Pređi na sadržaj

Adverbijalne rečenice u nemačkom jeziku

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Priloške rečenice su po sintaksičnom statusu i funkciji, zavisne klauze.[1] Njihov drugi naziv su adverbijalne rečenice. Adverbijalne rečenice su rečenice koje nastaju kada se priloške (adverbijalne) odredbe razviju u rečenice. Pošto ima više vrsta adverbijalnih odredaba, to ima više vrsta adverbijalnih rečenica.[2] U nemačkom jeziku su priloške rečenice (nem. die Adverbialsätze) takođe, zavisne klauze, a po značenju se mogu deliti na : lokalne (mesne) rečenice, temporalne (vremenske), komparativne (načinske), konsekutivne (posledične), kauzalne (uzročne) finalne (namerne), kondicionalne (uslovne), koncesivne (iznose smetnju radnje).

Vrste adverbijalnih rečenica[uredi | uredi izvor]

Postoji devet vrsta adverbijalnih rečenica, a to su :

  • Lokalne (mesne) rečenice (nem. der Lokalsatz)
  • Temporalne (vremenske) (der Temporalsatz)
  • Komparativne (načinske) (der Komparativsatz)
  • Konsekutivne (posledične) (der Konsekutivsatz)
  • Kauzalne (uzročne) (der Kausalsatz)
  • Finalne (namerne) (der Finalsatz)
  • Kondicionalne (uslovne) (der Konditionalsatz)
  • Koncesivne (iznose smetnju radnje) (der Konzessivsatz)
  • Eliptične rečenice

Lokalne rečenice[uredi | uredi izvor]

Lokalnim se rečenicama opisuje priloška odredba za mesto. Takva rečenica može početi :

  1. prilozima - gde, kuda, koliko daleko (nem. wo, wohin, wie weit) i njima odgovaraju prilozi ovde, ovamo, tuda (da, dahin, daher) i ona je uvek relativna.
  2. Primeri :

- Ich suchte meine Freundin, wo sie vor einigen Tagen war. (Tražila sam svoju drugaricu tamo gde je bila pre nekoliko dana.)

- Du gehst dahin, wo ich dich hinführe. (Ići ćeš tamo kud te ja vodim.)

Napomena : Istim ovim prilozima mogu počinjati i subjekatske i objekatske rečenice, samo one ne sadrže adverbijalnu odredbu za mesto.

- Es ist ihr nich bekannt, wo ihre Mutter jetzt ist. (Nepoznato joj je gde joj je majka.) - subjekatska rečenica

- Er weißt nicht, wo sie die Zeit verbringt. (On ne zna gde ona provodi vreme.) - objekatska rečenica

Temporalne rečenice[uredi | uredi izvor]

Vremenska rečenica opisuje prilošku odredbu za vreme. Radnja može početi sledećim veznicima :

  • istovremena radnja (nem. als*, wenn*, da, sobald, sooft, solange, sowie, während*, wie, indem) :
  • Primeri :
  1. Ich war fünf Jahre alt, als ich den ersten Berg bestieg. (Bio sam pet godina star kada sam se popeo na prvi breg.)
  2. Er war immer hier, wenn es von neuem Arbeit gab. (Bio je uvek ovde kada je ponovo bilo posla.)
  3. Während er sprach, kam sie ins Zimmer. (Još dok je govorio, došla je u sobu.)
  4. Solange es regnet, müssen wir unsere Regenschirme aufspannen. (Sve dok pada kiša, moramo otvoriti kišobrane.)

*während može imati i adverzativno značenje, ali iza njega red reči ostaje neizmenjen, tj. zavisne rečenice.[2]

*Sie fuhr mit dem Zug, während er mit dem Bus fahren wollte. (Ona je otputovala vozom, dok je on hteo da putuje autobusom.)

  • prethodna radnja (nem. nachdem, seit, seitdem, als, wenn, sobald) :
  • Primeri :
  1. Nachdem wir uns verabschiedet hatten, begaben wir uns nach Hause. (Pošto smo se oprostili, krenuli smo kući.)
  2. Seit wir befreundet sind, besuchen wir einander oft. (Otkad smo se sprijateljili, posećujemo se često.)
  3. Seitdem ihre Eltern gestorben waren, hatte sie keine Freude mehr am Leben. (Otkako su joj umrli roditelji, nije imala više volje za životom.)

*ako je u glavnoj rečenici perfekat, onda je u vremenskoj futur I - Nachdem er Deutsch gelernt hat, wird er sein Studium beginnen. (Kada bude naučio nemački, započeće svoje studije.)

