertips” (на језику: енглески). Приступљено 14. 12. 2017. 
  24. ^ „Oil and Gas Training & Career Development | Schlumberger”. www.slb.com. Архивирано из оригинала 18. 12. 2017. г. Приступљено 14. 12. 2017. 

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]