Pređi na sadržaj

Jakov Adamič Borodavka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jakov Borodavka

hetman
Puno imeЯ́kov Adámovič Borodávka-Neródič
Datum smrti8. septembar 1621.
Mesto smrtiKijevDržavna zajednica Poljske i Litvanije
Uzrok smrtismrtna kazna
NarodnostKozak
Zanimanjehetman
Aktivni period1619—1621
SuparniciPetro Konaševič-Sagajdačnij

Jakov Borodavka (ukr. Яків Адамович Неродич-Бородавка, rus. Я́ков Ада́мович Борода́вка-Неро́дич) (nepoznato — 8. septembar 1621, Kijev, Državna zajednica Poljske i Litvanije), poznat i kao Jacko Borodavka, je bio hetman Zaporoške Seče od 1619. do 1621. godine. Bio je glavni suparnik hetmana Petra Konaševiča-Sagajdačnog[1], koji ga je na kraju uhapsio i osudio na smrt. Ubijen je 8. septembra 1621. u Kijevu.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Glavni suparnik hetman Petro Konaševič-Sagajdačnij

Jakov Borodavka je bio krajem 1619. godine izabran za hetmana (neregistrovanih[2]) Zaporoških Kozaka i liderom Zaporoške Seče. Sa njegovim izborom Kozaki su pripretili (tada vladajućim) Poljacima puno radikalnije nego pod hetmanom (legalnih, registrovanih) Kozaka Petra Konaševiča-Sagajdačnog. Jakov Borodavka je kao pravoslavni Kozak imao radikalnije poglede prema katoličkim Poljacima, koji su za vreme Državne zajednice Poljske i Litvanije vladali Malorusijom i vršili pritisak na pravoslavnu raju (katoličenje).

Priprema Osmanskog carstva, da zajedno sa Krimskim Tatrima napadne Državnu zajednicu Poljske i Litvanije, dala je Borodavki povod, da sa legalnim (registrovanim) Kozacima, pod vodstvom hetmana Petra Sagajdačnog, sami napadnu Turke. Od 15. do 17. juna 1621. održao se sabor svih Kozaka, kod Bele Crkve, gde su prihvatili poljski sporazum (bolja prava Kozaka i pravoslavne raje). Poljska je prihvatila komandovanje od 40 hiljada Kozaka hetmanu Borodavki (Bitka kod Hotina (1621)). Avgusta 1620. godine, kada su se Kozaki spremali da sa Poljskom krenu u rat prema Moldaviji[3], u kozačkom gradu kod Mogiljiva-Podiljskog došlo je do sastanka dva suparnika i hetmana, Borodavke i Sagajdačnog. Prije toga hetman Sagajdačnij u Varšavi je potpisao plan za bolje uslove Kozaka i pravoslavne raje, gde su Kozaci dobili neke vrste autonomije. Sagajdačnij se takođe nije složio sa hetmanstvom Borodavke, koje je hteo rešiti pred samu bitku poljsko-kozačke armije protiv Turske.

Uzimanje titule i hapšenje Borodavke[uredi | uredi izvor]

Bitka kod Hotina (1621)

U bitki kod Hotina hetman Sagajdačnij nije bio zadovoljan sa radom hetmana Borodavke, kao razlog je naveo loše vođenje kozačkih odreda i lošu logistiku njegovih trupa. Nije bio ni zadovoljan zbog nepotpune komande nad svim Kozacima, jer je velik deo vodio sam hetman Borodavka.

Zbog toga krajem avgusta 1621. kod zaporoške vojske došlo je do smene vlasti. Hetman Jakov Adamič Borodavka je uhapšen i izgubio svoju bulavu. Kasnije, 8. septembra 1621. je i smrtno kažnjen u zatovru u Kijevu. Smena i ubistvo Jakova Borodavke je bila više političko odstranjenje, za vlast nad Kozacima kod kojih je bio Borodavka veoma popularan hetman. Poljski hetman Stanislav Žolkevski je o Borodavki zapisao:[4]

...najlošiji kozak koji je sklon buntima, sa kojima bi Kozaci išli ne samo na more nego i u pakao.

Sagajdačnom je bilo kasnije žao za pogibiju hetmana Borodavke, koji je uradio mnogo za oslobođenje pravoslavne raje i Kozaka. Kada je bio smrtno ranjen na bitki kod Hotina, naveo je zapisati u beležku o Borodavki „Jakov hetman”. Očigledno je pred smrt izrazio svoje pokajanje.

Rezultat[uredi | uredi izvor]

Ubistvo Jakova Borodavke je više lićilo na uklanjanje suparnika[1], što je kasnije priznao i sam Petro Konaševič-Sagajdačnij. U ukrajinskoj istoriji (i kod Kozaka) Jakov Borodavka je pozitivna lićnost u borbi Kozaka i pravoslavne raje protiv poljske šljahte i Turaka.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gaйdaй L. Іstorія Ukraїni v osobah, termіnah, nazvah і ponяttяh.- Lucьk: Veža, 2000. (jezik: ukrajinski)
  • Golobuckiй V. A. Zaporožskoe kazačestvo. — Kiev, 1957. S. 162, 173—179. (jezik: ruski)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Kazackie vosstaniя konca 16-go veka
  2. ^ Poljski Sejam je dozvolio iznos registrovanih Kozaka, koji je bio puno manji od broja Kozaka
  3. ^ Hotin se nalazi u današnjoj Moldaviji
  4. ^ Mikola Fedorovič Kotlяr, V. A Smolій. Istoriя v žizneopisaniяh. Kiev, Nauk. dumka. 1990. str. 156.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]