Alfred Šnitke
Ovaj članak sadrži spisak literature (štampane izvore i/ili veb-sajtove) korišćene za njegovu izradu, ali njegovi izvori nisu najjasniji zato što ima premalo izvora koji su uneti u sam tekst. Molimo vas da poboljšate ovaj članak tako što ćete dodati još izvora u sam tekst (inlajn referenci). |
uopšte se ne pokazuje njegov život možda zahteva čišćenje i/ili prerađivanje kako bi se zadovoljili standardi kvaliteta Vikipedije. |
Alfred Šnitke | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Alfred Garijevič Šnitke |
Datum rođenja | 24. novembar 1934. |
Mesto rođenja | Engeljs,, Sovjetski Savez |
Datum smrti | 3. avgust 1998.63 god.) ( |
Mesto smrti | Hamburg,, Nemačka |
Kompozitorski rad | |
Period | Moderna muzika |
Alfred Garijevič Šnitke (24. novembar 1934 — 3. avgust 1998) bio je sovjetski i nemački kompozitor. Autor četiri opere, tri baleta, deset simfonija, petnaest instrumentalnih koncerata, brojnih kamernih kompozicija, vokalne, horske i instrumentalne muzike, muzike za filmove, karikature i pozorišne.[1]
Život i karijera[uredi | uredi izvor]
Alfred Šnitke je rođen u Engeljsu u Volgo-Nemačkoj Republici Ruskog SFSR. Počeo je muzičko obrazovanje 1946. godine u Beču. Bilo je to u Beču, piše Bioter Šnitke Aleksandar Ivaškin, gde se "zaljubio u muziku koja je deo života, deo istorije i kulture, deo prošlosti koja je i dalje živa. "Osetio sam svaki trenutak, napisao je kompozitor, "da je veza istorijskog lanca: sve je bilo multidimenzionalno, prošlost je predstavljala svet uvek prisutnih duhova, a ja nisam bio varvar bez ikakvih veza, već svesni nosilac zadatka u svom životu. Šnitkeovo iskustvo u Beču" dalo mu je određeno duhovno iskustvo i disciplinu za svoje buduće profesionalne aktivnosti. To su Volfgang Amadeus Mocart i Franc Šubert, a ne Petar Čajkovski i Sergej Rahmanjinov, koji je imao na umu kao referentnu tačku u smislu ukusa, načina i stila. Ta referentna tačka je u suštini bila klasična ... ali nikada previše očajna.
Muzika[uredi | uredi izvor]
Šnitkeova rana muzika pokazuje jak uticaj Dmitrija Šostakoviča, ali nakon posete italijanskog kompozitora Luiđija Nona za SSSR, on je preuzeo serijsku tehniku u radovima kao što su Muzika za klavir i kamerni orkestar (1964). Međutim, Šnitke je ubrzo postao nezadovoljan onim što je nazvao "obilaskom puberteta serijskog samopovezivanja". Stvorio je novi stil koji se naziva "polistilizam", gde je poredio i kombinovao muziku različitih stilova prošlih i sadašnjih. Jednom je napisao: "Cilj mog života je da unifiram ozbiljnu muziku i laganu muziku, čak i ako sam tako slomio vrat." Njegov prvi koncert u radu na polistilističkoj tehniku bio je Druga violinska Sonata, Quasi una sonata (1967-1968). On je eksperimentisao sa tehnikama u svom filmskom delu, kao što je pokazala većina sonata koja se prvo pojavljuje u njegovom rezultatu za kratku animaciju "The Glass Harmonica". Nastavio je da razvija polistilističku tehniku u radovima kao što su epska Prva simfonija (1969—1972) i Prvi koncert Grosso (1977). Ostali radovi bili su više stilski objedinjeni, kao što je njegov klavirski kvintet (1972—1976), napisan u sećanju na svoju nedavno preminu majku.
