Arhiepiskopija zapadnoevropskih parohija ruske tradicije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Arhiepiskopija zapadnoevropskih parohija ruske tradicije
Ruska pravoslavna crkva
Osnovni podaci
SjedištePariz
DržavaFrancuska
Osnovana7. oktobar 2019.
Zvanični veb-sajt
Arhijerej
ArhijerejJoan (Reneto)
Čin arhijerejamitropolit
Titula arhijerejamitropolit dubnjinski i arhiepiskop zapadnoevropskih parohija ruske tradicije

Arhiepiskopija zapadnoevropskih parohija ruske tradicije (rus. Архиепископия западноевропейских приходов русской традиции, franc. Archevêché des paroisses de tradition russe en Europe occidentale) organski je dio Ruske pravoslavne crkve.

Nadležni arhijerej je mitropolit Joan (Reneto), a sjedište arhiepiskopije se nalazi u Parizu.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prethodnica sadašnje Arhiepiskopije zapadnoevropskih parohija ruske tradicije je nekadašnja Arhiepiskopija pravoslavnih ruskih crkava u zapadnoj Evropi (rus. Архиепископия православных русских церквей в Западной Европе, franc. Archevêché des Églises Orthodoxes Russes en Europe Occidentale) koja je bila egzarhat Carigradske patrijaršije u periodu od 1931. do 2018. godine. Nakon ukidanja tog tzv. ruskog egzarhata od Svetog sinoda Carigradske patrijaršije većina „parohija ruskog predanja” (58%) na čelu sa arhiepiskopom se izjasnila za prelazak pod jurisdikciju Ruske pravoslavne crkve. Arhiepiskop Joan (Reneto) primljen je 14. septembra 2019. godine pod okrilje Moskovske patrijaršije sa titulom „arhiepiskop dubnjinski”.[1][2]

Patrijarašku i sinodalnu povelju o vaspostavljanju jedinstva Arhiepiskopije sa Ruskom pravoslavnom crkvom je potpisao patrijarh moskovski Kiril u stavropigijalnom Danilovom manastiru u Moskvi, dana 1. novembra 2019. godine. Dva dana kasnije na arhijerejskoj liturgiji u Hramu Hrista Spasitelja povelja je uručena arhiepiskopu Joanu koji je uveden u dostojanstvo mitropolita. Time je obnovljeno istorijsko i kanonsko jedinstvo Arhiepiskopije zapadnoevropskih parohija ruske tradicije sa Moskovskim patrijarhatom.[3]

Organizacija[uredi | uredi izvor]

Odlukom Svetog sinoda Ruske pravoslavne crkve od 7. oktobra 2019. utvrđena je kanonska organizacija Arhiepiskopije. Propisano je da Arhiepiskopija zadržava svoje bogoslužbene i pastirske posebnosti koje su dio njene tradicije, kao i istorijske posebnosti u eparhijskoj i parohijskoj upravi. Sveto miro dobija od patrijarha moskovskog. Arhiepiskopija ima svoj statut (rus. устав), a njegove izmjene i dopune vrše se nakon dobijanja saglasnosti od patrijarha i Svetog sinoda.

Na čelu Arhiepiskopije stoji eparhijski arhijerej sa titulom arhiepiskopa. Bira se tako što Savjet Arhiepiskopije sastavlja preliminarni spisak kandidata na osnovu predloga dobijenih od manastira i parohija.[4] Preliminarni spisak se šalje patrijarhu koji ima pravo da ga izmijeni. Savjet Arhiepiskopije se može saglasiti sa izmijenjenim spiskom i takvog ga poslati manastirima i parohijama ili može odlučiti da šalje novi preliminarni spisak na razmatranje patrijarhu. Nakon što manastiri i parohije dobiju utvrđeni spisak onda biraju svoje delegate. Opšta skupština Arhiepiskopije sastavljena od sveštenstva i delegata-mirjana bira arhijereja u skladu sa procedurom predviđenom statutom. Izbor arhijereja potvrđuje Sveti sinod.

Arhijereji Arhiepiskopije su punopravni članovi Pomjesnog sabora i Arhijerejskog sabora, a predstavnici sveštenstva i mirjana se biraju za delegate Pomjesnog sabora. Eparhijski arhijerej (arhiepiskop) može biti član Svetog sinoda Ruske pravoslavne crkve kao jedan od pet privremenih članova. Saborske odluke su obavezne za Arhiepiskopiju, a sinodske odluke usaglašene sa patrijarhom se primjenjuju u Arhiepiskopiji vodeći računa o njenim posebnostima. Apelaciona instanca za odluke crkvenog suda Arhiepiskopije je Visoki opštecrkveni sud Ruske pravoslavne crkve, a sudska instanca za arhijereje je Visoki opštecrkveni sud i Arhijerejski sabor. Arhiepiskopija ima svoju finansijsku i imovinsku autonomiju.[5]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Soobщenie Eparhialьnogo Upravleniя ot 10go sentяbrя 2019 g. („exarchat.eu”) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. novembar 2019), Pristupljeno 25. 10. 2019.
  2. ^ ŽURNAL Svящennogo Sinoda ot 14 sentяbrя 2019 goda („patriarchia.ru”), Pristupljeno 25. 10. 2019.
  3. ^ Patriaršaя i sinodalьnaя gramota o vosstanovlenii edinstva Arhiepiskopii zapadnoevropeйskih prihodov russkoй tradicii s Russkoй Pravoslavnoй Cerkovью („patriarchia.ru”), Pristupljeno 3. 11. 2019.
  4. ^ Kod izbora vikarnih arhijereja preliminarni spisak kandidata sastavlja eparhijski arhijerej nakon konsultacija sa arhijerejskim komitetom i sa savjetom Arhiepiskopije
  5. ^ ŽURNALЫ zasedaniя Svящennogo Sinoda ot 7 oktяbrя 2019 goda („patriarchia.ru”), Pristupljeno 28. 10. 2019.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]