Валерија и недеља чуда (film)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Valerija i nedelja čuda
Filmski poster
Izvorni naslovValerie a týden divů
RežijaJaromil Jireš
ScenarioJaromil Jireš
Ester Krumbahova
Na osnovu romana „Valerija i nedelja čudaVitjeslava Nezvala
Glavne ulogeJaroslava Šalerova
Helena Anizova
Jiri Primek
Petr Koprživa
Karel Engel
Jan Klusak
MuzikaLuboš Fišer
SnimateljJan Čuržik
StudioBarandov
Godina1970.
Trajanje73 minuta
Zemlja Čehoslovačka
Jezikčeški
IMDb veza

Valerija i nedelja čuda“ (češ. Valerie a týden divů) čehoslovački je dugometražni igrani film iz 1970. Režirao ga je i scenario napisao Jaromil Jireš, na osnovu istoimenog romana Vitjeslava Nezvala. Formalno zasnovan na logici sna, u filmu se ne poštuje načelo uzročnosti i posledičnosti, već je gledaocu predočen nadrealistički zaplet, u čijem je centru trinaestogodišnja Valerija i njeno buđenje seksualnosti. Nadrealistički motivi su zasnovani na psihoanalitičkim idejama, konceptu karnevalizacije i poigravanju sa motivima iz bajki, fantastične književnosti i horora. Specifičnoj atmosferi filma doprinosi i secesionistička arhitektura u scenografiji, filmska fotografija Jana Čuržika i muzika Luboša Fišera. Glavnu ulogu tumači Jaroslava Šalerova, kojoj je uloga Valerije bio filmski debi. Ulogu je dobila na audiciji na kojoj se pojavilo 1500 devojčica. U vreme snimanja imala je trinaest godina. Film je sniman u gradu Slavonjicu i njegovoj okolini.

„Valerija i nedelja čuda” smatra se jednim od poslednjih i seksualno najslobodnijih filmova čehoslovačkog novog talasa.[1] Sniman je nakon sovjetske invazije na Čehoslovačku 1968, događaja koji se često uzima kao presudan za završetak ovog filmskog pravca, pošto je nova vlast zabranila viđenije reditelje i uspostvaila nove kodekse cenzure. Tajni policijski dokumenti pokazuju da je nova vlast smatrala Jireša i Menzela za najpodobnije režisere, koji bi mogli da snimaju ostvarenja u skladu sa komunističkom ideologijom, a da u isto vreme nastave sa uspesima čehoslovačkog filma, koji je u prethodnim godinama stekao velika priznanja u Evropi. Ovakva odluka je bila za Jireša neočekivana, shodno da je njegovo ostvarenje Šala iz 1969. otvoreno kritikovalo komunistički sistem. Ipak u vreme kada je „Valerija” doživela premijeru, partija nije blagonaklono gledala na njenu nadrealističku slobodnu formu. U recenziji za partijske novine Rude pravo negativno je ocenjen i nazvan pretencioznim i preumetničkim. Autor je dalje u tekstu pozvao na snimanje „drugačijih filmova, filmova za narod, filmova za današnjicu, za čoveka socijalizma”.[2] Jireš se nakon „Valerije” narednih decenija usasredio mahom na televiziju i snimanje opera i pozorišnih predstava. Vremenom je film stekao kultni status, i na početku 21. veka je ponovo pušten u bioskope.

Zaplet filma[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis radnje!

Priča se odigrava tokom leta u gradiću gde živi trinaestogodišnja Valerija sa svojom strogom bakom. Valeriji lopov krade minđuše, ali joj ih vraća sutradan. U gradić pristižu zabavljači, među kojima se nalaze i čudovište zvano Tvor i njegov sin Orlić. Valeriju progone vizije u kojima joj je baka vampirica preobražena u mladu i privlačnu ženu. Istovremeno, Valerija saznaje da je Tvor njen otac, a Orlić, koji joj se udvara, zapravo brat. Valerija se upušta u seksualni odnos sa Hedvikom, mladom ženom udatom za starijeg zemljoposednika. Devojčici se udvara i sveštenik Gracijan, koji nakon neuspelog pokušaja silovanja, želi da je spali na trgu pod optužbom da je veštica. Na kraju, zahvaljujući sopstvenoj nevinosti i magičnim minđušama devojčica prevazilazi sve prepreke i pronalazi svoje prave roditelje, za koje su joj rekli da su mrtvi.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Jaroslava Šalerova Valerija
Helena Anizova Baba/Elsa/Majka/Rusovlaska
Petr Kopriva Orlić
Jiri Primek Tvor
Jan Klusak Gracijan
Libuse Komancova služavka
Karel Engel Koci Ondrej

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zipes & Greenhill 2015, str. 141.
  2. ^ Jana Prikryl, „Valerie and Her Week of Wonders: Grandmother, What Big Fangs You Have!”, Criterion, 29. 6. 2015. (Pristupljeno: 18.3. 2017)

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]