Aleksandar Obradović (uzbunjivač)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Aleksandar Obradović
Datum rođenja(1979-03-02)2. mart 1979.(45 god.)
Mesto rođenjaValjevo, SR SrbijaSFR Jugoslavija
ObrazovanjeVisoka poslovna škola strukovnih studija Valjevo
Zanimanje
PoslodavacMladen Petković (do 18. septembra 2019)
DelovanjeObjavljivanju dokumenata koji otkrivaju korupciju u državnom preduzeću Krušik
Nagrade
  • Počasni građanin Šapca
  • Nagrada grada Šapca u kategoriji razvoja demokratskih vrednosti i poštovanja ljudskih prava i sloboda
  • Hrabri glas

Aleksandar Obradović (Beograd, 2. mart 1979[1]) srpski je uzbunjivač koji je objavio dokumente koji su otkrili korupciju i prevaru u javnom preduzeću Krušik. Uhapšen je 18. septembra 2019. na svom radnom mestu za optužbe za špijunažu[2] i prebačen je u Okružni zatvor u Beogradu. Njegovo hapšenje pokrenulo je više protesta širom Srbije. Dana 14. oktobra 2019. godine doneta je odluka Višeg suda u Beogradu kojom je pušten iz zatvora i osuđen na kućni pritvor.[3] Nakon više protesta i javnog pritiska, Obradović je pušten iz kućnog pritvora 18. decembra 2019. godine.[4] Istraga protiv njega još uvek je u toku, ali nije bilo optužnice.[5] Francuska filijala organizacije Amnesty International nazvala je Obradovića „Srpski Snouden”.[2] Trenutno je nezaposlen jer njegova suspenzija iz Krušika nije podignuta.[6]

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Porodica[uredi | uredi izvor]

Aleksandar Obradović je rođen 2. marta 1979. godine u Valjevu, godinu dana nakon što su mu roditelji odselili iz Tutina. Otac mu je radio u fabrici Srbijanka, a majka se zaposlila u Krušiku 1980. godine. Oba roditelja su mu završila fakultete. Njegova majka je diplomirala sa najboljim uspehom, a prema rečima Obradovića, ona je fantastičan programer i daje mu veliku podršku. Sestra mu je rođena kada je imao pet godina.[1]

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Prvih osam godina školovanja završio je u OŠ „Žikica Jovanović Španac” u Valjevu. Dalje školovanje nastavio je u Srednjoj ekonomskoj školi i u Visokoj poslovnoj školi strukovnih studija gde je i diplomirao.[7]

Košarkaška karijera[uredi | uredi izvor]

Sa 8 godina razvio je ljubav prema košarci i počeo da trenira u košarkaškom klubu Metalac. Postao je kapiten svoje generacije koja je počela da pravi zapažene rezultate na turnirima i uvek je bio među tri najbolja strelca lige. Postao je profesionalni igrač Metalca, ali je zbog nezadovoljstva prema igračima u klubu napustio profesionalnu košarku sa 20 godina.[7]

Skandal u Krušiku[uredi | uredi izvor]

Objavljivanje dokumenata[uredi | uredi izvor]

Godine 2014. generalni direktor fabrike postao je Mladen Petković, član vladajuće Srpske napredne stranke. Često se sukobljavao sa radnicima fabrike i stvarao ono što je Obradović nazvao „atmosferom napetosti i straha”. Od tada je Obradović počeo da prikuplja dokaze njegovog lošeg upravljanja, a kada je Obradović unapređen u menadžera, otkrio je finansijsku prevaru.[8] Kompanija GIM, koju je zastupao otac vladinog političara Nebojše Stefanovića, kupila je 2017. godine oružje od Krušika po povlašćenoj ceni koja je prema Obradovićevim rečima bila „nerazumno niska, na granici gubitka”. Nakon ovog ugovora GIM je sa godišnjeg profita od nekoliko miliona porastao na preko milijardu.[9] Obradović je otkrio dokumente o prodaji istraživačkoj novinarki Diljani Gajtandžievoj koja je objavila da je oružje koje je izvezao GIM završilo u rukama boraca ISIS-a u Jemenu. Ona je pozvala da Srbija prekine prodaju oružja Saudijskoj Arabiji jer je to oružje završilo u rukama terorista, ali nije dobila odgovor.[10]

