Bočni zubi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bočni zubi

Bočni zubi (lat. dentes posteriores s. transcanini s. postcanini) predstavljaju kalcifikovane organe u vilicama sisara, i u stalnoj denticiji obuhvataju dvije klase zuba:

  • pretkutnjake (premolare) i
  • kutnjake (molare).

Kod predaka današnjih sisara ('lat. therapsida) u svakoj polovini vilice prvobitno su postojala 4 premolara i 3 molara, što se danas nalazi npr. kod svinje. Međutim, tokom evolucije ovaj broj je kod nekolicine sisara redukovan, tako da kod nekih vrsta premolari potpuno nedostaju. Sa druge strane, kod biljojeda je često uvećan broj bočnih zuba što je uslovljenjo načinom njihove ishrane.

Pretkutnjaci[uredi | uredi izvor]

Klasa pretkutnjaka (lat. dentes praemolares) je kod čovjeka karakteristična samo za stalnu denticiju i to su zubi koji zamjenjuju mliječne molare u dentalnom luku, između 10. i 12. godine života.

Postoji ukupno osam pretkutnjaka, po dva u svakom kvadrantu humanog zubika:

To su četvrti i peti zub od sagitalne medijalne linije. Na osnovu položaja u zubnom luku, a takođe i sa morfološkog i funkcionalnog aspekta, oni se označavaju kao srednji (intermedijalni) i prelazni zubi, između klasa očnjaka i kutnjaka.

Sa vestibularne strane oni liče na očnjake i dopunjuju ih u funkciji (kidanje hrane), ali zahvaljujući prisustvu grizne površine aktivno podržavaju i molare u mljevenju hrane tokom mastikacije. Osim toga, značajni su i sa stanovišta estetike i stabilnosti okluzije.

Kutnjaci[uredi | uredi izvor]

Stalni kutnjaci (lat. dentes molares) su najveći zubi u ustima i istovremeno su najviše posteriorno locirani. Ime im potiče od latinske riječi molaris, što znači mlinski kamen. Oni nisu supstituenti (zamjenski zubi), jer izbijaju iza mliječnih zuba i od njih preuzimaju dominantnu ulogu u formiranju okluzalnih odnosa humane denticije. Kod čovjeka obično ima dvanaest stalnih molara, po tri u svakom kvadrantu, a označavaju se kao prvi, drugi i treći stalni kutnjak.

Klasi molara pripadaju:

Prostrana okluzalna površina, jaka korijenska podrška i odnos prema viličnom zglobu, čine klasu molara idealno prikladnom za funkciju mljevenja hrane. Oni imaju i estetsku i fonetsku ulogu, a takođe podupiru i vertikalnu dimenziju lica i strukture temporomandibularnog zgloba.

Reference[uredi | uredi izvor]

  • Željko Martinović: Osnovi dentalne morfologije, II izdanje ("Službeni glasnik“ Beograd, ). 2000. ISBN 978-86-7549-175-0.;
  • Olga Janković, Verica Vunjak: Morfologija zuba, VII izdanje ("Zavod za udžbenike i nastavna sredstva“ Beograd, ). 2001. ISBN 978-86-17-08912-0.;
  • Darinka Stanišić-Sinobad : Osnovi gnatologije, I izdanje ("BMG“ Beograd, ). 2001. ISBN 978-86-7330-139-6., COBISS-ID 94080780


Ovaj tekst je objašnjenje pojma vezanog za medicinske i srodne nauke.
Tekst ima za cilj opširnije opisivanje pojma,
proširivanje njegovog značenja i povezivanje sa srodnim člancima.