Jožef Švajdl

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jožef Švajdl
Jožef Švajdl
Lični podaci
Datum rođenja(1796-05-18)18. maj 1796.
Mesto rođenjaSombor, Habzburška monarhija, danas Srbija
Datum smrti6. oktobar 1849.(1849-10-06) (53 god.)
Mesto smrtiArad, Austrijsko carstvo, danas Rumunija

Jožef Švajdl (nem. Joseph Schweidel, mađ. Schweidel József) je bio mađarski general, istaknuti komandant u mađarskoj buržoaskoj revoluciji 1848-49. godine i jedan od trinaest „aradskih žrtava“. Jožef Švajdl, rođen je Somboru 18. maja 1796. godine.

Svoju vojničku karijeru počeo je kao oficir Austrijske carske vojske. Ratnu karijeru počeo je u ratovima Austrije protiv Napoleona.

U vreme izbijanja nacionalno-oslobodilačkog ustanka Mađara 1848. godine Švajdl je bio carski konjički major i radio u ratnom ministarstvu. Kada je austrijski car poslao bana Jelačića na pobunjene Mađare, u Pešti se formirao Komitet za odbranu zemlje na čelu sa Lajošem Košutom. Iako je poreklom Nemac, Jožef Švajdl se potpuno osećao Mađarom i sa mnogo viših oficira prišao pobunjenicima. Mađarska revolucionarna vojska izvela je uspešnu kontraofanzivu, pa je Jelačićeva armija proterana iz Mađarske. U Značajnoj bici kod mesta Pakozda, kod Sekešfehervara, naročito se istakao Jožef Švajdl. Revolucionarna vojska u svojoj kontraofanazivi proterala je Jelačićevu carsku vojsku i prodrla pod sam Beč, do reke Švehat, desne pritoke Dunava, nadomak Beča. I ovde se odigrala velika bitka u kojoj se isticao Jožef Švajdl i tom prilikom dobio čin generala. Posle pobede nacionalne mađarske vojske kod Švehata 30. okto6ra 1848. godine, Košut je hteo da ide na Beč, ali nije dobio podršku nekih viših oficira.

Još dok je revolucija trajala, Švajdl je zbog narušenog zdravlja morao da se povuče iz operativnih jedinica i postao je komandant grada Segedina.

Kolebljivost Košutovih viših oficira omogućila je Habzburgovcima da povedu novu ofanzivu i da zauzmu Peštu. Revolucionarna mađarska vlada povukla se u Debrecin, u istočnoj Mađarskoj. Ovde je Košutova vlada objavila da ne priznaje novog austrijskog cara Franca Jozefa za svog kralja i proklamovala nezavisnu Mađarsku. Onda je mađarska revolucionarna vojska preduzela novu kontraofanzivu za oslobođenje zemlje i uspela da oslobodi Budimpeštu. Jožef Švajdl preuzeo je novu dužnost postao je komandant Budimpešte. Međutim, uskoro je došlo do pobede kontrarevolucije u zemljama Evrope. Na poziv austrijskog cara, ruski car Nikolaj I, poslao je na Mađare 100.000 vojnika pod komandom generala Paskijeviča. Ogromna armija nanela je pobunjenicima strašan poraz 13. avgusta 1849. godine i ugušila mađarsku revoluciju. Košut je emigrirao, a trinaest njegovih generala, među kojima i Švajdl, predalo se caru i zatražilo milost, koja nije došla. Sva trinaestorica obešena su u Aradu, 6. oktobra 1849. godine.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]