Hapšenje[uredi | uredi izvor]

U 15 časova 18. septembra u fabriku je došlo oko 10 agenata BIA i uhapsilo Obradovića, a posle oko 20 minuta je predat službenicima tužilaštva za visokotehnološki kriminal. Prebacili su ga u policijsku stanicu u Beogradu odakle je upućen u Okružni zatvor u Beogradu.[11]

Protesti protiv njegovog hapšenja[uredi | uredi izvor]

U Valjevu, Novom Sadu i Beogradu održani su protesti sa zahtevima za oslobađanje Obradovića na kojima je učestvovalo više desetina hiljada ljudi.[12] Govornici protesta nazvali su Obradovića „herojem našeg vremena” i tražili da se odmah pusti na slobodu.[13] Samo dva dana nakon što je Obradović premešten iz Okružnog zatvora u kućni pritvor, telefonom je održao govor na protestu u Beogradu. Rekao je da sebe ne vidi kao heroja, već kao običnog čoveka koji nije želeo da kompanija koja zapošljava hiljade ljudi propada zbog korupcije.[14]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Radovanović, Rade (2020-02-16). „Aleksandar Obradović: Olako sam se odrekao jurenja za snovima”. Dnevni list Danas (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-14. 
  2. ^ a b „Francuski ogranak AI: Uzbunjivač Obradović – Srpski Snouden”. Dnevni list Danas (na jeziku: srpski). 2020-06-02. Pristupljeno 2020-12-15. 
  3. ^ „Afera Krušik: 'Izmišljanje' ili prikrivanje”. Radio Slobodna Evropa (na jeziku: srpskohrvatski). Pristupljeno 2020-12-14. 
  4. ^ „Obradović za RSE po ukidanju pritvora: Nisam konačno slobodan”. Radio Slobodna Evropa (na jeziku: srpskohrvatski). Pristupljeno 2020-12-15. 
  5. ^ „Pola godine nakon hapšenja, uzbunjivač Obradović bez optužnice i pod suspenzijom”. N1 Srbija (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 30. 10. 2020. g. Pristupljeno 2020-12-15. 
  6. ^ Radovanović, Zoran (2020-09-21). „Godinu dana od afere Krušik: Aleksandar Obradović i dalje talac režima”. Dnevni list Danas (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-18. 
  7. ^ a b Radovanović, Rade (2020-02-16). „Aleksandar Obradović: Olako sam se odrekao jurenja za snovima”. Dnevni list Danas (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-15. 
  8. ^ Neal, Will. „The Price of Blowing the Whistle”. www.occrp.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-12-17. 
  9. ^ „Serbian Minister's Father 'Mediated Saudi Weapon Sales'. Balkan Insight (na jeziku: engleski). 2018-11-22. Pristupljeno 2020-12-17. 
  10. ^ „Arms Watch journalist says Serbia had to stop arms exports to Saudi Arabia”. N1 Srbija (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 25. 02. 2020. g. Pristupljeno 2020-12-17. 
  11. ^ „Uzbunjivač Obradović za BIRN: Želeo sam da se sazna istina o Krušiku”. Javno (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 25. 10. 2021. g. Pristupljeno 2020-12-17. 
  12. ^ „'1 od 5 miliona': Zatražena sloboda za Aleksandra Obradovića”. Radio Slobodna Evropa (na jeziku: srpskohrvatski). Pristupljeno 2020-12-18. 
  13. ^ „Protest SzS u Novom Sadu zbog Aleksandra Obradovića: Nemaju nijedan dokaz”. N1 Srbija (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 03. 02. 2020. g. Pristupljeno 2020-12-18. 
  14. ^ „Aleksandar Obradović: Nema povlačenja, nema ni korak nazad (Foto/Video)”. Dnevni list Danas (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-18.