Pređi na sadržaj

Bedem Heksamileon

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Osnova nekadašnje kule

Heksamileon ili Heksamilion (grč. Εξαμίλιον τείχος) je bio zaštitni bedem koji se nalazio na korintskom zemljouzu tokom srednjeg veka i štitio je jedini kopneni prilaz Peloponezu. Bio je ojačan sa 153 kule, sa dva utvrđenja smeštena na krajevima i jednim na sredini. Prvi bedem na ovom prostoru podignut je između 408. i 450. godine za vreme vladavine Teodosija II (408—450), pod kojim su podignuti i dvostruki bedemi u Carigradu, sa ciljem zaštite Peloponeza od pljačkaških upada varvarskih naroda. Posle VII veka je izgubio svoj strateški značaj, tako da je vremenom zapušten, da bi sa širenjem despotovine Moreje, krajem XIV veka, ponovo došao u centar pažnje. Tokom prve polovine XV veka obnavljan je dva puta (1415. i 1444), ali su ga Osmanlije oba puta rušile i on se od tada nalazi u ruševinama.

Naziv[uredi | uredi izvor]

Bedem je dobio ime po svojoj ukupnoj dužini (7.028m odnosno 7.760m), pošto Heksamileon bukvalno znači šest milja koliko se on prostirao duž korintskog zemljouza.

Prošlost bedema[uredi | uredi izvor]

Bedem u Antici[uredi | uredi izvor]

Ideja o utvrđivanju korintskog zemljouza, datira, po nekim pretpostvkama, još iz doba mikenske civilizacije. Bedem je postojao u doba pred Kserksovu invaziju 480. godine p. n. e.. Tada su mnogi predlagali da napredovanje Persijanaca treba zaustavljati upravo na njemu, a ne kod Termopila. Slična ideja se javila i pred bitku kod Salamine, ali je još Herodot ukazao na to da je bedem nefunkcionalan, bez jake mornarice koja bi mu štitila prilaz sa mora.

Vizantijski bedem[uredi | uredi izvor]

Učestali varvarski upadi na prostor Rimskog carstva tokom IV veka ne. ukazali su na neophodnost podizanja dodatnih zaštitnih bedema u unutrašnjosti Carstva. Sa tim ciljem su tokom vladavine Teodosija II podignuti Heksamileon kod Korinta sa ciljem zaštite Peloponeza i dvostruki bedemi pred Carigradom sa ciljem zaštite prestonice. Tom prilikom je sam bedem ojačan sa većim brojem kula (130 manjih i 9 većih), dva vodene utvrde na krajevima i jednim utvrđenjem na njemu koje je služilo kao zvanična kapija Peloponeza. Prilikom gradnje su građevine koje su se nalazile na njegovoj trasi ili porušene (svetilište Here u Perahori) ili ugrađene u sam bedem (svetilište Posejdona u Istmiji).

Korintski zemljouz sa trasom Heksamileona

Tokom svoje vladavine Justinijan I (527—565) ga je obnovio i dodatno ojačao, tako da je ukupan broj kula dostigao 153. Međutim on je već u VII veku usled slovenske najezde na Balkansko poluostrvo izgubio svoj strateški značaj, pošto su Sloveni postali apsolutna većina na Peloponezu. Tokom vremena su u sam bedem ugrađeni drugi, mahom stambeni, objekti, tako da je on u potpunosti izgubio svoj vojni karakter.

Širenje despotovine Moreje i napredovanje Osmanlija na Balkanu, stvorili su potrebu da se Heksamileon obnovi, ne bi li zaštitio Mistru i Peloponez od pljačkanja. Vizantijski car Manojlo II (1391—1425) je tokom aprila i maja 1415. godine za svega 25 dana obnovio ceo bedem, zahvaljujući teškom kulučenju lokalnog stanovništva, čiji se deo čak i otvoreno pobunio. Međutim Osmanlije su ga 1423. godine probile i opljačkale Peloponez, a već 1431. godine su ga u potpunosti srušile.

Njegov sin Konstantin XI Dragaš (despot Moreje 14281448, regent 1423—1424. i 14371440, car 14491453) je u martu 1444. godine posle četrdesetak dana teškog rada lokalnog stanovništva uspeo da ga obnovi, pošto je očekivao jak Osmanlijski protiv udar usled njegovih širenja na Patras, Atinu i Tebu. Nepune dve godine kasnije 27. novembra 1446. godine pred bedemom se pojavio Murat II (1421—1451) sa vojskom koja je brojala između 50 i 60.000 vojnika, zahtevajući od Konstantina da položi oružje i poruši bedem. Konstantin i njegov brat despot Toma (1428—1460) su probali da pruže otpor, ali je posle pet dana borbi i intenzivnog bombardovanja u završnom osmanlijskom jurišu bedem probijen i zauzet, a njegovi branioci su pobijeni ili porobljeni, dok su se despoti jedva spasili bekstvo. Murat je odmah naredio da se otpočne sa rušenjem bedema i već 10. decembra on više nije postojao.

Posle toga bedem više nije obnavljan, tako da danas ima vrlo malo nadzemnih ostataka.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]