Ćiribiribela

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ćiribiribela
Studijski album: Bijelo dugme
Izdat1. decembar 1988.
Žanrrok-en-rol
Trajanje39:36
IzdavačDiskoton
ProducentGoran Bregović
Diskografija
Mramor, kamen i željezo
(1987)
Ćiribiribela
(1988)
Turneja 2005: Sarajevo, Zagreb, Beograd
(2005)

Ćiribiribela je deveti studijski album grupe Bijelo dugme iz 1988. godine u izdanju diskografske kuće Diskoton. Sve pjesme je napisao Goran Bregović. Album je sniman oktobra i novembra mjeseca 1988. godine u studijima Aquarius Beograd i РТВ Сарајево. Ovo je poslednji predratni album ove grupe.

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Snimljen u vreme političke krize u Jugoslaviji, album je obeležen pacifističkim zalaganjem Gorana Bregovića: na omotu albuma je Nojeva arka Edvarda Hiksa, pesma „Lijepa naša” je kombinacija hrvatske himne „Lijepa naša domovino“ i srpske pesme iz Prvog svetskog rata „Tamo daleko“.[1][2]

Snimanje albuma otkrilo je krizu unutar benda. Pesme „Lijepa naša” i „Evo, zakleću se” odsvirali su studijski muzičar Nenad Stefanović "Japanac" na bas gitari i član grupe Bajaga i instruktori Vladimir "Vlajko" Golubović na bubnjevima, što je izazvalo sukobe Bregovića i basiste Zorana Redžića i bubnjara Ipeta Ivandića.[3]

Tekst pesme „Đurđevdan je, a ja nisam s onom koju volim“, prema Bregovićevim rečima, inspirisan stihom iz pesme Đorđa BalaševićaPriča o Vasi Ladačkom“.

Lista pjesama[uredi | uredi izvor]

  1. Ćiribiribela
  2. Šta ima novo
  3. Neću to na brzaka
  4. Evo zakleću se
  5. Đurđevdan je a ja nisam s onom koju volim
  6. Napile se ulice
  7. Ako ima boga
  8. Nakon svih ovih godina
  9. Lijepa naša

Članovi grupe[uredi | uredi izvor]

Saradnici[uredi | uredi izvor]

  • Radomir Marić - Raka, izvršni producent
  • Goran Bregović, producent
  • Nebojša Stefanović - Japanac
  • Vladimir Golubović - Vlajko
  • Slobodan Sokolović
  • Jasmin Sokolović
  • Predrag D. Svačić
  • Vladimir Smolec
  • Beogradsko pjevačko društvo
  • Klapa Trogir
  • Orkestar „Kadrijevi“, Skoplje
  • „TRIO“ Leila Mulabegović, Dalida Duraković i Bojan H. Halilović (omot)

Prijem[uredi | uredi izvor]

Rok kritičar Darko Glavan o albumu napisao:

Najveći hit albuma bio je „Đurđevdan je, a ja nisam s onom koju volim“, na kojoj je gostovao trubački orkestar Fejata Sejdića. Među ostalim hitovima su „Evo zakleću se”, „Ako ima Boga”, „Šta ima novo”, „Nakon svih ovih godina”, „Napile se ulice” pod uticajem popa i „Ćirbiribela” inspirisana dalmatinskom narodnom muzikom.[1]

Zabrana spota za pesmu „Đurđevdan”[uredi | uredi izvor]

Nakon objavljivanja albuma, Radio-televizija Beograd odlučila je da finansira i producira spot za pesmu „Đurđevdan je, a ja nisam s onom koju volim“. Prvobitna ideja je bila da video prikazuje ikonografiju inspirisanu srpskom vojskom u Prvom svetskom ratu.[3] Snimanje spota je organizovano u selu Koraćica u centralnoj Srbiji.[3] Bend je došao na snimanje spota, navodno ne znajući ništa o konceptu koji će biti snimljen.[3] Članovi benda su uz staro oružje trebalo da nose vojne uniforme bez obeležja, ali je Islamović to smatrao previše „proratnim“, odbijajući da nosi vojnu uniformu.[3] Na kraju su bend i režiser spota postigli dogovor: svi, osim Islamovića, nosili su srpske narodne nošnje, uz samo nekoliko originalnih rekvizita. Ipak, nakon snimanja spota, sami rukovodioci Radio-televizije Beograd odlučili su da ga ne emituju.[3]

Nasleđe[uredi | uredi izvor]

2015. godine omot albuma Ćiribiribela zauzeo je 17. mesto na listi 100 najvećih omota albuma jugoslovenskog roka koju je objavio veb magazin Balkanrock.[5]

Top liste[uredi | uredi izvor]

Lista Najviša pozicija
Ritam 2[6]

Sličnosti[uredi | uredi izvor]

  • Melodija refrena pjesme grupe Bijelo Dugme "Šta ima novo" predstavlja osnovu Madonine pjesme "Like A Prayer".

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Janjatović, Petar (2007). YU rock enciklopedija : 1960-2006. Petar Janjatović. ISBN 978-86-905317-1-4. OCLC 191751768. 
  2. ^ „Dugme kao multinacionalna kompanija”. Borba. 1988-12-16. 
  3. ^ a b v g d đ Vesić, Dušan (2014). Bijelo dugme : šta bi dao da si na mom mjestu : definitivna biografija najveće jugoslovenske grupe. Beograd. ISBN 978-86-521-1703-1. OCLC 904969157. 
  4. ^ Krstulović, Zvonimir (2005). Bijelo Dugme: Doživjeti stotu. Profil. str. 47. 
  5. ^ „100 najboljih omota YU rocka | Balkanrock.com” (na jeziku: srpski). 2015-01-28. Pristupljeno 2023-03-21. 
  6. ^ „FEBRUAR 1989”. Ritam. 1989. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Ćiribiribela na sajtu Discogs (jezik: engleski)