Razlika između wenn i als[uredi | uredi izvor]

Wenn se upotrebljava za sadašnju, buduću i prošlu radnju koja se ponavlja uvek kad, kad god.

Wenn ich meine Prüfung bestanden habe, dann feiern wir. (Kada budem položio ispit, slavićemo.)

Als se upotrebljava za prošlu radnju koja se jedanput desila u prošlosti, koja se ne ponavlja.

Als ich klein war, hatte ich viele Freunde. (Kada sam bila mala, imala sam puno prijatelja.)

  • za naknadnu radnju (nem. ehe, bevor, bis) :
  • Primeri :
  1. Ehe ich einen Satz schreibe, muss ich auf die Grammatik aufpassen. (Pre nego što napišem rečenicu, moram paziti na gramatiku.)
  2. Bevor ich etwas sage, bedenke ich es gut. (Pre nego što nešto kažem, razmislim dobro.)
  3. Lange hat sie ihr Kind betrachtet, bis es eingeschlafen ist. (Dugo je posmatrala svoje dete dok nije zaspalo.)

Komparativne rečenice[uredi | uredi izvor]

Ova vrsta rečenica opisuje način radnje glavne rečenice. One pokazuju odnos jednakosti ili nejednakosti prema radnji glavne rečenice i to su, u stvari, komparativne rečenice (nem. die Komparativsätze).

  • jednakost se izriče veznikom wie :
  1. Alles geht nicht so, wie wir wollen. (Sve ne ide onako, kako želimo.)
  • nejednakost se izriče veznikom als
  1. Sie weiß mehr, als ich dachte. (Ona zna mnogo više, nego što sam mislila.)
  • mogućnost izvršenja radnje i nestvarnost izriče se rečenicama vezanim veznicima (nem. als. als ob, als wenn)
  • Iza als. als ob, als wenn stoji po pravilu konjunktiv prezenta.

- Sie schaut mich an, als ob sie mich nicht verstünde. (Ona me gleda, kao da me ne razume.)

- Sie schaut mich an, als verstünde sie mich nicht.

Konsekutivne rečenice[uredi | uredi izvor]

Posledične rečenice u nemačkom jeziku iznose posledicu radnje glavne rečenice i počinje veznicima (nem. so - dass, so dass). Ako je u glavnoj rečenici preterit, mora doći do slaganja vremena, odnosno, u zavisnoj rečenici moramo imati preterit.

  1. Der Gast stieß die Kellnerin an, so dass sie die Suppe verschüttete. (Gost je gurnuo konobaricu, toliko da je prosula supu.)
  2. Bald war genug Geld zusammen, so dass zahlreiche Holzhäuser gebaut werden konnten. (Uskoro se skupilo dovoljno novca, toliko da su se brojne drvene kuće izgradile.)

*Napomena - ako imamo pridev ili prilog koristimo so... dass da bismo naglasili značenje.

  1. Er fuhr so rücksichtslos durch die Pfütze, dass er alle Umstehenden schmuzig machte. (Vozio je tako nemilosrdno, da je celu okolinu isprljao.)
  2. Er war ein so erfolgreicher Geschäftsmann, dass er in kurzer Zeit viel Geld verdiente. (Bio je tako uspešan biznismen, da je za kratko vreme zaradio mnogo novca.)

Kauzalne rečenice[uredi | uredi izvor]

Ove rečenice koriste veznike (nem. weil, da, zumal). Kauzalne rečenice iznose uzrok radnje glavne rečenice. Korelati ove grupe rečenica su : (nem. daher, darum, deshalb, deswegen, aus diesem Grund). Bitno je napomenuti, da je konjunktor nezavisnih rečenica denn. Njega koristimo kada u nezavisnim rečenicama imamo lični glagolski oblik, a on uvek ide na kraju.

  1. Er ist nicht gekommen, weil er Kopfschmerzen hat. (Nije došao, jer ima glavobolju.)
  2. Er ist nicht gekommen, denn er hat Kopfschmerzen. (Nije došao, zato što ima glavobolju.)
  3. Er  ist nicht gekommen, weil der Autobus eine Panne hatte. (Nije došao, jer je autobus imao kvar.)
  4. Er ist nicht gekommen, denn hatte der Autobus eine Panne. (Nije došao, zato što je autobus imao kvar.)

U govornom jeziku počinje rečenica sa weil i kao odgovor na postavljeno pitanje, a veznik da stoji u rečenici koja prethodi glavnoj, jer označava poznati uzrok i prilikom korišćenja ovog veznika, glagol je na drugom mestu, a ne na kraju zavisne rečenice.

