Pređi na sadržaj

Jaroslav Jevdokimov

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jaroslav Jevdokimov
Jaroslav Jevdokimov (2013 god)
Lični podaci
Ime po rođenjuЄvdokimov Яroslav Oleksandrovič
Datum rođenja(1946-11-22)22. novembar 1946.(77 god.)
Mesto rođenjaRovno, Sovjetski Savez
Zanimanjepevač
Muzički rad
Aktivni period1972—danas
Žanrpop
Instrumentvokal, bariton
Izdavačka kućaMelodiя AZG [C60-27587-88 003], MTM Ltd, United Music CD Land, Astra
Ostalo
Veb-sajthttp://www.yaevdokimov.com

Jevdokimov, Jaroslav Aleksandrovič (Evdokimov Яroslav Oleksandrovič; Rovno, SSSR, 22. novembar 1946) narodni je umetnik Belorusije i zaslužni umetnik Ruske Federacije.

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Jaroslav Aleksandrovič Jevdokimov rodio se 22. novembra 1946, godine u gradu Rovno u Ukrajini.


Majka Jaroslava, Anastasija Haritonova Očeretovič, je već u svojim dvadesetim godinama osetila političke represalije u posleratnom SSSR. Bila je uhapšena i zatvorena u Rovenskom zatvoru, gde se i rodio Jaroslav. Da spasi sina od sigurne smrti, jer nije mogla sama da ga hrani, pomogla joj je sobna drugarica Zina, žena ratnog heroja, koja je dojila i svog sina i Jaroslava. Otac, Aleksandar Ignatevič Jevdokimov,(Permski kraja, Krasnovišerskog rejona), takođe je bio u nemilosti. Majka je pred onima koji su joj izrekli kaznu progonstva u jedan od rudnika Norilska (Sibir), posle samo četiri meseca od rođenja, predala molog Jaroslava, svojim roditeljima. Sina je sledeći put videla tek 1955 godine, kada je došla sa izdržavanja kazne.


Na Polesju, u selu Karist (Koreckog rejona, Rovenske oblasti), Jaroslav je rastao uz baku Jarinu, tetku Anu i dedu Haritona.


Veliku ulogu u razvoju malog Jaroslavaje imao je deda Hariton, majstor kovač i pevač u crkvenom horu, kome je unuk pomagao u zanatu i pevanju. Rastući u takvom okruženju, Jaroslav je upijao svu lepotu Ukrajinske prirode i pesme. Posle završene osnovne škole, iako se već ispoljio njegov pevački talenat, Jaroslav je upisao profesionalnu školu u Korecku 1964.


Vojni rok (1965–1968), služio je u Severnoj floti. Kao dete „nepodobnih“ imao je i ovde problema, nije smeo da se nalazi na poverljivim objektima, pa je redov Jevdokimov tri godine proveo u građevinskoj jedinici. Ipak, njegov glas mu je obezbedio mesto četnog pevača. Posle demobilizacije 1968, vraća se u rodno selo, a potom odlazi u Dnjepropetrovsk, u fabriku guma, gde ga za vreme ručka drugovi nagovaraju da im nešto otpeva. Vatreni pogled jedne Beloruskinje ga ohrabruje, i uz prve solističke korake, rađa se ljubav, krunisana brakom i odlaskom u Belorusiju.


Ukrajinski pevački talenat, nije imao muzičo obrazovanje. Ipak u Belorusiji, karijera mladog pevača počinje da se kreće uzlaznom putanjom. Na koncertu pod nazivom “Memorija“ Jaroslav Jevdokimov se našao na pravom mestu i vremenu. Međutim, posle prvih reči pesme, glasom iz dubine duše, Jaroslav je na prečac osvojio publiku, buduća zvezda je zasijala. Puno pisama pohvale, mladom pevaču, pomoglo je da Jevdokimov uz pomoć umetničke brigade prelomi i konačno upiše muzičku akademiju. Od 1975 Jaroslav Jevdokimov je postao solista Minske filharmonije.


Iako mu je uspeh, rastao od koncerta do koncerta, Jaroslav Jevdokimov, je shvatio da iako ima prirodan talenat, da bi postao „pravi“ pevač, mora da ima školovan glas, i počinje kod Vladimira Bučeleja da uči solo pevanje. Sve tri godine (1977–1980) uz školovanje, paralelno je nastupao i kao solista Beloruskog vojnog okruga.


