Bedžih Smetana

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bedžih Smetana
Bedžih Smetana, češki kompozitor
Lični podaci
Datum rođenja(1824-03-02)2. mart 1824.
Mesto rođenjaLitomišl, Austrijsko carstvo
Datum smrti12. maj 1884.(1884-05-12) (60 god.)
Mesto smrtiPrag, Austrougarska
Kompozitorski rad
Najvažnija dela
Prodana nevesta

Nagrade1866. nagrada za operu Prodana nevesta

Potpis

Bedžih Smetana (češ. Bedřich Smetana;[1][2][3] Litomišl, 2. mart 1824Prag, 12. maj 1884) je bio češki kompozitor i dirigent. Tvorac je češke nacionalne opere i veliki majstor simfonijske poeme. Bio je umetnik koji se svim svojim bićem zalagao za uspon češke muzike. Okupljao je oko sebe mlade talentovane umetnike zainteresovane za afirmaciju kulture svog naroda. U Pragu se nalazi njegov muzej.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Bedžih Smetana se rodio u Litomišlu, kao sin pivara,[4] u porodici naklonjenoj muzici, pa je i sam od malih nogu svirao violinu. Kako bi se dodatno školovao i usavršavao, odlazi u Prag. Otvorio je vlastitu muzičku školu u Pragu, ali s obzirom da je u to vreme bilo mnogo muzičkih škola, nije imao mnogo učenika, i bio je primoran da je zatvori.[5] Prihvata poziv iz Getburga da bude nastavnik klavira. Kasnije je neko vreme bio direktor i dirigent Filharmonijskog društva u Geteborgu.[6] U Švedskoj ostaje do svoje 37. godine, do 1861. godine.

Po povratku u zemlju zatiče novu situaciju. Bila su osnovana pevačka društva i pripremalo se otvaranje češkog nacionalnog pozorišta. Iako je bio hladno primljen, nakon delimično uspele turneje po Nemačkoj, u Pragu otvara muzičku školu. Bavi se i drugim delatnostima: pedagogijom, dirigovanjem i komponovanjem. Bio je muzički kritičar novina „Narodni list“. Dobio je nagradu za operu Prodana nevesta 1866. godine. To je prva češka nacionalna opera i predstavlja njegovo najznačajnije delo. Ta opera je u isto vreme jedina komična i nacionalna.

Godine 1874, napustio je javno delovanje zbog gluvoće.[6] Komponovao je prema temama iz legendi, istorije i nacionalnog folklora. Ujedno je, kao pijanista, dirigent i organizator, pokretač nacionalnih snaga u češkom muzičkom životu. U grandioznom ciklusu „Moja domovina“, koji obuhvata šest simfonijskih pesama, dao je jedinstvenu tonsku apoteozu češkog mita i istorije. Smetanino celokupno delo sretna je sinteza nacionalnih i tada aktualnih evropskih muzičkih elemenata, pučkog i umetnički doteranog izraza.

Porodično poreklo i detinjstvo[uredi | uredi izvor]

Bedžih Smetana, prvobitno nazvan Fridrih Smetana, rođen je 2. marta 1824. u Litomišlu (nem. Leitomischl), istočno od Praga u blizini tradicionalne granice između Bohemije i Moravske, tadašnjih provincija Habzburškog carstva. On je bio je treće dete i prvi sin Františeka Smetane i njegove treće žene Barbore Linkove. František je imao osmoro dece u dva ranija braka, pet ćerki su preživele detinjstvo; on i Barbora su imali još desetoro dece, od kojih je sedmoro dostiglo punoletstvo.[7][8] U to vreme, pod habzburškom vlašću, nemački je bio službeni jezik u Bohemiji. František je znao češki, ali ga je iz poslovnih i društvenih razloga retko koristio; a njegova deca su bila neupućena o ispravnom češkom sve do mnogo kasnije u životu.[9]

František Smetana, na slici Antonina Mačeka (1832).

