Pređi na sadržaj

Андрић и Милица

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Andrić i Milica: ljubavna biografija
Korice knjige Andrić i Milica
Nastanak i sadržaj
AutorGordana Brajović
Zemlja Srbija
JezikSrpski
Žanr / vrsta delabiografija
Izdavanje
IzdavačBMG
Broj stranica234
Tip medijakarton
Prevod
Datum
izdavanja
1987.
Klasifikacija
ISBN?86-82005-88-3

Andrić i Milica: ljubavna biografija je knjiga novinarke i književnice Gordane Brajović (1937-1996) koja govori o Ivi Andriću (1892-1975) i Milici Babić-Andrić (1909-1968), objavljena 1997. godine u izdavačkoj kući "BMG" iz Beograda.[1]

O autoru[uredi | uredi izvor]

Gordana Brajović (Subotinac kod Aleksinca, 1937Beograd, 17. jul 1996) je bila novinar i književnik. Osnovnu školu i gimnaziju završila u Aleksincu, Svetsku književnost diplomirala na Filološkom fakultetu u Beogradu. Radila je kao novinar, a najveći deo svog radnog veka provela je kao reporter Večernjih novosti. Objavila je devet knjiga stihova i proze za decu.[2]

O knjizi[uredi | uredi izvor]

Autorka Knjige Andrić i Milica opisala je odnos velikog književnika i njegove dugogodišnje ljubavi. Žena koju je godinama voleo, čekao i dočekao je bila Milica Babić. Rođena je 2. septembra 1909. godine u Bosanskom Šamcu u porodici imućnog trgovca. Školovala se u Beču, gde se specijalizovala za pozorišni i modni kostim. 1931. godine Milica je došla u Beograd i postala kostimografkinja u Narodnom pozorištu. Tada se udala za Nenada Jovanovića, uglednog novinara i prevodioca i sa njim se 1939. godine preselila u Berlin, gde je i upoznala Ivu Andrića.[3]

Bračni par Jovanović od dolaska u Nemačku stalno je bio u društvu Andrića. Andrić nije krio svoju opčinjenost Milicom koja je bila 17 godina mlađa od njega. Postavio ju je da bude i domaćica na njegovim prijemima pošto je bio neoženjen.[4]

Za vreme Drugog svetsko rata Nenad je bio u logoru Dahau, ali nakon rata u Beogradu Andrić je nastavio da se viđa sa Jovanovićima, i sve do Nenadove smrti čeznuo je za Milicom. Nakon gotovo 20 godina druženja i poznanstva, 1957. godine, Nenad je preminuo. Samo godinu dana kasnije 1958. godine Ivo i Milica su se venčali.[3]

Od trenutka kada je Milica postala udovica Andrić joj se javljao sa svih putovanja, potpisujući se kao Mandarin. Kada je odlučila da se uda za njega to je saopštila supruzi Aleksandra Vuča, Luli koja im je kasnije bila i kuma na venčanju. [4]

Tada je stigla vest i o Nobelovoj nagradi. Ona je uz njega, u raskošnoj kraljevskoj plavoj balskoj haljini sa velikom crnom mašnom u kosi ušla u svečanu salu gde je održana ceremonija dodele Nobelove nagrade. Zajednički život im je kratko trajao. Do posljednjeg dana on joj se javljao sa "Drago Lepo", a potpisivao "Grli te nežno tvoj Ivo Mandarin".[4]

1968. godine Milica je preminula. Posle njene smrti Ivo se povukao u sebe, a i zdravlje ga je sve više popuštalo. Preminuo je 7 godina kasnije, 1975. godine. a njegova urna je položena u Aleji zaslužnih građana, pored Miličinog groba.[3]

Gordana Brajović je u knjizi Andrić i Milica iznela tezu da su se Andrić i Milica Babić upoznali pre nego što je njen muž Nenad Jovanović dobio postavljenje u jugoslovenskom poslanstvu u Berlinu.[4]

Autorka se u knjizi bavila najintimnijom stranom Andrićeve ličnosti, ali bez senzacicionalizma. Vrednost knjige je u bogatstvu dokumentarne građe koja se nalazi u njoj. To su pisma, zapisi iz dnevnika, izjave i razgovori, fotografije, faksimili. Autorka je više puta intervjuisala Andrića i tako skupila neoborive aplikacije za svoje sudove.[5]

Andrićevo priznanje[uredi | uredi izvor]

Gordana Brajović je iznela kako je Ivi Andriću trebalo trideset godina ćutanja i čekanja da bi prijateljima otvoreno rekao ono što je u sebi nosio kao najveću tajnu i emociju:

Poglavlja u knjizi[uredi | uredi izvor]

Knjiga Andrić i Milica ima tri poglavlja:[5]

  • Čari intime
  • Pisma (Andrić-Milica)
  • Male tajne velikih neimara

Izdanja[uredi | uredi izvor]

  • Godine 1998. izdavačka kuća "Nikola Pašić" iz Beograda objavila je 2. dopunjeno izdanje knjige Andrić i Milica.
  • Godine 2004. izdavačka kuća "Narodna knjiga - Alfa" iz Beograda objavila je novo izdanje knjige Andrić i Milica.[6]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Andrić i Milica / Gordana Brajović”. plus.sr.cobiss.net. Arhivirano iz originala 26. 11. 2021. g. Pristupljeno 26. 11. 2021. 
  2. ^ „GORDANA BRAJOVIĆ”. riznicasrpska.net. Arhivirano iz originala 26. 11. 2021. g. Pristupljeno 26. 11. 2021. 
  3. ^ a b v „Ivo Andrić i Milica Babić – Ljubav koja je čekala 30 godina”. mycupoftea.rs. Pristupljeno 26. 11. 2021. 
  4. ^ a b v g „O velikoj ljubavi Iva Andrića i Milice Babić”. vijesti.me. Pristupljeno 26. 11. 2021. 
  5. ^ a b v Brajović, Gordana (2004). Andrić i Milica : ljubavna biografija. Beograd: Narodna knjiga - Alfa. str. 5—20. ISBN 86-331-1608-1. 
  6. ^ „Rezultati pretraživanja: Andrić i Milica”. plus.sr.cobiss.net. Pristupljeno 26. 11. 2021. [mrtva veza]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]