Dela[uredi | uredi izvor]
Simfonije[uredi | uredi izvor]
- Symphony No. 0 (1957)
- Symphony No. 1 (1969–74)
- Symphony No. 2 "St. Florian" (1979)
- Symphony No. 3 (1981)
- Symphony No. 4 (1983)
- Symphony No. 5 Concerto Grosso No. 4 (1988)
- Symphony No. 6 (1992)
- Symphony No. 7 (1993)
- Symphony No. 8 (1994)
- Symphony No. 9 (1996–97; rekonstruisana od strane Aleksandra Raskatova)
Violina i orkestar[uredi | uredi izvor]
- Concerto No. 1 for Violin and Orchestra (1957)
- Concerto No. 2 for Violin and Chamber Orchestra (1966)
- Concerto No. 3 for Violin and Chamber Orchestra (1978)
- Concerto No. 4 for Violin and Orchestra (1984)
Klavir i orkestar[uredi | uredi izvor]
- Poème for Piano and Orchestra (1953)
- Concerto for Piano and Orchestra (1960) (1. Allegro; 2. Andante; 3. Allegro)
- Music for Piano and Chamber Orchestra (1964) (1. Variazioni; 2. Cantus firmus; 3. Cadenza; 4. Basso ostinato)
- Concerto for Piano and String Orchestra (1979)
- Concerto for Piano four hands and Chamber Orchestra (1988) "to Viktoria Postnikova and Irina Schnittke"
Čelo i orkestar[uredi | uredi izvor]
- Concerto No. 1 for cello and Orchestra (1985/1986) (1. Pesante: Moderato; 2. Largo; 3. Allegro vivace; 4. Largo)
- Concerto No. 2 for cello and Orchestra (1990) "to M.Rostropovich" (1. Moderato – 2. Allegro – 3. Lento – 4. Allegretto vivo – 5. Grave)
Viola i orkestar[uredi | uredi izvor]
- Concerto for viola and orchestra (1985)
- Monologue for viola and strings (1989)
- Concerto for viola and small orchestra (1997)
Horska muzika[uredi | uredi izvor]
- Nagasaki – oratorio (1958)
- Voices of Nature (1972)
- Requiem (1974–75)
- Minnesang, for 52 voices (1981)
- Seid Nüchtern und Wachet... [Faust Cantata] (1983)
- Three Sacred Hymns (1983–84)
- Concerto for Mixed Chorus (1984–85)
Kamerna muzika[uredi | uredi izvor]
- String Quartet No. 1 (1966)
- Serenade for violin, clarinet, double-bass, piano and percussion (1968)
- Sonata No. 2 for violin and piano "Quasi una Sonata" (1968; orchestrated, 1987)
- Canon in Memoriam Igor Stravinsky, for string quartet (1971)
- Suite in the Old Style, for violin and piano or harpsichord (1972)
- Gratulationsrondo, for violin and piano (1973)
- Hymn I for cello, harp and timpani (1974)
- Hymn II for cello and double-bass (1974)
- Hymn III for cello, bassoon, harpsichord and bells or timpani (1974)
- Hymn IV for cello, bassoon, double-bass, harpsichord, harp, timpani and bells (1974–1979)
- Prelude in Memoriam Dmitri Shostakovich, for 2 violins (1975)
- "Cantus Perpetuus" for keyboard instrument and percussion (1975)
- Quintet for piano and strings (1972–76)
- "Stille Nacht", arr. for violin and piano (1978)
- Sonata No. 1 for violoncello and piano (1978)
- Stille Musik, for violin and violoncello (1979)
- Hommage to Stravinsky, Prokofiev and Shostakovich, for piano six hands (1979)
- String Quartet No. 2 (1981)
- Septet for flute, two clarinets, violin, viola, cello and harpsichord or organ (1981–1982) (1. Introduction. Moderato; 2. Perpetuum mobile. Allegretto; 3. Choral. Moderato)