Porodica Smetana je poticala iz oblasti Hradec Kralove (nem. Königgrätz) u Češkoj. František je u početku izučio zanat pivara i stekao je umereno bogatstvo tokom Napoleonskih ratova snabdevajući francusku vojsku odećom i namirnicama. Kasnije je upravljao sa nekoliko pivara pre nego što je došao u Litomišl 1823. godine kao pivar grofa Valdštajna, čiji renesansni zamak dominira gradom.[7][10]

František Smetana je svirao violinu u gudačkom kvartetu, a Barbora Smetana je bila igračica.[11] Bedžiha je u muziku uveo njegov otac. Oktobra 1830. godine, sa šest godina, održao je svoj prvi javni nastup. Na koncertu održanom u gradskoj Filozofskoj akademiji svirao je klavirsku obradu Oberove uvertire u La muette de Portici, uz oduševljeni prijem.[12][13]. Godine 1831, porodica se preselila u Jindrihuv Hradec na jugu Bohemije — region gde je, generaciju kasnije, odrastao Gustav Maler.[10][14] Ovde je Smetana pohađao mesnu osnovnu školu, a kasnije i gimnaziju. Takođe je učio violinu i klavir, otkrivajući dela Mocarta i Betovena, i počeo da komponuje jednostavne komade, od kojih je jedan, ples (Kvapiček, ili „Mali galop“), sačuvan u obliku skice.[14][15]

Godine 183, František se povukao u zamak Ružkovi Lotice u jugoistočnom regionu Češke.[15] Pošto nije bilo odgovarajuće lokalne škole, Smetana je poslat u Gimnaziju u Jihlavi, gde je bio nostalgičan i nije mogao da uči. Zatim je prešao u premonstratensku školu u Havličkuv Brod, gde je bio zadovoljniji i dobro napredovao.[15] Među prijateljima koje je ovde stekao bio je i budući češki revolucionarni pesnik Karel Havliček,[16] čiji je odlazak u Prag 1838. možda uticao na Smetaninu želju da upozna život u prestonici. Sledeće godine, uz Františekovo odobrenje, upisao se u Prašku akademsku gimnaziju kod Jozefa Jungmana, istaknutog pesnika i lingviste koji je bio vodeća ličnost u pokretu za češki nacionalni preporod.[17]

Muzički šegrt[uredi | uredi izvor]

Prvi koraci[uredi | uredi izvor]

Smetana je stigao u Prag u jesen 1839. Smatrajući da je Jungmanova škola neprikladna (drugovi iz razreda su mu se rugali zbog seoskih manira),[17] i ubrzo je počeo da izostaje sa nastave. Prisustvovao je koncertima, posećivao operu, slušao vojne orkestre i pridružio se amaterskom gudačkom kvartetu za koji je komponovao jednostavna dela.[17] Nakon što je List održao seriju klavirskih recitala u gradu, Smetana se uverio da će zadovoljstvo naći samo u muzičkoj karijeri.[17] Poverio je svom dnevniku da želi „da postane Mocart u kompoziciji i List u tehnici“.[18][19] Međutim, praška idila je okončana kada je František otkrio izostanke s nastave svog sina, i udaljio ga je iz grada.[17] František je u to vreme video muziku kao razonodu, a ne kao izbor karijere.[9] Smetana je privremeno smešten kod svog strica u Novo mesto, gde je imao kratku romansu sa svojom rođakom Luizom. On je obeležio njihovu strast u Luizinoj polki, Smetaninoj najranijoj celovitoj kompoziciji koja je preživela.[20]

Jedan stariji rođak, Jozef Smetana, učitelj u Premonstratskoj školi u Plzenju (nem. Pilsen), tada je ponudio da nadgleda dečakovo preostalo školovanje, i u leto 1840. Smetana je otišao u Plzenj.[11] Ostao je tamo sve dok nije završio školovanje 1843. Njegove veštine pijaniste bile su veoma tražene na brojnim gradskim večerima, a uživao je u užurbanom društvenom životu.[19] Ovo je uključivalo brojne romanse, od kojih je najvažnija bila sa Katerinom Kolarovom, koju je nakratko poznavao u ranom detinjstvu. Smetana je bio potpuno opčinjen njome, zapisavši u svom dnevniku: „Kad nisam sa njom, sedim na užarenom uglju i nemam mira“.[21] Za nju je komponovao nekoliko komada, među kojima su dva Kvadrila, pesnički duet i nepotpuna studija za klavir za levu ruku.[22] Takođe je komponovao svoj prvi orkestarski komad, minuet u Be-molu.[23]

