Pređi na sadržaj

Aleksandar Aksentijević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Aleksandar Aksentijević
Aleksandar Aksentijević i Draža
Lični podaci
Datum rođenja1886.
Mesto rođenjaPožarevac, Kraljevina Srbija
Datum smrti1970.
Mesto smrtiBeograd, SFRJ
Politička karijera
Politička
stranka
Narodna radikalna stranka (do 1929)
Jugoslovenska nacionalna stranka (od 1929)

Aleksandar Aksentijević (Požarevac, 1886Beograd, 1970) bio je srpski advokat, član Centralnog nacionalnog komiteta Kraljevine Jugoslavije.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Beogradu, a po završetku Prvog svetskog rata završava Pravni fakultet u Beogradu i pristupa članstvu Radikalne stranke. U članstvu ostaje sve do 1929. kada je pristupio članstvu Jugoslovenske nacionalne stranke (JNS).

U periodu predratne Kraljevine Jugoslavije bio je stalni narodni poslanik u Skupštini. Iz političkog života se povukao 1940. kada je zvanično penzionisan.

Drugi svetski rat i okupacija[uredi | uredi izvor]

Početak Aprilskog rata ga zatiče u Beogradu, a po okupaciji odlazi u rodni grad gde se kasnije povazao sa pojedinim političarima Ravnogorskog pokreta i u septembru iste godine, posle prvog sastanka između Tita i Draže Mihailovića zvanično pristupio Ravnogorskom pokretu. Nakon stvaranja Centralnog nacionalnog komiteta u avgustu 1941. ulazi u sastav Komiteta kao njen politički predstavnik bloka JNS-a.

Krajem 1941. i početkom 1942. skrivao se na prostoru Ravne gore, a u martu 1942. odlazi u istočnu Srbiju gde je uspostavio vezu sa majorom Milanom Kalabićem. Ponudu Nedića da se angažuje u vlasti je odbio posle čega se morao povući iz Srbije.

Nakon povratka Mihailovića u Srbiju i on se vraća, a posle Svetosavskog Kongresa u selu Ba, izabran u Izvršni odbor CNK. U zapadnoj Srbiji ostaje sve do februara 1944. kada je sa savezničkom misijom, na kratko vreme, otputovao iz zemlje radi političkih pokušaja da se saveznici upoznaju sa pravim stanjem u zemlji. U Srbiju se ponovo vraća u junu 1944, a posle rasturanja CNK u septembru 1944. odlazi sa Vrhovnom Komandom u pravcu Bosne. Tu se predao Jugoslovenskoj armiji koja ga je sprovela za Beograd.

Posleratno stanje[uredi | uredi izvor]

Suđeno mu je avgusta 1945. u Beogradu i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina. Svoje zatvorske dane je provodio u Sremskoj Mitrovici, da bi ga vlasti posle amnestirale i pustile na slobodu.

Umro je u Beogradu 1970. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Šifre četničkih komandanata, jedinica i saradnika”. Pogledi. Arhivirano iz originala 09. 07. 2019. g. Pristupljeno 19. 1. 2019.