Andrej Golić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Andrej Golić
Andrej Golić
Lični podaci
Datum rođenja (1974-02-10)10. februar 1974.(50 god.)
Mesto rođenja Banja Luka, SFR Jugoslavija
Informacije o karijeri
Pozicija bek/levo krilo
Seniorska karijera
Godine Klub
1989–1991
1991–1992
1992–2006
2006–2007
Socijalistička Federativna Republika JugoslavijaBorac Banja Luka
FrancuskaUSAM Nim 30
FrancuskaMonpelje
HrvatskaZagreb
Reprezentativna karijera
Francuska Francuska 149 (368)

Andrej Golić (Banja Luka, 10. februar 1974) bivši je francuski rukometaš srpskog porekla.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Klub[uredi | uredi izvor]

Andrej Golić je rođen 10. februara 1974. godine u Banja Luci. Rukometnu karijeru je započeo u lokalnom Borcu iz Banja Luke. Sa 15 godina debitovao je za prvi tim Borca i bio je član generacije koja je osvojila Kup IHF 1991.[1][2] Iste godine odlazi u Francusku, gde je postao član kluba USAM Nim 30. U Nimu igra do 1992, a potom je potpisao za Monpelje, klub u kojem je doživeo vrhunske rezultate u klupskoj karijeri. Za 14 sezona provedenih u klubu osvojio je osam titula prvenstva Francuske i šest francuskih kupova.[3] Najveći uspeh mu je osvajanje EHF Lige šampiona 2003. godine, posle pobede Monpeljea u finalu protiv španskog kluba Portland San Antonio.[4]

Godine 2006. potpisao je dvogodišnji ugovor sa rukometnim klubom Zagreb.[5] Igrao je za zagrepčane do aprila 2007. godine, a nakon povrede kolena je završio igračku karijeru.[6] U Francuskoj ima svoju sportsku agenciju koja zastupa igrače.[7]

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Dobio je francusko državljanstvo 1998. godine, a od tada je predstavljao Francusku na međunarodnim takmičenjima.[8] Učestvovao je u osvajanju zlata na Svetskom prvenstvu u Francuskoj 2001. godine, ima bronzu sa prvenstva u Portugaliji 2003. Igrao je na Olimpijskim igrama 2000. godine u Sidneju, kada su Francuzi zauzeli šesto mesto.[9] Za rukometnu reprezentaciju Francuske je odigrao 149 utakmica i postigao 368 pogodaka.[10]

Trofeji[uredi | uredi izvor]

Klupski[uredi | uredi izvor]

Borac Banja Luka
Monpelje

Reprezentativni[uredi | uredi izvor]

Privatno[uredi | uredi izvor]

Otac mu je nekadašnji rukometaš i trener Borca, Boro Golić.[11] Njegov brat od strica je srpski rukometaš Nebojša Golić,[12] koji je igrao za reprezentaciju SR Jugoslavije.[13]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Rat zaustavio dominaciju Borca”. Glas Srpske. 20. 05. 2013. Arhivirano iz originala 05. 12. 2018. g. Pristupljeno 05. 12. 2018. 
  2. ^ „Rukometni klubovi u Evropi”. strategija.org. 05. 12. 2018. Pristupljeno 05. 12. 2018. 
  3. ^ „Profil d'Andrej Golic, sur Site officiel du Montpellier handball”. montpellier-handball.com. 05. 12. 2018. Arhivirano iz originala 03. 03. 2016. g. Pristupljeno 05. 12. 2018. 
  4. ^ „European Handball Federation - Andrej Golic / Player”. eurohandball.com. 05. 12. 2018. Arhivirano iz originala 06. 12. 2018. g. Pristupljeno 05. 12. 2018. 
  5. ^ „Andrej Golić potpisao za Zagreb”. jutarnji.hr. 22. 03. 2006. Pristupljeno 05. 12. 2018. 
  6. ^ „Un agent de joueurs, à quoi ça sert ?”. ouest-france.fr. 30. 11. 2016. Pristupljeno 05. 12. 2018. 
  7. ^ „Golić Management”. festivus.eu. 05. 12. 2018. Arhivirano iz originala 11. 09. 2017. g. Pristupljeno 05. 12. 2018. 
  8. ^ „Naturalisé français, Golic affronte son pays natal”. liberation.fr. 8. 6. 1999. Pristupljeno 05. 12. 2018. 
  9. ^ „Andrej Golić profile”. sports-reference.com. 05. 12. 2018. Arhivirano iz originala 17. 04. 2020. g. Pristupljeno 05. 12. 2018. 
  10. ^ „Golic part à la retraite”. eurosport.fr. 27. 4. 2007. Pristupljeno 05. 12. 2018. 
  11. ^ „Rukometna legenda Boro Golić posjetio našu redakciju”. Glas Srpske. 13. 07. 2007. Pristupljeno 05. 12. 2018. [mrtva veza]
  12. ^ „Nebojša Golić novi trener Borca”. 6yka.com. 05. 08. 2013. Pristupljeno 05. 12. 2018. 
  13. ^ „Golić: Želimo da turnir “Hand to hand“ postane tradicionalan”. srpskainfo.com. 21. 08. 2018. Pristupljeno 05. 12. 2018. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]