Učenik i nastavnik[uredi | uredi izvor]

Do vremena kad je Smetana završio školovanje, bogatstvo njegovog oca se oronilo. Iako se František sada složio da njegov sin nastavi muzičku karijeru, nije mogao da pruži finansijsku podršku.[19][22] U avgustu 1843. Smetana je otputovao u Prag sa dvadeset florina,[24][25] i bez neposredne perspektive.[26] Majka Katerine Kolarove upoznala je Smetanu sa Jozefom Prokšem, tadašnjim šefom Praškog muzičkog instituta (gde je Katerina studirala), sa kojim je započeo časove kompozicije.[11][22] Januara 1844, Prokš je pristao da uzme Smetanu za učenika, a u isto vreme finansijske poteškoće mladog muzičara su se ublažile kada je obezbedio imenovanje za učitelja muzike u porodici plemića grofa Tuna.[11] Tokom studija, Prokš je upoznao Smetanu sa Listom i sa Berliozom.[11]

Kompozicije[uredi | uredi izvor]

Opere[uredi | uredi izvor]

  • Prodana nevesta
  • Brandenburžani u Češkoj
  • Libuša
  • Dalibor
  • Dve udovice
  • Poljubac
  • Tajna
  • Đavolova stena

Simfonijske poeme[uredi | uredi izvor]

  • Moja domovina → deli se na :
  • I Višegrad
  • II Vltava
  • III Šarka
  • IV Iz Čeških gajeva i lugova
  • V Blanik
  • VI Tabor

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Smetana”. Collins English Dictionary. HarperCollins. Pristupljeno 13. 8. 2019. 
  2. ^ „Smetana, Bedřich”. Lexico UK English Dictionary. Oxford University Press. Arhivirano iz originala 2022-08-26. g. 
  3. ^ „Smetana”. Merriam-Webster Dictionary. Pristupljeno 13. 8. 2019. 
  4. ^ „Bedžih Smetana“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. maj 2014), neac2.eu. Pristupljeno 14. novembra 2013.
  5. ^ „Na današnji dan rođen Bedžih Smetana“, operahouse.blog.hr, 2. mart 2006. Pristupljeno 14. novembra 2013.
  6. ^ a b „Umro Bedžih Smetana - 1884.“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. jun 2013), SUTRA.BA, 12. maj 2013. Pristupljeno 14. novembra 2013.
  7. ^ a b Clapham 1972, str. 9–11
  8. ^ Large, str. 395
  9. ^ a b Large, str. 3
  10. ^ a b Steen, str. 694
  11. ^ a b v g d Ottlová, Marta; Pospíšil, Milan; Tyrrell, John; St Pierre, Kelly (2018). „Smetana, Bedrich”. Ur.: St Pierre, Kelly. Grove Music Online. ISBN 9781561592630. doi:10.1093/omo/9781561592630.013.3000000151. Pristupljeno 7. 8. 2020.  (potrebna pretplata)
  12. ^ Clapham 1972, str. 12
  13. ^ Newmarch, str. 54
  14. ^ a b Large, str. 5
  15. ^ a b v Clapham 1972, str. 13–14
  16. ^ Large, str. 6–7 Havlíček was also known as Karel Havlíček Borovský.
  17. ^ a b v g d Large, str. 7–10
  18. ^ Schonberg, str. 77
  19. ^ a b v Newmarch, str. 56
  20. ^ Large, str. 10–11
  21. ^ Large, str. 17
  22. ^ a b v Large, str. 19
  23. ^ Clapham 1972, str. 15–16
  24. ^ Newmarch, str. 57
  25. ^ It is difficult to equate the value of a mid-19th century Austro-Hungarian florin to 21st century dollars or sterling. A general assessment might be made on the basis of Smetana's annual salary in 1866, when he was appointed conductor of the Czech Provisional Theatre – 1,200 florins. Clapham (1972), p. 34
  26. ^ Clapham 1972, str. 17

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]