Aleksije Sloven

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Melnik, prestonica Aleksija Slovena.

Aleksije Sloven (bugarski: Aleksiй Slav, grčki: Ἀλέξιος Σθλαῦος; delovao 1208–28) je bio bugarski boljar, nećak prve trojice bugarskih vladara iz dinastije Asen. Delovao je kao upravitelj oblasti oko Rodopa (do tada u sastavu Drugog bugarskog carstva) kao samostalan vladar.

Biografija[uredi | uredi izvor]

U izvorima se prvi put javlja kao jedan od plemića koji su osporili dolazak cara Borila na bugarski presto. Oženio je ćerku latinskog cara Henrika Flandrijskog novembra 1208. godine, napuštajući Veliko Trnovo i osnivajući nezavisnu oblast u podnožju Rodopa. Aleksije Sloven je postao vazal Henrika Flandrijskog nakon bugarskog poraza kod Plovdiva. Henrik je podržao Aleksijeve aspiracije na bugarski presto i dodelio mu je titulu despota.

Godine 1211. Aleksije se borio protiv Borila, zajedno sa vojskom Epirske despotovine. Tom prilikom je proširio svoje oblasti zauzimajući tvrđavu Melnik, gde je preneo i svoju prestonicu 1215. godine iz Cepine. U Melniku je Aleksije Sloven imao svoj kraljevski dvor. Služili su ga Bugari i Franci (pominje se kao sevast Franaka u jednom epigrafu). Despot Aleksije je izdavao i darovne povelje, kao npr. povelju manastiru Majke Božje u Speliotici 1220. godine. Aleksije se u ovom dokumentu pominje kao despot i car.

Njegova država nalazila se u sastavu Drugog bugarskog carstva u godinama nakon bitke kod Klokotnice 9. marta 1230. godine. Njegovo ime se poslednji put pominje u izvorima decembra 1228. godine. Pojedini istraživali povezuju ga sa stolnikom Slovenom koji se kasnije pominje u Trnovu, ali je ova identifikacija, prema istoričaru Ivanu Božilovu, nepouzdana.

Aleksije Sloven se ženio dva puta. Prva žena mu je bila nezakonita ćerka Henrika Flandrijskog, čije ime nije poznato. Nakon njene smrti Aleksije se oženio ćerkom Jovana Petralifa, zeta epirskog vladara Teodora Komnina Duke (nakon 1225. godine i solunskog cara). U izvorima ne postoje podaci o Aleksijevom eventualnom potomstvu.

Po Aleksiju Slovenu nosi ime rt Slav (bug. Slav, eng. Slav Point) na obali Oskara II u Grahamovoj zemlji na Antarktiku.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Bakalov, Georgi; Kumanov, Milen (2003). „ALEKSIЙ SLAV (despot Slav) (II polovina na XII v.-sled 1230)”. Elektronno izdanie "Istoriя na Bъlgariя" (na jeziku: Bulgarian). Sofiя: Trud, Sirma. ISBN 9789545286131. 
  • Božilov, Ivan (1994). Familiяta na Asenevci (1186–1460). Genealogiя i prosopografiя (na jeziku: Bulgarian). Sofiя: Bъlgarska akademiя na naukite. ISBN 978-954-430-264-1. OCLC 38087158.