Jošt Moravski
Jošt Moravski | |
---|---|
![]() Jobst Moravski, na minijaturi u Gelnhauzenovom kodeksu sa kraja 14. i početka 15. veka. Jobstov grb predstavlja kombinaciju grbova Češke i Brandenburga. | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 29. januar 1351. |
Mesto rođenja | Brno, |
Datum smrti | 18. januar 1411.59/60 god.) ( |
Mesto smrti | Brno, |
Porodica | |
Supružnik | Alžběta Opolská |
Roditelji | Jan Jindrih Margaret of Opava |
Dinastija | Luksemburzi |
Kralj Nemačke/Kralj Rimljana | |
Prethodnik | Rupreht od Nemačke |
Naslednik | Žigmund Luksemburški |
Vojvoda Luksemburga | |
Prethodnik | Jan Jindrih |
Naslednik | Elizabeta od Gerlica |
Jošt Moravski ili Jobst Moravski (češ. Jošt Lucemburský, nem. Jobst von Mähren; 1351. - 18. januar 1411) je bio markgrof Moravske, zatim markgrof Brandenburga od 1388. i titularni kralj Nemačke od oktobra 1410. do smrti u januaru 1411. godine.[1][2][3]
Jošt je rođen 1351. godine kao najstariji sin Jana Jindriha (ili Johana Henrika) iz dinastije Luksemburga, markgrofa od Brandenburga i opavske vojvotkinje Margarete. Jan Jindrih je bio mlađi brat Karla IV, češkog kralja i cara Svetog rimskog carstva. Jošt i njegova braća su 1375. nasledili vlast nad Moravskom, a takođe su držali i porodični zamak u Luksemburgu. Najposle, Jošt je 1388. postao i markgrof Brandenburga, kada je njegov brat od strica i dotadašnji markgrof, Žigmund Luksemburški rešio da ode u Ugarsku na dvor svoje verenice Marije, ćerke kralja Lajoša I Velikog. Kao brandenburški markgrof Jošt je postao jedan od sedmorice kneževa izbornika koji su birali cara Svetog rimskog carstva.
Kao naslednik Karla IV bio je određen carev sin Vaclav IV, Žigmundov stariji polubrat i Joštov brat od strica. Vaclav je od 1376. nosio titulu kralja Rimljana tj kralja Nemačke, ali je njegov uticaj van Češke, kojom je vladao od očeve smrti 1378, bio minimalan. Usled unutrašnjih sukoba krune i plemstva 1394. Vaclav IV je privremeno utamničen, a Jošt Moravski je pozvan da, kao regent, upravlja Češkom. Jošt je ipak ostao bez češke krune pošto je kriza razrešena posredovanjem Žigmunda, koji se u međuvremenu učvrstio kao ugarski kralj. Time je 1396. bezčedni Vaclav potvrdio polubrata Žigmunda kao prestolonaslednika Češke.
Pošto je Vaclav desetak godina odsustvovao iz nemačkih zemalja, kneževi izbornici su ga prvo pozvali na odgovornost, a zatim su 20. avgusta 1400. objavili da je Vaclav svrgnut sa mesta kralja Nemačke. U januaru 1401. za kralja Nemačke je izabran Rupreht III, dotadašnji grof Palatinata. Vaclav je odbio da prizna svrgavanje, dok se pokazalo da ni Rupreht ne može da zaleči Zapadnu šizmu. Međutim, Rupreht je preminuo u maju 1410. i kneževi izbornici su se sastali da izaberu novog kralja Nemačke. Ovoga puta kneževi elektori su bili međusobno podeljeni, tako da su trojica 10. septembra 1410. za kralja Nemačke izabrali ugarskog kralja Žigmunda, a četvorica 1. oktobra Jošta Moravskog. Pored svrgnutog Vaclava, Nemačka je sada dobila dva kralja. Na kraju, sukob je rešen Joštovom iznenadnom smrću 18. januara 1411. godine. Žigmund je tako prihvaćen za kralja Nemačke, a za cara Svetog rimskog carstva uspeo je da se kruniše 1433. godine.
Jošt Moravski se ženio dva puta, ali nije imao potomstva.
- Alžbeta (1360–1374), ćerka opoljskog vojvode Vladislava II, udala se za Jošta 1372. godine.
- Anješka (1348—1413), sestra opoljskog vojvode Vladislava II, udala se za Jošta 1374. godine.
Porodično stablo[uredi | uredi izvor]
16. Henrik VI, grof od Luksemburga | ||||||||||||||||
8. Hajnrih VII, car Svetog rimskog carstva | ||||||||||||||||
17. Beatrice d'Avesnes | ||||||||||||||||
4. Jovan Slepi | ||||||||||||||||
18. Jovan I, vojvoda Brabanta | ||||||||||||||||
9. Margareta od Brabanta | ||||||||||||||||
19. Margareta od Flandrije | ||||||||||||||||
2. Jan Jindrih | ||||||||||||||||
20. Otakar II Pšemisl | ||||||||||||||||
10. Vaclav II Pšemisl | ||||||||||||||||
21. Kunigunda od Slavonije | ||||||||||||||||
5. Elizabeta od Češke | ||||||||||||||||
22. Rudolf I Habzburški | ||||||||||||||||
11. Judita od Habzburga | ||||||||||||||||
23. Gertrude of Hohenburg | ||||||||||||||||
1. Jošt Moravski | ||||||||||||||||
24. Otakar II Pšemisl | ||||||||||||||||
12. Nicholas I, Duke of Opava | ||||||||||||||||
25. Agnes of Kuenring | ||||||||||||||||
6. Nicholas II, Duke of Opava | ||||||||||||||||
13. Adelaide of Habsburg | ||||||||||||||||
3. Margaret of Opava | ||||||||||||||||
28. Vladislav I od Opolja,Duke of Opole-Racibórz | ||||||||||||||||
14. Przemyslaw of Raciborz | ||||||||||||||||
29. Euphemia of Greater Poland | ||||||||||||||||
7. Anna of Ratibórz | ||||||||||||||||
30. Konrad II of Masovia | ||||||||||||||||
15. Anna of Masovia, Duchess of Racibórz | ||||||||||||||||
31. Hedwig of Piast-Rogatka | ||||||||||||||||
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Jobst king of Germany”. Britannica. Pristupljeno 18. 1. 2021.(jezik: engleski)
- ^ „Jobst of Moravia, Holy Roman Emperor, Duke of Luxemburg and Elector of Brandenburg”. The British Museum. Pristupljeno 18. 1. 2021.(jezik: engleski)
- ^ „JOBST OF MORAVIA”. Pantheon. Pristupljeno 18. 1. 2021.