U čast pobede nad fašizmom 9. maja, jedan od solista svečanog koncerta u Minsku je i Jaroslav Jevdokimov sa pesmom „Polja Sećanja“. Koncertu prisustvuje i prvi sekretar CK Belorusije, Petar Mašerov (i sam učesnik rata, partizan). Mašerova je toliko oduševilo izvođenje pesme mladog umetnika, da je predložio da se Jevdokimovu dodeli zvanje “Zaslužni umetnik Beloruske SSR“.


Vest o talentovanom pevaču iz Minska, stigla je i do Moskve. Olga Malčanova iz centralne televizije je Jevdokimova predstavila u popularnoj emisiji „Oko sveta - hajde da pevamo prijatelji". Od 1979 godine Jaroslav Jevdokimov dobija laurat konkursa “Sa pesmom za život". Od tada, glas umetnika se sve češće čuo u programima svesaveznog radija i televizije, a istovremeno po završetku škole solo pevanja, Jevdokimov postaje i solista u državnom radiju. Više puta u sledećim godinama nastupa na „Slovenskom bazaru" u Vitebsku, kao pevač ali i kao član žirija.


Pevao je i u Francuskoj, Nemačkoj, Poljskoj, Norveškoj, Švajcarskoj.


Album „Sve će se desiti" 1988, je prva u izdanju „Melodije“, iako je ime izvođača već i te kako bilo poznato milionskom auditorijumu SSSR-a a i u inostranstvu. Pevača slušaoci cene ne samo po predivnoj boji glasa, već i po dubokom osećanju za lepotu otpevanu iz srca. Jaroslav Jevdokimov ima inače neobičnu boju glasa - lirski bariton u rasponu od dve oktave. kome nije problem da prelazi iz tenora u bas, ipak su pogrešili. Najveća ljubav Jaroslava Jevdokimova su bile i ostale narodna i komponovama muzika. Sve komponovane pesme su postale šlageri u njegovom izvođenju.


U svom pevačkom stažu, sarađivao je sa tekstopiscima G.Buravkin, N.Gilevič, V.Neklяev, M.Яsenь, R.Roždestvenskiй, L.Rubalьskaя, A.Poperečnый, V.Vetrova, Ю.Ribčinskiй, A.Demidenko. Kao i sa kompozitorima E.Zarickiй, L.Zahlevniй, O.Morozov, B.Emelьяnov, V.Okorokov, V.Dobrыnin, I.Mateta, G.Tatarčenko.


Od 2009 godine Jaroslav Jevdokimov je postao građanin Ruske Federacije.


Nagrade

[uredi | uredi izvor]
  • Ukazom Prezidijuma Beloruske SSR, od 17. aprila 1980, Jevdokimovu, je dodeljeno zvanje “Zaslužni umetnik Belorusske SSR“.
  • Ukazom Prezidijuma Beloruske SSR, od 13. jula 1987, Jevdokimovu je dodeljeno zvanje “Narodni umetnik Belorusske SSR“.
  • Ukazom predsednika Russke federacije, od 15. februara 2006 godine, Jevdokimovu je dodeljeno zvanje “Zaslužni umetnik Russke Federacije“.

Diskografija

[uredi | uredi izvor]
  • 1988 - Vse sbudetsя
  • 1994 - Ne rvi rubahu
  • 2002 - Fantazer
  • 2002 - Celuю tvoю ladonь
  • 2006 - Za beloю rekoй
  • 2008 - Яroslav Evdokimov i duэt "Sladka яgoda". Lučšie ukrainskie i kazačьi pesni”.
  • 2012 - Vozvraщenie v osenь

Mediaarhiv

[uredi | uredi izvor]

[1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. jul 2014); [2]; [3] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. mart 2014); [4] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. jul 2014); [5] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. mart 2014); [6] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. jul 2014); [7] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. jul 2014); [8] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. jul 2014); [9]; [10]; [11]; [12]; [13] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. јул 2015); [14]; [15]; [16]; [17]; [18]

Литература

[uredi | uredi izvor]