Angiologija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Angiologija
The human circulatory system.
Cirkulatorni sistem čoveka. Crvenom bojom je označena oksigovana, a plavom dezoksigenisana krv.
SistemCirkulatorni sistem
Bitne bolesti:
SpecijalistaAngiolog

Angiologija (od grčkog ἀγγεῖον, angeīon što znači krvni sud i -λογία, -logia što znači nauka) je grana interne medicine[1][2][3] koja se bavi bolestima cirkulatornog i limfnog sistema. Zadatak angiologije je prevencija, dijagnostika i lečenje bolesti koje utiču na funkcionisanje arterija, vena i limfnih sudova.[4]

Bolesti koje se odnose na aortu su aneurizma[5][6][7] i disekcija aorte,[8][9] dok postoji niz bolesti koje se odnose na arterije koje krvlju snabdevaju ostale delove tela, među kojima su najpoznatije tromboza,[10][11] embolija[12] i vaskulitis. Prevencija kardiovaskularnih bolesti se prevashodno odnosi na moždani[13][14] i srčani udar.[15][16] Veliki faktor rizika kod ovih bolesti je hipertenzija, kao i holesterol.

Najčešće bolesti kojima se angiologija bavi su:[17] proširene vene, ateroskleroza arterija, obliterirajući endarteritis, troboflebitis (tromboza vena), vaskulitis, angiopatija dijabetesnog karaktera, Rejnoov sindrom, limfostaza, limfedemi, arteriovenozna anastamoza, različite vrste arteritisa i dr.

Pregled[uredi | uredi izvor]

Arterijska oboljenja uključuju aortu (aneurizme/disekcije) i arterije koje snabdevaju noge, ruke, bubrege, mozak, creva. To takođe obuhvata arterijsku trombozu i emboliju; vaskulitise; i vazospastičke poremećaje. Angiologija se bavi prevencijom kardiovaskularnih bolesti kao što su srčani udar i moždani udar. Bolesti vena uključuju vensku trombozu, hroničnu vensku insuficijenciju i proširene vene. Limfne bolesti uključuju primarne i sekundarne oblike limfedema. Takođe uključuje modifikaciju faktora rizika za vaskularne bolesti poput visokog holesterola, visokog krvnog pritiska.

Kardiovaskularni faktori rizika kao što su visok krvni pritisak, povišen holesterol i drugi spadaju u specijalnost vaskularne medicine.

Vaskularno medicinska obuka[uredi | uredi izvor]

Obuka u oblasti vaskularne medicine (angiologije) je dobro uspostavljena u nekim evropskim zemljama. Prva evropska obrazovna radna grupa je nastala 1991. godine u Milanu (EWMA), koja je 1998. postala Evropska naučna asocijacija VAS vaskularna nezavisna istraživačka i evropska organizacija za obrazovanje sa nekoliko evropskih obrazovnih programa: evropsko partnerstvo, evropski magistar, CESMA-UEMS evropska diploma i postdiplomiski kursevi. U Sjedinjenim Državama postoji nekoliko nezavisnih programa obuke za vaskularnu medicinu i dvanaest trogodišnjih programa koje finansira NIH. Ovi programi su pogodni ili za specijaliste interne medicine kao stažiste ili za kardiologe. Godine 2005, prve odbore za vaskularnu medicinu administrirao je Američki odbor za vaskularnu medicinu.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Arneson, J; McDonald, WJ (jul 1998). „Can we educate the public about internal medicine? Initial results”. The American Journal of Medicine. 105 (1): 1—5. PMID 9688013. doi:10.1016/S0002-9343(98)00220-4. 
  2. ^ „What is an Internist - Doctors for Adults”. American College of Physicians. Pristupljeno 4. 4. 2012. 
  3. ^ „Glossary of Terms” (PDF). ACGME. 28. 6. 2011. Arhivirano iz originala (PDF) 15. 11. 2012. g. Pristupljeno 2. 12. 2012. 
  4. ^ „Angiology”. www.merriam-webster.com. Merriam Webster Incorporated. Pristupljeno 9. 1. 2021. 
  5. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 52. ISBN 86-331-2075-5. 
  6. ^ Cronenwett JL, Murphy TF, Zelenock GB, Whitehouse WM, Lindenauer SM, Graham LM, Quint LE, Silver TM, Stanley JC (septembar 1985). „Actuarial analysis of variables associated with rupture of small abdominal aortic aneurysms”. Surgery. 98 (3): 472—83. PMID 3898453. 
  7. ^ Schueler, Stephen J.; Beckett, John H.; Gettings, D. Scott (18. 8. 2010). „Berry Aneurysm in the Brain”. freemd. Arhivirano iz originala 12. 3. 2016. g. Pristupljeno 13. 11. 2011. 
  8. ^ White, A; Broder, J; Mando-Vandrick, J; Wendell, J; Crowe, J (2013). „Acute aortic emergencies – part 2: aortic dissections”. Advanced Emergency Nursing Journal. 35 (1): 28—52. PMID 23364404. doi:10.1097/tme.0b013e31827145d0. 
  9. ^ Nienaber, CA; Clough, RE (28. 2. 2015). „Management of acute aortic dissection”. The Lancet. 385 (9970): 800—811. PMID 25662791. S2CID 34347018. doi:10.1016/s0140-6736(14)61005-9. 
  10. ^ Furie B, Furie BC (2008). „Mechanisms of thrombus formation”. New England Journal of Medicine. 359 (9): 938—949. PMID 18753650. doi:10.1056/NEJMra0801082. 
  11. ^ Handin RI (2005). „Chapter 53: bleeding and thrombosis”. Ur.: Kasper DL, Braunwald E, Fauci AS, et al. Harrison's Principles of Internal Medicine (16th izd.). New York: McGraw-Hill. ISBN 978-0071391405. 
  12. ^ Dorland's (2012). Dowland's Illustrated Medical Dictionary (32nd izd.). Elsevier. str. 606. ISBN 978-1-4160-6257-8. 
  13. ^ Donnan GA, Fisher M, Macleod M, Davis SM (2008). „Stroke”. Lancet. svezak 371 (broj 9624): 1612—1623. PMID 18468545. doi:10.1016/S0140-6736(08)60694-7. 
  14. ^ „Moždani udar”. Arhivirano iz originala 5. 9. 2009. g. Pristupljeno 1. 9. 2009. 
  15. ^ „What Are the Signs and Symptoms of Coronary Heart Disease?”. www.nhlbi.nih.gov. 29. 9. 2014. Arhivirano iz originala 24. 02. 2015. g. Pristupljeno 23. 2. 2015. 
  16. ^ Coventry, LL; Finn, J; Bremner, AP (2011). „Sex differences in symptom presentation in acute myocardial infarction: a systematic review and meta-analysis.”. Heart & lung : the journal of critical care. 40 (6): 477—91. PMID 22000678. doi:10.1016/j.hrtlng.2011.05.001. 
  17. ^ „Angiologija — Kutak zdravlja”. www.kutakzdravlja.com. Pristupljeno 19. februar 2020. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]