Arhimandrit Pajsije (Tanasijević)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pajsije
(Tanasijević)
Arhimandrit Pajsije
Lični podaci
Datum rođenja(1957-04-18)18. april 1957.[1]ili
(1957-07-07)7. jul 1957.[2]
Mesto rođenjaokolina Srebrenice, SFRJ
Datum smrti20. jul 2003.(2003-07-20) (46 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija
GrobManastir Prohor Pčinjski
iguman manastira Prohor Pčinjski
Godine1992—2003
NaslednikSerafim Mišić
iguman manastira Hilandar
Godine1990—1992
NaslednikMojsije Žarković

Arhimandrit Pajsije (rođen Petar Tanasijević; okolina Srebrenice, 18. april ili 7. jul[a] 1957Beograd, 20. jul 2003) bio je arhimandrit Srpske pravoslavne crkve i iguman manastira Hilandar i Prohor Pčinjski.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Arhimandrit Pajsije je rođen kao Petar, treće dete u porodici Sretena i Mileve Tanasijevića, u okolini Srebrenice, na Veliki četvrtak (18. april) 1957. godine. Nakon osnovne škole, završio je monašku školu u manastiru Ostrog 1976. godine, sa odličnim uspehom. Po odsluženju vojnog roka, pod vođstvom oca Jovana (Radosavljevića) i nakon posete Svetoj gori, odlučio se za monaški poziv. Godine 1978. je primljen za iskušenika u Hilandaru, a u monaški red ga ja primio tadašnji episkop raško-prizrenski Pavle, u manastiru Visoki Dečani, na Preobraženje 1979. godine.[1]

Pajsije potom odlazi na Svetu Goru, u manastir Hilandar, gde je bio član Sabora staraca,[traži se izvor] a 1988. godine je izabran za protosa Svete Gore. Nakon što je u Hilandaru ponovo uveden položaj igumana, 1990. godine, postaje prvi moderni i najmlađi iguman Hilandara.[1]

U Srbiju se vraća 1993. godine,[1] gde je postavljen za igumana manastira Prohor Pčinjski, gde radi na obnavljanju duhovnog života na jugu Srbije. Sa brojim bratstvom i sestrinstvom oživljava više manastira u eparhiji vranjskoj, uključujući manastir Pantelejmon u Lepčincu, Sv. Stefan u Gornjem Žapskom, Sv. Đorđe u Gornjem Punuševcu i Uspenja Presvete Bogorodice Mrtvici.[2]

Godine 2002. je oboleo od raka mozga, i nakon višemesečne borbe sa bolešću, preminuo 20. jula 2003. u Beogradu i sahranjen tri dana kasnije u porti manastira Prohor Pčinjski.[1]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dva izvora daju dva različita datuma. Vest o smrti daje 7. jul,[2] dok vest o 20. godišnjici smrti daje Veliki četvrtak (18. april).[1]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ „Dvadeset godina od upokojenja arhimandrita Pajsija (Tanasijevića)”. Srpska pravoslavna crkva. 24. 7. 2023. Arhivirano iz originala 28. 7. 2019. g. 
  2. ^ a b v „Upokojio se iguman manastira Sveti Prohor Pčinjski arhimandrit Pajsije”. Srpska pravoslavna crkva. 22. 7. 2003. Arhivirano iz originala 3. 2. 2019. g.