Jamal (sateliti)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Veštački sateliti klase Jamal
Proizvođač  Rusija RKK Energija, Rešetnjov, Krasnojarsk
Datum lansiranja 6. septembar 1999.
Raketa-nosač Proton-K (rus. Протон-К)
Mjesto lansiranja Bajkonur
Masa 1360-5250 kg
Vrsta orbite Geostacionarna orbita
Inklinacija orbite 90 °

Jamal (rus. Ямал) je porodica komunikacionih satelita kompanije „Gazprom kosmički sistemi" u svrhu distribucije satelitskih televizijskih kanala. Sistem funkcioniše u okviru ruskog Saveznog kosmičkog programa i održava ga Roskosmos. Razvijen je u Raketno-kosmička korporacija Energija, a proizvodi se u institutu Rešetnjev u Željeznogorsku, Krasnojarski kraj. Od 1999. do početka 2015. godine lansirano je sedam ovakvih satelita, od kojih su pet u funkciji, a dva penzionisana. Svi sateliti serije smešteni su u geostacionarnoj orbiti i za sada pokrivaju teritoriju Evrope, Azije i Afrike.[1]

Konstrukcija i razvoj[uredi | uredi izvor]

Konstrukcija Jamal satelita koristi izuzetno razvijene tehnologije satelitske BUS telekomunikacije, koja obezbeđuje napredne komunikacione veze sa organizacijama unutar ruske gasne industrije, kao i telekomunikacione usluge korisnicima u Rusiji i inostranstvu, koje uključuju glasovnu i faks komunikaciju, video konferencijsku vezu, prenos digitalnih podataka i TV programa, vezu sa Internetom. Modularni princip korpusa bez pritiska u unutrašnjosti aparata, omogućio je znatno veće gabarite korisnog prostora, duži radni vek i lakšu ugradnju aparature modifikacija za druge namene (meteorološku, daljinsku detekciju, monitoring, itd). Kompozicioni materijali su široko primenjeni umesto metala u konstrukciji. Radni vek je čak 12-15 godina.[2] Ovo je prva serija ruskih telekomunikacionih satelita poslednje generacije, a serija 300 i 400 razrađena je u saradnji sa Thales i Sumitomo korporacijama, a licencno se proizvodi i u Thales-Alenia grupi.[3] Osim Gasproma koriste ih i kompanije iz mnogih drugih zemalja npr. Izraela, Indijae, Japana, a od skora Južnoafrička, Francuska i Nemačka satelitska komunikacijska agencija.[1]

Sateliti[uredi | uredi izvor]

Jamal 100[uredi | uredi izvor]

Lansiranje Jamal-101 i Jamal-102 satelita provedeno je 6. septembra 1999. godine sa Proton-K iz Bajkonura. Sa Jamal-101 nikada nije uspostavljen radio kontakt. Sumnja se da se baterija ispraznila ili otkačila prilikom procedure lansiranja. Osiguranje SOGAZ je priznalo havariju, i u potpunosti nadoknadilo štetu od 50,5 miliona dolara.[4]Jamal-102 je uspešno radio do 9. avgusta 2010. godine, kada mu je istekao resurs.[5]

Jamal 200[uredi | uredi izvor]

Jamal -201 je pokrenut 23. novembra 2003. godine, u kompletu sa Jamal-202.[2]

Jamal 300[uredi | uredi izvor]

Pušten je 3. novembra 2012. godine, Jamal-300K sa Proton-M iz Baikonura u paru sa satelitom Luč-5B[6]

Jamal 400[uredi | uredi izvor]

8. decembra 2012. godine, Jamal-402 pokrenula je Proton-M iz Baikonura.

Dana 15. decembra, 2014. je lansiran Jamal-401, raketa-nosač je Proton-M / Briz-M iz Baikonura.


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b "Sonema razvernula novuю setь v Afrike na baze resursa sputnika «Яmal-402»", «Gazprom kosmičeskie sistemы», 20. januar 2015.
  2. ^ a b „Novыe «Яmalы»”. Žurnal "Novosti Kosmonavtiki". 01.2004. Arhivirano iz originala 06. 06. 2011. g. Pristupljeno 02. 12. 2011.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  3. ^ „Žurnal OAO ISS № 10. Proekt «Яmal»: seriя sputnikov dlя OAO «Gazprom kosmičeskie sistemы»” (PDF). OAO «Informacionnыe sputnikovыe sistemы» imeni akademika M.F. Rešetnёva». str. 13—18. Arhivirano iz originala (PDF) 12. 02. 2012. g. Pristupljeno 26. 11. 2011. 
  4. ^ Solnceva, Tatьяna (29. 12. 2011). „Marsianskie missii co strahovkoй”. «Rossiйskaя gazeta». Pristupljeno 26. 4. 2014.  Nepoznati parametar |description= ignorisan (pomoć)
  5. ^ „OAO «Gazprom kosmičeskie sistemы». Realizovannыe proektы”. OAO "Gazprom kosmičeskie sistemы". Arhivirano iz originala 12. 02. 2012. g. Pristupljeno 1. 12. 2011. 
  6. ^ „"Proton-M" s dvumя rossiйskimi sputnikami uspešno startoval s Baйkonura”. "Vesti" internet-gazeta" ("VESTI.RU"). 03. 11. 2012. Arhivirano iz originala 03. 11. 2012. g. Pristupljeno 03. 11. 2012. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]