Administrativna podela Kneževine Srbije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Izvorna karta Kneževine Srbije iz 1831. godine, sa tadašnjom podelom na nahije

Administrativna podela Kneževine Srbije je počela da se postepeno sprovodi odmah posle formiranja Kneževine Srbije 1815. godine mimo ustaljenih administrativne podela na ejalete kakva je bila prisutna na ostalim teritorijama Osmanskog carstva koji nisu imale autonomiju, ali ipak po uzoru na dotadašnju osmanlijsku administrativnu podelu. Kneževina Srbija je sve do Berlinskog kongresa 1878. godine bila u sastavu Osmanskog carstva. Po okončanju Drugog srpskog ustanka, knez Miloš Obrenović se opredelio za stvaranje i jačanje srpske državnosti diplomatskim metodama i postepeno osvajanje državnih ovlašćenja od Osmanskog carstva. Period od 1815. do 1833. godine obeležen je stvaranjem organa vlasti Kneževine Srbije u selima, knežinama i nahijama, čija su ovlašćenja postepeno rasla.[1]

Administrativna podela Kneževine Srbije od 1819. do 1833. godine[uredi | uredi izvor]

Kneževina Srbija je prvom administrativnom podelom iz 1819. godine bila podeljena na 12 nahija, 45 knežina, 1.396 sela i varoši, 53.137 domova (kuća), 60.468 poreskih oženjenih lica i 119.854 poreskih aračkih lica.

Nahije[uredi | uredi izvor]

nahije broj knežina broj sela
1. Šabačka 4 104
2. Valjevska 3 189
3. Sokolska 2 46
4. Užička 2 120
5. Požeška 8 105
6. Rudnička 5 111
7. Kragujevačka 3 168
8. Jagodinska 2 145
9. Ćuprijska 2 72
10. Požarevačka 7 194
11. Smederavska 2 125
12. Beogradska 5 125

Knežine[uredi | uredi izvor]

U Šabačkoj nahiji broj sela poreske oženjene glave
Posavska 33 970
Tamnavska 20 783
Pocerska 21 969
Mačvanska 30 2661
U Valjevskoj nahiji broj sela broj kuća oženjene glave aračke glave
Jovana Bobovca 44 1453 1911 4689
Rake Tešića 68 1611 1994 4608
Gaje Dabića 77 3191 3996 9279
U Sokolskoj nahiji broj sela broj kuća oženjene glave aračke glave
Petra Vasića 21 612 825 2027
Petra Obradovića 25 780 1082 2219
U Užičkoj nahiji broj sela broj kuća oženjene glave aračke glave
Rujina 59 1851 2314 4828
Crna gora 61 1580 1884 4139
U Požeškoj nahiji broj sela broj kuća oženjene glave aračke glave
U osam knežina 105 3490 4027 10233
U Rudničkoj nahiji broj sela broj kuća oženjene glave aračke glave
U pet knežina 111 3324 4213 8527
U Kragujevačkoj nahiji broj sela broj kuća oženjene glave aračke glave
Gružanska 84 2416 3139 6571
Lepenička 56 1812 2167 4697
Jasenička 28 1080 1454 3022
U Jagodinskoj nahiji broj sela broj kuća oženjene glave aračke glave
Levačka 85 2625 3159 8125
Temnićanska 60 2230 2626 5978
U Ćuprijskoj nahiji broj sela broj kuća oženjene glave aračke glave
U dve knežine 72 2753 3017 7157
U Požarevačkoj nahiji broj sela broj kuća oženjene glave aračke glave
Moravska 49 2345 2719 5789
Mlavska 42 2221 2666 5805
Omaljska 17 761 873 1837
Zviždačka 12 756 876 1649
Golubačka 25 745 816 1746
Ramska 28 1305 1500 3056
Pečka 21 1033 1191 2507
U Smederevskoj nahiji broj sela broj kuća oženjene glave aračke glave
Moravska i Jesenička 51 3149 3826 7436
U Beogradskoj nahiji broj sela broj kuća oženjene glave aračke glave
Nikole Stankovića 30 1095 1356 2681
Nikole Stanojevića 24 761 940 2119
Nikole Katića 20 633 888 1784
Jovana Bićentijeva 17 581 786 1583
Živka Mihailovića 34 1347 1615 3089

Administrativna podela Kneževine Srbije posle Hatišerifa iz 1833. godine[uredi | uredi izvor]

Hatišerif iz 1833. godine (Treći hatišerif) je svečana povelja osmanskog sultana Mahmuda II. Njime je u Srbiji zvanično potvrđeno prisajedinjenje šest otrgnutih nahija.

Administrativna podela Kneževine Srbije u periodu od 1834. do 1836. godine[uredi | uredi izvor]

Čitava teritorija Kneževine Srbije je 1834. godine odlukom skupštine bila podeljena na 5 serdarstava i 19 okružja, čime su ukinuti svi oblici administrativnih podela koji su imali svoje poreklo u Osmanskom carstvu. U sastav ovih pet serdarstava je ušlo i šest nahija koje je Osmansko carstvo prepustilo Kneževini Srbiji u skladu sa odredbama Akermanske konvencije koja je u članu 5 predvidela da se Kneževini Srbiji vrati 6 nahija (Krajina, Crna Reka, Paraćin, Kruševac, Stari Vlah, Jadar i Rađevina) koje su osmanlije zauzele posle slamanja Prvog srpskog ustanka.

Pet serdarstava na koje je podeljena Kneževina Srbija su bila: Raško, sa sedištem u Čačku, Rasinsko sa sedištem u Jagodini, Podunavsko sa sedištem u Beogradu, Mačvansko sa sedištem u Šapcu i Timočko sa sedištem u Negotinu[2]

Od 18 nahija postojaćih 1833. u Srbiji je u leto 1834. bilo 15 okruga sa 61 kapetanijom, koje su u 1835. godini dobile naziv srezova.

15 okružija po popisu stanovništva 1834:

Već 1836. izdvojen je iz rudničkog čačanski okrug, a banjski je podeljen na aleksinački i gurgusovački. Administrativna podela Srbije na 17 okruga zadržala se sve do sticanja nezavisnosti (1878).[3]

Administrativna podela Kneževine Srbije posle 1836. godine[uredi | uredi izvor]

Novim odlukama Narodne skupštine donetim 1836. godine, koje je prihvatio i ustav Osmanskog carstva iz 1838. godine, Kneževina Srbija se deli na 17 okruga. O njihovim nadležnostima je bio donet poseban Zakon o Ustrojenju okružni načelničastva i glavnim dužnostima sreskih načelnika. Organizacija srezova predviđena ovim zakonom je ostala na snazi sve do sticanja nezavisnosti Kneževine Srbije i formiranja Kraljevine Srbije 1882. godine

Administrativna podela Kneževine Srbije posle Berlinskog kongresa 1878. godine[uredi | uredi izvor]

Kneževina Srbija je posle Berlinskog kongresa 1878. godine bila proširena sa 4 nova okruga, koji su u Drugom srpsko-turskom ratu (1877-1878) oslobođeni od Turaka. Novi okruzi bili su Niški, Vranjski, Pirotski i Leskovački (kasnije Toplički). Tako je Kneževina Srbija u periodu 1878-1882. imala ukupno 21 okrug.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]