Aleksandar Aksentijević
Aleksandar Aksentijević | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1886. |
Mesto rođenja | Požarevac, Kraljevina Srbija |
Datum smrti | 1970. |
Mesto smrti | Beograd, SFRJ |
Politička karijera | |
Politička stranka | Narodna radikalna stranka (do 1929) Jugoslovenska nacionalna stranka (od 1929) |
Aleksandar Aksentijević (Požarevac, 1886 — Beograd, 1970) bio je srpski advokat, član Centralnog nacionalnog komiteta Kraljevine Jugoslavije.[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Beogradu, a po završetku Prvog svetskog rata završava Pravni fakultet u Beogradu i pristupa članstvu Radikalne stranke. U članstvu ostaje sve do 1929. kada je pristupio članstvu Jugoslovenske nacionalne stranke (JNS).
U periodu predratne Kraljevine Jugoslavije bio je stalni narodni poslanik u Skupštini. Iz političkog života se povukao 1940. kada je zvanično penzionisan.
Drugi svetski rat i okupacija[uredi | uredi izvor]
Početak Aprilskog rata ga zatiče u Beogradu, a po okupaciji odlazi u rodni grad gde se kasnije povazao sa pojedinim političarima Ravnogorskog pokreta i u septembru iste godine, posle prvog sastanka između Tita i Draže Mihailovića zvanično pristupio Ravnogorskom pokretu. Nakon stvaranja Centralnog nacionalnog komiteta u avgustu 1941. ulazi u sastav Komiteta kao njen politički predstavnik bloka JNS-a.
Krajem 1941. i početkom 1942. skrivao se na prostoru Ravne gore, a u martu 1942. odlazi u istočnu Srbiju gde je uspostavio vezu sa majorom Milanom Kalabićem. Ponudu Nedića da se angažuje u vlasti je odbio posle čega se morao povući iz Srbije.
Nakon povratka Mihailovića u Srbiju i on se vraća, a posle Svetosavskog Kongresa u selu Ba, izabran u Izvršni odbor CNK. U zapadnoj Srbiji ostaje sve do februara 1944. kada je sa savezničkom misijom, na kratko vreme, otputovao iz zemlje radi političkih pokušaja da se saveznici upoznaju sa pravim stanjem u zemlji. U Srbiju se ponovo vraća u junu 1944, a posle rasturanja CNK u septembru 1944. odlazi sa Vrhovnom Komandom u pravcu Bosne. Tu se predao Jugoslovenskoj armiji koja ga je sprovela za Beograd.
Posleratno stanje[uredi | uredi izvor]
Suđeno mu je avgusta 1945. u Beogradu i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina. Svoje zatvorske dane je provodio u Sremskoj Mitrovici, da bi ga vlasti posle amnestirale i pustile na slobodu.
Umro je u Beogradu 1970. godine.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Šifre četničkih komandanata, jedinica i saradnika”. Pogledi. Arhivirano iz originala 09. 07. 2019. g. Pristupljeno 19. 1. 2019.