Josip Mihalović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Josip Mihalović
Josip Mihalović
Lični podaci
Datum rođenja16. januar 1814.
Mesto rođenjaTorda, Austrijsko carstvo
Datum smrti19. februar 1891.
Mesto smrtiZagreb, Austrougarska

Josip Mihalović (Torda, 16. januar 1814Zagreb, 19. februar 1891) je bio hrvatski kardinal i zagrebački nadbiskup. Potiče iz hrvatske plemićke porodice Mihalovića.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rodio se u Tordi (Torontáltorda) u Ugarskoj (danas Torda, selo u Banatu u Vojvodini, Srbija) gde je završio osnovnu školu. Gimnaziju je pohađao u Segedinu, a teologiju na bogosloviji u Temišvaru. Za sveštenika je postavljen 12. avgusta 1836. godine. U biskupiji Čanadu obavlja razne dužnosti. Od 1837. Mihalović je bio zapisničar Svete stolice od 1842, a sekretar od 1846. godine. Bio je direktor biskupske kancelarije, generalni vikar, župnik i drugo. U mladosti je pripadao tvrdom jezgru mađarskih buntovnika, gde je zbog svojih političkih delovanja osuđen na četiri godine zatvora, od kojih je bio u zatvoru dve i po, kada ga je papa Pije IX 1870. godine postavio za zagrebačkog nadbiskupa. Papa Pije Deveti ga postavlja za kardinala 1877. godine i učestvuje u konklavi 1878. godine oko izbora pape Lava Osmog. Godine 1880. Zagreb je pogodio snažan zemljotres, u kojem je bila teško oštećena i zagrebačka katedrala. Od tada pa sve do smrti 19. februara 1891. godine najveća briga mu je bila obnova katedrale, koju nije doživeo. Katedrala je završena 1899. godine.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]