Japanski nosači aviona klase Sorju

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Japanski nosač aviona Sorju

Japanski nosači aviona klase Sorju izgrađeni su pred početak Drugog svetskog rata i uvršteni u sastav japanske ratne mornarice (1937. i 1939). Kada su Japanci krenuli sa napadom na Pacifiku, bili su to najmanji flotni nosači aviona u japanskoj floti. I pored svog malog deplasmana, smatrani su veoma uspešnom konstrukcijom, što je navelo japanski Admiralštab da na osnovu njihovih nacrta krene sa izgradnjom nosača aviona klase Unrju.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Brodovi[uredi | uredi izvor]

Ukupno su izgrađena dva broda ove klase, i oba su potopljena u Midvejskoj bici

Ime Početak gradnje Porinuće Primljen u flotu Potopljen
Sorju 20. novembar 1934. 21. decembar 1935. 29. januar 1937. 4. jun 1942.
Hirju 8. jul 1936. 15. novembar 1937. 5. jul 1939. 5. jun 1942.

Taktičko-Tehnički podaci[uredi | uredi izvor]

Nosač aviona Sorju Nosač aviona Hirju
Standardna težina: 16.100 tona 17.756 tona
Puna težina: 18.800 tona 20.250 tona
Dužina: 222.50 metara 222.90 metara
Širina: 21.30 metara 21.30 metara
Gaz (srednji): 7.62 metara 7.80 metara
Poletna paluba: 216.90×22 metara 216.90×23 metara
Pogon: 8 kotla „Kanpon“ 8 kotla „Kanpon“
Snaga: 152.000 KS (4 parne turbine) 153.000 KS (2 parne turbine)
Brzina: 34.5 čvora 34.3 čvora
Daljina plovljenja: 7.750 nautičkih milja/18 čvora 10.330 nautičkih milja/18 čvora
Količina goriva: 2050 tona nafte 2800 tona nafte
Posada: 1100 čoveka 1120 čoveka
Univerzalna artiljerija: 6×2 topa 127 mm 6×2 topa 127 mm
Protivavionska artiljerija: 14×2 topa 25 mm 5×3 + 8×2 topa 25 mm
Aviogrupa: 65+6 68+6
Lovci: 12+2 A5M2 14+2 A5M2
Obrušavajući bombarderi: 18+2 D1A2 18+2 D1A2
Torpedonosci: 35+2 B4J1 36+2 B4J1

Modernizacija[uredi | uredi izvor]

Jedina novina uvedena na nosačima aviona Sorju i Hirju u njihovom kratkom vremenu postojanja bila je promena tipova aviona u njihovim aviogrupama. Prilikom uvođenja u sastav flote oni su rapolagali sledećim tipovima aviona u svojim aviogrupama: Micubiši A5M, Ajči D1A i Jokosuka B4J. Kako su se ti tipovi aviona smatrali već zastarelim tokom 1941. godine zamenjeni su novim tipovima aviona: Micubiši A6M Zero, Nakađima B5N i Ajči D3A

U službi[uredi | uredi izvor]

Prva operacija u kojoj su očestvovali nosači aviona Sorju i Hirju bila je napad na Perl Harbor. Od tog trenutka pa do njihovog potonuća oni su uvek dejstvovali zajedno. Tokom povratka ka Japanu, nakon uspešno izvedene akcije napada na Perl Harbor, druga divizija nosača aviona, u kojoj su se nalazili Sorju i Hirju je upućena ka ostrvu Vejk, kako bi pomogla pomorskom desantu na to ostrvo. Sledeća akcija gde su učestvovali nosači aviona Sorju i Hirju bila je Indonezijska operacija, tu su njihovi avioni pružali podršku japanskom osvajanje ostrva Ambon. Dana 19. februara 1942. godine 135. aviona sa njihovih paluba je uzletelo pod komandom Micua Fušide u napadu na grad Darvin, Australija. Prilikom napada na Darvin i njegovu luku korišćena je ista taktika kao i pri napadu na Perl Harbor, tako je da je Darvin nakon odlaska i poslednjeg japanskog aviona ostao u plamenu i ruševinama. Tokom operacije za zauzimanja ostrva Java, avioni sa ta dva nosača aviona potapaju američki avio-transporter Lengli. Nakon toga se ujedinjuju sa nosačima aviona iz 1. divizije i prelaze u Indijski okean gde učestvuju u potapanju britanskih teških krstarica Dorsetšir i Kornuol kao i nosača aviona Hermes. Za vreme Midvejske bitke oba nosača aviona su pogođena sa po nekoloko bombi od američkih obrušavajućih bombardera, što izaziva velike požare i potonuće brodova (Hirju je potopljen tek nakon dva torpedna pogotka od strane japanskih razarača).

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]