Pređi na sadržaj

Džo Engl

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Džo Engl
Engl kao astronaut NASA
Lični podaci
Puno imeDžo Henri Engl
Datum rođenja(1932-08-26)26. avgust 1932.(91 god.)
Mesto rođenjaČapman, Kanzas, SAD,
DržavljanstvoSAD
NacionalnostAmerikanac
ObrazovanjeUK(BS, 1955)
Zanimanjeastronaut
opitni pilot
vazduhoplovni inženjer
Karijera
TipAstronaut NASA
Statuspenzionisan
Čin General-major(ARV)
Vreme u svemiru9 dana 8 sati 30 minuta
SelekcijaNasina grupa 5 iz 1966.
MisijeX-15 Let 138, X-15 Let 143, X-15 Let 153, ALT projekat, STS-2, STS-51-I
Logo misija
Penzionisanje28. novembar 1986.; pre 37 godina (1986-11-28)
Odlikovanja

Džo Henri Engl (engl. Joe Henry Engle; Čapman, 26. avgust 1932), penzionisani je američki pilot i astronaut. Izabran je za astronauta 1966. godine.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rana mladost, obrazovanje i vojna služba[uredi | uredi izvor]

Rođen i odrastao u Kanzasu, nakon završene srednje škole 1950. godine, Engl polazi na studije na Univerzitet Kanzas, na kojem je diplomirao vazduhoplovnu tehniku 1955. godine. U mladosti Engl je bio član Mladih izviđača SAD i imao je čin First Class Scout.[1] Pre nego što je izabran za astronauta, leteo je kao borbeni pilot u Američkom ratnom vazduhoplovstvu, kojem se pridružio po završetku fakulteta 1955. godine, s obzirom na to da je bio njihov stipendista. Još kao student, dok je na letnjem raspustu radio u kompaniji Cesna, naučio je da leti. Nakon vojne letačke obuke koju je uspešno okončao, leteo je kao pilot na avionu F-100 Super Sejbr, da bi tri godine kasnije, na preporuku Čaka Jegera, stupio u elitnu školu za probne pilote pri Ratnom vazduhoplovstvu SAD u vazduhoplovnoj bazi Edvards, Kalifornija i postaje test pilot, a nakon toga završava i kurs sa astronautskim kurikulumom.[2]

Test pilot i astronaut[uredi | uredi izvor]

Džo Engl (prvi red, stoji desno) sa klasićima. Čarli Baset čuči treći sleva, Edvard Givens je u prvom redu levo, čuči, a Majkl Kolins čuči skroz desno. 1962. godine

Narednih pet godina proveo je u Edvardsu testirajući brojne tipove vazduhoplova, ali je kao test pilot na X-15 avionu uspeo da stigne i do svemira, što su ujedno bili i njegovi prvi kosmički letovi (doduše sub-orbitalni). Od zabeleženih 16 letova na ovoj eksperimentalnoj raketnoj letelici, tri su bila sub-orbitalna, a poslednjim, koji je usledio 14. oktobra 1965. godine, ušao je u istoriju kao prvi pilot od ukupno dvojice koji su dostigli kosmičko prostranstvo bez pomoći sistema MH-96. Engl je prvu prijavu za prijem u astronautski korpus NASA poslao zajedno sa kolegom Majklom Kolinsom 1963. godine, ali je Ratno vazduhoplovstvo SAD povuklo njegovu prijavu kako bi mogao da učestvuje u X-15 programu. Iako je isticao kako je posao koji ima „najbolji letački posao na svetu”, ponovo se prijavio 1966. godine, jer je očekivao da će ga Vazduhoplovstvo poslati na neki novi zadatak, a nadao se da će putovati na Mesec.[3]

Nakon selekcije u astronautski korpus, Engl je najpre bio član pomoćne posade na misiji Apolo 10, da bi nakon toga bio određen za rezervnog pilota lunarnog modula na letu Apolo 14, što ga je svrstalo u red putnika na Mesec, kao člana posade Apola 17. Ipak, zbog pritiska naučne zajednice da NASA pošalje i jednog školovanog naučnika-geologa, a ne samo test pilote koji su dobili obuku iz geologije (iako je ta obuka formalno gledano bila vredna kao i master diploma iz oblasti geologije)[4], Engl je otpao sa ovog leta, a njegovo mesto je zauzeo Dr. Harison Šmit. Kako je Engl kasnije objasnio, „misije na Mesec i jesu bile geološki orijentisane”, a tadašnji direktor letačkih operacija NASA, Donald Slejton, pitao ga je na kojoj od sledećih misija želi da leti: Skajlab, Apolo-Sojuz Test Projekat ili Spejs-šatl. Kako je bio najsličniji avionu, Engl se odlučio za Šatl.[5]

