Bitka za Javu
Bitka za Javu | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo bitke za Holandsku Istočnu Indiju tokom rata na Pacifiku u Drugom svetskom ratu | |||||||||
Bitke u Holandskoj Istočnoj Indiji 1941–1942. | |||||||||
| |||||||||
Sukobljene strane | |||||||||
Japansko carstvo |
UK Holandija SAD Australija | ||||||||
Komandanti i vođe | |||||||||
admiral N. Kondo | Arčibald Vejvel | ||||||||
Jačina | |||||||||
4 nosača aviona, 4 bojna broda, 5 teških krstarica, 8 lakih krstarica, 50 razarača, 150 aviona, 97 transportnih brodova 1 motorizovana i 3 pešadijske divizije |
8 krstarica, 11 razarača i 32 podmornice 25.000 holanskih i 40.000 kolonijalnih vojnika 5.500 vojnika 3.000 vojnika 700 vojnika | ||||||||
Žrtve i gubici | |||||||||
neznatni | teški |
Bitka za Javu (engl. Battle of Java), vođena od 17. decembra 1941. do februara 1942, bila je japanska pobeda u Istočnoj Indiji tokom rata na Pacifiku.[1][2]
Pozadina[uredi | uredi izvor]
Očekujući japanski napad na savezničke posede u Indoneziji nakon ulaska Japana u Drugi svetski rat (7. decembra 1941), saveznička komanda odlučila je da sve raspoložive snage koncentriše na odbranu ostrva Jave, dok su na drugim ostrvima ostavljene samo manje posadne jedinice. Za to vreme, japanska flota krenula je na Indoneziju u 3 desantne grupe: Centralna grupa napala je Borneo, Istočna grupa napala je Celebes, Ambon, Timor i Bali, a Zapadna grupa napala je Sumatru.[1]
Suprotstavljene snage[uredi | uredi izvor]
Invaziju ostrva Jave izvršila je japanska 16. armija sa dve pomorsko-desantne grupe. Zapadna grupa (2. i 38. pešadijska divizija, 230. pešadijski puk, 56 transportnih brodova, 4 krstarice i 2 flotile razarača za neposrednu zaštitu) imala je zadatak da se iskrca na zapadnom delu ostrva. Istočna grupa (48. motorizovana divizija, 56. pukovska grupa, 41 transportni brod, 4 krstarice, 13 razarača za neposrednu zaštitu) imala je zadatak da se iskrca na zapadnom delu ostrva. Tu operaciju podržala je japanska 2. flota sa 4 nosača aviona, 4 bojna broda, 5 teških krstarica, flotile razarača, 150 aviona.[1]
Saveznici su na ostrvu Javi imali oko 25.000 holandskih i 40.000 kolonijalnih (domorodačkih) vojnika, 5.500 britanskih, 3.000 australijskih i 700 američkih vojnika. Naoružanje tih snaga bilo je nedovoljno, tenkova malo, a avijacija malobrojna. Za spoljnu odbranu ostrva saveznici su raspolagali sa 8 krstarica, 11 razarača, 32 podmornice i nekoliko pomoćnih brodova.[1]
Bitka[uredi | uredi izvor]
Japanska Zapadna grupa isplovila je 18, a Istočna 19. februara 1942. i uputila se prema ostrvu Javi - mestima desanta. Savezničke pomorske snage pod admiralom Dormanom (2 teške i 3 lake krstarice i 10 razarača) učinile su 27. februara očajnički pokušaj da zadrže japansko nadiranje, ali su u bici u Javanskom moru gotovo sasvim uništene. Posle toga Japanci su izvršili noću 28. februara/1. marta 1942. desante na predvićenim mestima. Savezničke kopnene i vazduhoplovne snage pružile su slab otpor, tako da su japanske snage produžile odmah nadiranje u unutrašnjost ostrva, i 5. marta zauzele Bataviju (Džakarta), glavni grad Jave, a 7. marta grad i luku Čilačap kao i sva ostala važnija mesta na ostrvu. U takvoj situaciji holandski guverner objavio je 8. marta 1942. kapitulaciju svih oružanih snaga u Holandskoj Istočnoj Indiji.[1]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g d Nikola Gažević, Vojna enciklopedija (knjiga 3), Vojnoizdavački zavod, Beograd (1972), str. 579-580
- ^ Vinston Čerčil, Drugi svetski rat (knjiga 4), Prosveta, Beograd (1964), str. 135-139
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Nikola Gažević, Vojna enciklopedija (knjiga 3), Vojnoizdavački zavod, Beograd (1972), str. 579-580
- Vinston Čerčil, Drugi svetski rat (knjiga 4), Prosveta, Beograd (1964), str. 135-139