Worüber ärgern Sie sich? - Weil ich den Bus versäumt habe. (Zbog čega se ljutite? Jer sam propustila autobus.)

Da wir zusammen arbeiten, kommt er zu mir. (Pošto zajedno radimo, dolazi on k meni.)

Finalne rečenice[uredi | uredi izvor]

Ova grupa rečenica iznosi nameru ili cilj radnje glavne rečenice i počinje veznicima : (nem. damit, um zu).

Važno je napomenuti, da se finalne rečenice mogu izraziti infinitivnom rečenicom, odnosno, grupom, tj. sa um zu i infinitivom. Kada imamo dva različita subjekta, moramo koristiti veznik damit.

  1. Damit der Arzt nichts merkte, versteckte der Kranke die Zigaretten. (Da lekar ne bi primetio, sakrio je pacijent cigarete.)
  2. Er trank heiße Milch, damit er leichter einschlafen konnte. (Pio je vruće mleko, da bi lakše mogao da zaspi.)/ Er trank heiße Milch, um leichter einschlafen zu können.

Kako bi se rečenica još skratila, može se upotrebiti infinitivna konstrukcija zu + Infinitiv :

Er trank heiße Milch,um leichter einzuschlafen. (Pio je vruće mleko, da bi lakše zaspao.)

Kondicionalne rečenice[uredi | uredi izvor]

Kondicionalne rečenice iznose uslov pod kojim se vrši radnja glavne rečenice; ona počinje veznicima (nem. wenn, falls, sofern). Postoje tri različite podgrupe kondicionalnih rečenica, a to su :

  • realne (stoji indikativ) : Wenn es regnen sollte, mache das Fenster zu. (Ako bi padala kiša, (onda) zatvori prozor.)
  • potencijalne (stoji konjunktiv preterita) : Wenn ich Gled hätte, würde ich ein Auto kaufen. (Da imam novca, kupila bih automobil.)

Koncesivne rečenice[uredi | uredi izvor]

Koncesivna rečenica iznosi smetnju radnje glavne rečenice, ali dopušta da se radnja ipak izvrši; ona počinje sa (nem. obwohl, obgleich, obschon, wenn auch noch so). Obgleich i obschon su arhaični oblici ove grupe veznika. Najučestalija upotreba je veznika obwohl. Isti prevod kao i značenje imaju i arhaični i oblici koji su prisutni u savremenom nemačkom jeziku.

  1. Obwohl wir uns ständig streiten, sind wir doch gute Freunde. (Iako se često svađamo, dobri smo prijatelji.)
  2. Wenn er auch noch so schlecht schlief, er weigerte sich, eine Tablette zu nehmen. (Čak iako je loše spavao, protivio se, da uzme tabletu.)
  3. Obgleich er kommen wollte, ist er nicht gekommen. (Iako je hteo doći, nije došao.)

Eliptične rečenice[uredi | uredi izvor]

Eliptične rečenice su nezavisne rečenice u kojima se često izostavljaju neke reči, pa i pojedini delovi, da bi se istaklo samo ono najbitnije u rečenici.[3] Tako se izostavljaju :

Nicht wahr? (Ist es..?) ( Zar ne?) Schon zurück! (Već se vratio!)

Er ist fort (fortgegangen). (Otišao je.)

Mein Sohn ist noch nicht zehn Jahre. (alt) (Moj sin nema još ni deset godina.)

Ich gehe in die Schule, und sie ins Kino (geht). (Ja idem u školu, ona u bioskop.)

Ich habe heute geschrieben und gelernt. (Danas sam pisao i učio.)

Kann dir die Hand nicht geben (Uhland). (Ne mogu ti dati ruku (Uland)).

Ja! Nein! Danke! Bitte! Tag! Morgen! Bis bald! Anwesend! (Prisutan!)

[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bugarski, Ranko (2014). Uvod u opštu lingvistiku. Beograd: Zavod za udžbenike Beograd. str. 118. ISBN 978-86-17-18650-8. 
  2. ^ a b Arsenijević, Nada S. (2007). Gramatika savremenog nemačkog jezika (sa novim nemačkim pravopisom) (13., dopunjeno izd izd.). Beograd. ISBN 978-86-7157-360-3. OCLC 227337479. 
  3. ^ Arsenijević, Nada S. (2007). Gramatika savremenog nemačkog jezika (sa novim nemačkim pravopisom) (13., dopunjeno izd izd.). Beograd. ISBN 978-86-7157-360-3. OCLC 227337479. 
  4. ^ Srdić, Smilja (2008). Morphologie der deutschen Sprache. Beograd. ISBN 978-86-85337-38-3. OCLC 363082043.