Jahta Istranka

Jahta Istranka sagrađena 1896. godine u Trstu, služila je u sastavu floti Austrougarske, Kraljevine SHS/Jugoslavije, Italije, Ujedinjenog Kraljevstva i SFR Jugoslavije. U početku, u doba Austrougarske, na njoj su plovili Habzburzi i ostali austrijski velikodostojnici.

U 80-im godinama pretvorena je u brod-restoran u Splitu, a nakon nastanka Hrvatske leži napuštena nasukana na morskoj obali.

Tokom svoje duge istorije menjala je imena u Osero (ital. Ossero), SM Jaht Dalmat, (nem. S. M. Jacht Dalmat), Vila, Fata (ital. Fata), Orjen, i na kraju Istranka.

Istorija

Austrougarska

S navoza tršćanskog brodogradilišta – Stabilimento tekniko Triestino, 6. jula 1896. godine zaplovila je moderna i lepa jahta Osero čiji je prvi vlasnik bio austrijski nadvojvoda Karlo Stefan Habzburški, neposredni potomak austrijskog cara Leopolda II i bliski rođak tadašnjeg cara i kralja Franca Jozefa I. Novu jahtu pokretao je parni stroj od 450 KS, a plovila je brzinom od 11 čvorova. Brod dugačak oko 44 metra bio je jedna od tri najljepše privatne jahte u tadašnjoj velikoj državi.

Karlo Stefan bio je naprosto zaljubljen u Veli Lošinj gde je često i dugo boravio sa svojom brojnom obitelji – supruga Marija Terezija i šestoro djece. U Velom Lošinju sagradio je sebi dvorac, današnje lečilište, a zbog njegovih čestih dolazaka i jahta Osero bila je često usidrena, ili privezana, u luci Malog Lošinja. Ljubav nadvojvode Stefana prema Velom Lošinju pokazuje i podatak da je taj gradić odabrao za matičnu luku svoje jahte, registriravši ga u tamošnjoj lučkoj kapetaniji. Uostalom, i naziv joj je dao po obližnjem Osoru.

Karlo Stefan je prodao brod – jahtu Osero kupila je 1899. godine austrougarska ratna mornarica. Kupoprodaja je obavljena 31. oktobra 1899. godine, brod dobiva novo ime – S. M. Jaht Dalmat i postaje jahta njegova carskog i kraljevskog visočanstva.

Brod je ponovo testiran 20. novembra i tom prilikom postigao je maksimalnu brzinu od 10,8 čvorova, a od 21. novembra dobiva novu matičnu luku – Zadar. Mornaričko zapovedništvo dalo je veliko značenje novonabavljenoj jahti, pa je za njenog zapovednika imenovan Andreas Hofer, dotadašnji zapovjednik bojnog broda Princ Eugen.

Nakon promene vlasnika čini se da Dalmat nije previše plovio, ali je zato dobro održavan pa je na njemu krajem 1909. i početkom 1910. godine u Puli napravljen veći remont. Od tada uglavnom ga je koristio nadvojvoda i prestolonasljednik Franc Ferdinand. Na njemu je, u julu 1914. godine iz Pule isplovio na svoje poslednje putovanje. Franc Ferdinand iskrcao se u Metkoviću i vlakom otputovao u Bosnu, a jahta ga je čekala. Poznato je da je on tamo i ubijen. Tela Franca Ferdinanda i njegove supruge Sofije ukrcana su na palubu Dalmata, pa potom prekrcana na Viribus Unitis.

Prvi i Drugi svetski rat

Početkom Prvog svetskog rata Dalmat je otplovio u Boku, u Đenović, gde je za vreme rata pretvoren u zapovedni brod flotile podmornica. Nakon sloma Austrougarske i nastanka nove držaave, Dalmat menja zastavu i ime – 1920. godine postaje Vila i od tada plovi u sastavu Ratne mornarice novostvorene kraljevine, najprije SHS, pa Jugoslavije. Naravno, i dalje ostaje jahta, i to kraljevska.

Počeo je još jedan svetski rat, a novi gospodari Jadrana, odnosno osvajači njegovih istočnih obala, preuzimaju kraljevski brod. Već na početku rata 1941. godine u Tivtu se ponovo menja zastava i naziv broda – preuzimaju ga Italijani i nazivaju ga Fata. A, kako se menja ratna sreća i odnosi na bojišnici, tako se sudbina poigrava i s brodom čiju istoriju pratimo. Italija je kapitulirala 1943. godine, brod preuzimaju Britanci i na Malti ga uvode u sastav svoje kraljevske flote. Jasno, to još nije kraj.

SFRJ

Novonastala federativna Jugoslavija preuzima brod u avgustu 1945. godine. I ona ga uvodi u sastav ratne mornarice, te mu daje ime Orjen. Sadašnji naziv Istranka brod je dobio 1954. godine, iz čega proizlazi da je s njim najduže plovio, odnosno da mu je najduže stajao ispisan po boku. Negde početkom sedamdesetih godina prošlog veka Istranka postaje vlasništvo splitske tvrtke Union Dalmacija i postaje brod restoran, s vezom na splitskoj rivi. Krajem osamdesetih, već posve u lošem stanju, Istranka nestaje iz luke. Mnogi su pomislili da je to njen kraj.

Skorašnje vreme

Ubrzo potom pristižu najave novog života starog broda. Istranku kupuju Duje Krstulović, poznati splitski košarkaš i Stipe Tolj, Dalmatinac na radu u Švedskoj. Kupili su je za 507 miliona ondašnjih dinara. Novi vlasnici obznanjuju da će brod temeljno rekonstruisati i obnoviti, spolja sačuvati autentičan izgled, a njegovu unutrašnjost pretvoriti u savremeno opremljen brod-hotel namijenjen krstarenjima bogate klijentele. Najavili su takođe da će brodu vratiti stari naziv – Dalmat. Ali, došao je još jedan rat. Istranka je ostala zaboravljena i zapuštena u Svetom Kaji, ubrzo je dodirnula morsko dno i, činilo se, zauvijek je izgubljena.

Danas se planira sanacija broda i izleganje u nekom muzeju, budući da je to poslednji preživeli brod c. i kr. mornarice.