Andrej Golić
Andrej Golić | |||
---|---|---|---|
Lični podaci | |||
Datum rođenja | 10. februar 1974. | ||
Mesto rođenja | Banja Luka, SFR Jugoslavija | ||
Informacije o karijeri | |||
Pozicija | bek/levo krilo | ||
Seniorska karijera | |||
Godine | Klub | ||
1989–1991 1991–1992 1992–2006 2006–2007 |
Borac Banja Luka USAM Nim 30 Monpelje Zagreb | ||
Reprezentativna karijera | |||
Francuska | 149 (368) | ||
Andrej Golić (Banja Luka, 10. februar 1974) bivši je francuski rukometaš srpskog porekla.
Karijera[uredi | uredi izvor]
Klub[uredi | uredi izvor]
Andrej Golić je rođen 10. februara 1974. godine u Banja Luci. Rukometnu karijeru je započeo u lokalnom Borcu iz Banja Luke. Sa 15 godina debitovao je za prvi tim Borca i bio je član generacije koja je osvojila Kup IHF 1991.[1][2] Iste godine odlazi u Francusku, gde je postao član kluba USAM Nim 30. U Nimu igra do 1992, a potom je potpisao za Monpelje, klub u kojem je doživeo vrhunske rezultate u klupskoj karijeri. Za 14 sezona provedenih u klubu osvojio je osam titula prvenstva Francuske i šest francuskih kupova.[3] Najveći uspeh mu je osvajanje EHF Lige šampiona 2003. godine, posle pobede Monpeljea u finalu protiv španskog kluba Portland San Antonio.[4]
Godine 2006. potpisao je dvogodišnji ugovor sa rukometnim klubom Zagreb.[5] Igrao je za zagrepčane do aprila 2007. godine, a nakon povrede kolena je završio igračku karijeru.[6] U Francuskoj ima svoju sportsku agenciju koja zastupa igrače.[7]
Reprezentacija[uredi | uredi izvor]
Dobio je francusko državljanstvo 1998. godine, a od tada je predstavljao Francusku na međunarodnim takmičenjima.[8] Učestvovao je u osvajanju zlata na Svetskom prvenstvu u Francuskoj 2001. godine, ima bronzu sa prvenstva u Portugaliji 2003. Igrao je na Olimpijskim igrama 2000. godine u Sidneju, kada su Francuzi zauzeli šesto mesto.[9] Za rukometnu reprezentaciju Francuske je odigrao 149 utakmica i postigao 368 pogodaka.[10]
Trofeji[uredi | uredi izvor]
Klupski[uredi | uredi izvor]
- Borac Banja Luka
- Kup IHF (1) : 1991.
- Monpelje
- EHF Liga šampiona (1) : 2003.
- Prvenstvo Francuske (8) : 1995, 1998, 1999, 2000, 2002, 2003, 2004, 2005.
- Kup Francuske (6) : 1999, 2000, 2001, 2002, 2003, 2005.
Reprezentativni[uredi | uredi izvor]
- Svetsko prvenstvo : 2001. zlatna medalja, 2003. bronzana medalja
Privatno[uredi | uredi izvor]
Otac mu je nekadašnji rukometaš i trener Borca, Boro Golić.[11] Njegov brat od strica je srpski rukometaš Nebojša Golić,[12] koji je igrao za reprezentaciju SR Jugoslavije.[13]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Rat zaustavio dominaciju Borca”. Glas Srpske. 20. 05. 2013. Arhivirano iz originala 05. 12. 2018. g. Pristupljeno 05. 12. 2018.
- ^ „Rukometni klubovi u Evropi”. strategija.org. 05. 12. 2018. Pristupljeno 05. 12. 2018.
- ^ „Profil d'Andrej Golic, sur Site officiel du Montpellier handball”. montpellier-handball.com. 05. 12. 2018. Arhivirano iz originala 03. 03. 2016. g. Pristupljeno 05. 12. 2018.
- ^ „European Handball Federation - Andrej Golic / Player”. eurohandball.com. 05. 12. 2018. Arhivirano iz originala 06. 12. 2018. g. Pristupljeno 05. 12. 2018.
- ^ „Andrej Golić potpisao za Zagreb”. jutarnji.hr. 22. 03. 2006. Pristupljeno 05. 12. 2018.
- ^ „Un agent de joueurs, à quoi ça sert ?”. ouest-france.fr. 30. 11. 2016. Pristupljeno 05. 12. 2018.
- ^ „Golić Management”. festivus.eu. 05. 12. 2018. Arhivirano iz originala 11. 09. 2017. g. Pristupljeno 05. 12. 2018.
- ^ „Naturalisé français, Golic affronte son pays natal”. liberation.fr. 8. 6. 1999. Pristupljeno 05. 12. 2018.
- ^ „Andrej Golić profile”. sports-reference.com. 05. 12. 2018. Arhivirano iz originala 17. 04. 2020. g. Pristupljeno 05. 12. 2018.
- ^ „Golic part à la retraite”. eurosport.fr. 27. 4. 2007. Pristupljeno 05. 12. 2018.
- ^ „Rukometna legenda Boro Golić posjetio našu redakciju”. Glas Srpske. 13. 07. 2007. Pristupljeno 05. 12. 2018.[mrtva veza]
- ^ „Nebojša Golić novi trener Borca”. 6yka.com. 05. 08. 2013. Pristupljeno 05. 12. 2018.
- ^ „Golić: Želimo da turnir “Hand to hand“ postane tradicionalan”. srpskainfo.com. 21. 08. 2018. Pristupljeno 05. 12. 2018.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Golic : «Je suis européen», L'Équipe, 07. 04. 2015. (jezik: francuski)