Od juna do oktobra 1977. godine, Engl je bio komandant jedne od dve posade u okviru ALT projekta, testiranja šatla Enterprajz. Kada je Spejs-šatl program i zvanično otpočeo, Engl je određen za komandanta druge misije, STS-2, 1981. godine. Jedan je od retkih astronauta koji su dobili priliku da komanduju svojim prvim letom. Leteo je sa kolegom Ričardom Trulijem. Po okončanju tog leta, služio je kao komandant i na misiji STS-51-I, četiri godine kasnije. To su bila njegova dva i jedina orbitalna leta, uz tri sub-orbitalna iz vremena kada je bio test pilot u bazi Edvards, što ga, ako se ti letovi uzmu u obzir, čine prvim iz njegove astronautske selekcije koji se vinuo put svemira. U međuvremenu je bio zamenik administratora za kosmičke letove u centrali NASA od marta do decembra 1982. godine, ali je zadržao svoj letački status, što je kulminiralo i njegovim drugim letom na šatlu. Učestvovao je u istrazi katastrofe šatla Čelendžer, 1986. U razmaku od samo dva dana napustio je i NASA i Ratno vazduhoplovstvo, 28. odnosno 30. novembra 1986. godine. Iz vojske se povukao sa dve generalske zvezdice (čin general-majora). Poslednje vojno zaduženje mu je bilo u svojstvu zamenika glavnokomandujućeg Vazduhoplovne nacionalne garde pri Američkoj svemirskoj komandi i Komandi odbrane vazdušnog prostora Severne Amerike (NORAD).

Tokom karijere je zabeležio više od 15.400 časova leta (što ga svrstava u red astronauta sa najvećim brojem časova naleta), od toga preko 9.000 na mlaznjacima. U svemiru je proveo 9 dana.

Engl je jedini čovek koji je u svemir otišao sa dve različite letelice sa krilima, X-15 i Spejs-šatl. U jednom intervjuu 2004. godine, Engl je komentarisao kako je „jedini pilot koji je upravljao Šatlom tokom ulaska u atmosferu i sletanja”, ali je činjenica da su momenti tokom tog procesa obeleženi i kompjuterskom kontrolom.[6]

Po napuštanju NASA i Ratnog vazduhoplovstva SAD[uredi | uredi izvor]

Po penzionisanju 1986. godine, i dalje je ostao u svetu vazduhoplovstva i astronautike, uglavnom u svojstvu konsultanta NASA, kao i kompanije Bushnell Performance Optics. Kao „test pilot emeritus” Škole za probne pilote Ratnog vazduhoplovstva SAD održao je letački status i povremeno je leteo na lovačkim avionima njihove flote. Član je nekoliko kuća slavnih i nosilac brojnih društvenih priznanja, civilnih i vojnih odlikovanja. Ženio se dva puta, ima dvoje dece i jedno pastorče. Poslednji je živi pilot X-15 programa.[7]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Astronauts and the BSA” (PDF). Boy Scouts of America. Arhivirano iz originala (PDF) 13. 11. 2018. g. Pristupljeno 20. 12. 2018. 
  2. ^ „ENGLE: FROM CHILDHOOD HE PLANNED TO BE A PILOT”. New York Times. 
  3. ^ „Joe Engle Recalls the Legacy of the X-15 Rocket Plane”. NASA. Arhivirano iz originala 08. 08. 2020. g. Pristupljeno 07. 01. 2019. 
  4. ^ „Science Training History of the Apollo Astronauts” (PDF). NASA. 
  5. ^ „Others Who Could Have Had a Moonwalk”. University of Maryland Institute for Advanced Computer Studies. 
  6. ^ „Joe Engle interview” (PDF). NASA. Arhivirano iz originala (PDF) 01. 02. 2017. g. Pristupljeno 07. 01. 2019. 
  7. ^ „Joe Engle bio”. NASA. Arhivirano iz originala 22. 09. 2016. g. Pristupljeno 07. 01. 2019. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]