Bogorija

Koordinate: 0° 12′ 42″ S; 36° 07′ 50″ I / 0.2116086° S; 36.130624° I / 0.2116086; 36.130624
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bogorija
Jezero Bogorija
Koordinate0° 12′ 42″ S; 36° 07′ 50″ I / 0.2116086° S; 36.130624° I / 0.2116086; 36.130624
Tipslano jezero
Zemlje basena Kenija
Maks. dužina34 km
Maks. širina3,5 km
Površina33 km2
Pros. dubina5 m
Maks. dubina9 m
Nad. visina990 m
Bogorija na karti Kenije
Bogorija
Bogorija
Vodena površina na Vikimedijinoj ostavi

Bogorija je slano jezero u Velikoj rasednoj dolini, u vulkanskom području severno od Ekvatora u Keniji. Nalazi se 120 km severno od grada Nakuru i 240 km severno od Najrobija. Poznato je po velikom broju algi koje privlače milione flamingosa. Pod zaštitom je još od 1973. godine, Ramsarska konvencija ga je zaštitila 2001, a 2011. godine je upisano na UNESKO-vu svetsku baštinu u Africi zajedno sa drugim povezanim plitkim kenijskim jezerima Velike rasedne doline (Elmentejta i Nakuru).[1][2][3][4]

O jezeru[uredi | uredi izvor]

Jezero je alkalno i bogato natrijumom. Prosečna dubina je od 5 m. Dostiže pH od 10,5 sa visokim sadržajem rastopljene soli (dvostruko višim nego u morskoj vodi). Nalazi se u Velikoj rasednoj dolini i zajedno sa druga dva povezana plitka jezera predstavlja jednu celinu upisanu u UNESKO-vu svetsku baštinu. Ova tri jezera su presudni deo jednog od najvećih migratornih puteva na svetu, pružajući zimski dom za više od 100 migratornih vrsta ptica.[5] Na severu jezera se nalazi močvara Kesubo, a na istoku litice Sirako koji zajedno sa jezerom čine Nacionalni park jezera Bogorija. Jezero dobija vodu samo iz toplih izvora i reka Sandai i Emsos, ali nema oticanja vode iz jezera. Pošto nema oticanja nivo jezera se reguliše padavinama, rekama i toplim izvorima. Bogato je modro-zelenim algama (Spirulina platensis) i drugim mikroorganizmima koje su glavni izvor hrane za manje flamingose koji mogu da dostignu broj od pola miliona jedinki, pa čak i do 2 miliona jedinki. Polovina populacije malih flamingosa obitava na jezeru Bogorija. Obilje hrane pogoduje da tu bude nastanjeno čak 135 vrsta ptica i samim tim predstavlja ornitološki raj. U samom jezeru i oko njega su mnogobrojni topli izvori sa mnoštvom gejzira. Na nekoliko lokacija se može videti odjednom na desetine gejzira.[6]

Jezero Bogorija

Vrući izvori i gejziri[uredi | uredi izvor]

Oko jezera Bogorija nalazi se oko 200 vrelih izvora sa temperaturom vode od 39 do 98,5 °C. Skoro svi ovi izvori su veoma blizu jezera ili - čak i u jezeru. Topli izvori imaju visok sadržaj ugljen-dioksida, tako da vrlo burno ključaju. Svi gejziri su nisko locirani. Skoro su u nivou jezera ili čak ispod njega. Zbog promena nivoa jezera, neki gejziri su preplavljeni i zaustavljaju svoju aktivnost, ali neki drugi počinju eksplodirati. Cele kolonije specifičnih mikroorganizama povezane su sa ovim vrelim izvorima i gejzirima.[6]

Veliki kudu (Tragelaphus strepsiceros)

Ekosistem[uredi | uredi izvor]

Kada se poremeti ekološka ravnoteža jezera Nakuru, jezero Bogorija postaje omiljeno mesto za ishranu i gnežđenje manjih flamingosa. Naročito su važna močvarna područja za mnoge ugrožene ptičje vrste. Biodiverzitet ptičjih vrsta je izuzetan i ovo je važno mesto za podršku ugroženim vrstama.[7] Tu živi i preko 300 vrsta vodenih ptica. Naročito je važno za severne migratorske vodene vrste ptica.[8]

Flora[uredi | uredi izvor]

