Đuzepe Đusti

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Đuzepe Đusti
Lični podaci
Datum rođenja(1809-05-13)13. maj 1809.
Mesto rođenjaMonsumano Terme, Toskana
Datum smrti31. maj 1850.(1850-05-31) (41 god.)
Mesto smrtiFirenca, Toskana
Književni rad
Period1832-1850
Žanr
Najvažnija dela
  • Sant’Ambrogio
  • Memorie inedite
  • Epistolario

Đuzepe Đusti (ital. Giuseppe Giusti; 1809-1850) bio je italijanski pesnik i satiričar.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Đusti je rođen u Monsumano Termama, u provinciji Pistoje.

Njegov otac, obrazovani bogataš, navikao je sina još od malih nogu na učenje, a on ga je sam, između ostalih predmeta, naučio i osnovnim začecima muzike. Naposletku, kako bi obuzdao njegovu isuviše živahnu narav, poverio ga je na vaspitanje jednom seoskom svešteniku, čija je strogoća učinila više zla nego dobra. U dvanaestoj godini poslat je da se školuje u Firenci, kasnije u Pistoji, i onda u Luki. Tokom tih godina školovanja, napisao je neke od svojih prvih stihova.

1826. Đusti odlazi na studije prava na Univerzitetu u Pizi[1]. Na pravima se nije najbolje snašao. Delimično zbog političke satire koju je napisao, a koja se nije svidela vlastima, umesto predviđenog četvorogodišnjeg studiranja, diplomu je stekao nakon osam godina, 1834. Nakon diplomiranja, izdejstvovao je od roditelja trajni smeštaj u Firenci, pod izgovorom da želi da usavrši pravo, ali je mesto prava usavršavao svoja književna iskustva. Iako je diplomirao prava, njima se nikada nije bavio.

Uprkos ograničenim primanjima od svog oca, živeo je rasterećeno. Spoznao je svet kroz poroke društva, ludosti nekih zakona i običaja kojim je njegova zemlja bila prožeta. Stečeno iskustvo pomoglo mu je u pisanju satira.

Nakon kratke neuzvraćene ljubavi koju doživljava, 1832. najozbiljnije se posvećuje pisanju za svoju zemlju. Sa pesmom La Ghigliottina[2] (Giljotina) Đusti je počeo da ucrtava sebi put i tako otkrio svoju genijalnost. Od tada je postao poznat kao italijanski Beranže, a čak ga je i nadmašio po bogatstvu jezika, prefinjenosti humora i dubini satirične koncepcije. Beranže ima sve ono što je potrebno za popularnu poeziju. Njegova poezija je manje proučavana, njena živost možda bučnija, spontanija, dok je Đusti i po načinu i po koncepciji elegantniji, prefinjeniji, prodorniji.

Đusti je svim srcem ušao u političke pokrete 1847. i 1848, služio je u nacionalnoj gardi, bio u parlamentu Toskane, ali vremenom shvata da se tu ne odvijaju stvari od važnosti za Italiju, i da ona polako upada u ruke prinčeve tiranije. Zbog toga je pao sa viskog položaja koji je imao u javnosti, a 1848. dobio je zvanje reakcionara.

Umro je 31. Maja 1850. u Firenci, u palati svog prijatelja Đina Kaponija.

Stvaralaštvo[uredi | uredi izvor]

Đustijeva grobnica u bazilici San Miniato al Monte u Firenci

Najpoznatija pesma koju je napisao je Sant'Ambrogio[3] (Sveti Ambrozije) u kojoj Đusti najotvorenije iznosi svoje anti-austrijske stavove, obraćajući se direktno Vašoj ekselenciji koja me prezrivo gleda indikujući na ondašnju imperijalnu vlast i potvrđujući političku i prijateljsku privrženost Alesandru Manconiju. Još neka poznata dela su: Il re Travicello[4] (Kralj Travičelo), Il brindisi di Girella[5] (Đirelina zdravica), satira o moralu prevrtljivaca i koristoljubivaca, Le memorie di Pisa[6] (Memoari iz Pize), Il papato di Prete Pero[7] (Papstvo sveštenika Peroa), gorka antiklerička satira i La chiocciola[8].

Što se tiče proznih dela vredi istaći Memorie inedite (Neobjavljeni memoari) , delo koje je objavljeno 1890. pod nazivom Hronika dešavanja u Toskani, i jedna zbirka Proverbi toscani (Toskanske poslovice) koje su takođe objavljene posthumno 1853. Veoma je zanimljivo delo Epistolario (Epistolarijum) iz koga proizilazi njegov živahni toskanski govor i privrženost Manconijevim tezama o jeziku.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Home”. www.unipi.it (na jeziku: italijanski). Pristupljeno 2023-12-22. 
  2. ^ „Giuseppe Giusti – La guigliottina a vapore”. poeti e libertà (na jeziku: italijanski). 2011-07-23. Pristupljeno 2023-12-22. 
  3. ^ „Sant'Ambrogio”. Arhivirano iz originala 11. 02. 2016. g. Pristupljeno 28. 12. 2023. 
  4. ^ „Il Re Travicello”. PoesieRacconti (na jeziku: italijanski). Pristupljeno 2023-12-22. 
  5. ^ „Il Brindisi di Girella di Giuseppe Giusti”. www.efira.it. Pristupljeno 2023-12-22. 
  6. ^ „Giuseppe Giusti – LE MEMORIE DI PISA”. poeti e libertà (na jeziku: italijanski). 2018-11-28. Pristupljeno 2023-12-22. 
  7. ^ „Il papato di Prete Pero, by Giuseppe Giusti”. Poeticous. Pristupljeno 2023-12-22. 
  8. ^ „La Chiocciola, di Giuseppe Giusti”. Poeticous. Pristupljeno 2023-12-22. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]