Oko jezera su šume akacije (Acacia Salvadora), predeli obrasli gustom travom, a u močvarnim delovima su žbunovi papirusa.[7] Dominira Sporobolus spicatus i Sporobolus laevigatus, poznate i kao slane trave koje pripadaju halofitama.[8]

Fauna[uredi | uredi izvor]

Najveđi je broj manjih flamingosa koji čak čine polovinu svetske populacije. Tu se još naleze i velika čaplja, afrički orao ribar (Haliaeetus vocifer), afrički crni orao (Aquila verreauxii) i crno-beli vodomar (Ceryle rudis). Tu žive i sisari: Rotšildova žirafa, crni nosorog, lav, gepard, divlji pas, veliki kudu (Tragelaphus strepsiceros), bivo kao i mnogi mali sisari. Veliki kudu ili šumska antilopa je ugrožena vrsta i nalazi se u crvenoj knjizi faune IUCN.[1]

Turizam[uredi | uredi izvor]

Turizam je izuzetno razvijen, kao i posmatranje ptica. Organizuju se i ture safarija duž celog nacionalnog parka.[8]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Ramsar konvencija”. Ramsar. Pristupljeno 10. 12. 2017. 
  2. ^ „Vodič za jezero Bogorija”. African Mecca Safaris. Pristupljeno 9. 12. 2017. 
  3. ^ „UNESKO-va baština u Keniji”. Worldatlas. 25. 4. 2017. Pristupljeno 25. 11. 2017. 
  4. ^ „Ramsar lista”. Ramsar list in Kenya. Arhivirano iz originala 14. 11. 2008. g. Pristupljeno 2. 12. 2017. 
  5. ^ „Kenija safari”. International expeditions. Arhivirano iz originala 01. 12. 2017. g. Pristupljeno 26. 11. 2017. 
  6. ^ a b „Jezero Bogorija”. Wondermondo. 23. 6. 2011. Pristupljeno 9. 12. 2017. 
  7. ^ a b „Nacionalni rezervat jezera Bogorija”. Kilimanjaro. Pristupljeno 9. 12. 2017. 
  8. ^ a b v „Zvanični dokument Ramsar konvencije” (PDF). Ramsar. Pristupljeno 10. 12. 2017. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Bettinetti, R., Quadroni, S., Crosa, G., Harper, D., Dickie, J., Kyalo, M., . . . Galassi, S. (2011). A Preliminary Evaluation of the DDT Contamination of Sediments in Lakes Natron and Bogoria (Eastern Rift Valley, Africa). Ambio, 40(4), 341-350. Retrieved from http://www.jstor.org/stable/41417289
  • Nanson, A. (2002). Bogoria. Interdisciplinary Studies in Literature and Environment, 9(2), 219-223. Retrieved from http://www.jstor.org/stable/44087570
  • Melack, J., Kilham, P., & Fisher, T. (1982). Responses of Phytoplankton to Experimental Fertilization with Ammonium and Phosphate in an African Soda Lake. Oecologia, 52(3), 321-326. Retrieved from http://www.jstor.org/stable/4216621
  • Simmons, R. E. (2000). „Declines and Movements of Lesser Flamingos in Africa”. Waterbirds: The International Journal of Waterbird Biology. 23: 40—46. JSTOR 1522145. doi:10.2307/1522145. 
  • Tuite, Christopher H. (2000). „The Distribution and Density of Lesser Flamingos in East Africa in Relation to Food Availability and Productivity”. Waterbirds: The International Journal of Waterbird Biology. 23: 52—63. JSTOR 1522147. doi:10.2307/1522147. 
  • Tuite, C. H. (1979). „Population Size, Distribution and Biomass Density of the Lesser Flamingo in the Eastern Rift Valley, 1974-76”. Journal of Applied Ecology. 16 (3): 765—775. JSTOR 2402852. doi:10.2307/2402852. 
  • Kennedy, A. (2014). The geography of Kenya’s Rift Valley. In Birds of Kenya's Rift Valley (pp. 13–22). Princeton, New Jersey: Princeton University Press. Retrieved from http://www.jstor.org/stable/j.ctt5vjvh6.4
  • Johnson, Alan R. (2000). „Flamingo Specialist Group: Past, Present, and Future Activities”. Waterbirds: The International Journal of Waterbird Biology. 23: 200—205. JSTOR 1522166. doi:10.2307/1522166. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]