Весели четвртак (časopis)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Veseli četvrtak
Središnja strana časopisa, u kome se prvi put pojavio čuveni domaći strip "Mika Miš" Ivana Šenšina
Tipilustrovani dečji list
Format19,5×24,5 cm
IzdavačNova štamparija
Glavni urednikJelena Zrnić, Svetislav Lazić i Grgur Kostić
Osnivanje1932.
Jeziksrpski
Ukidanje1933.
GradBeograd
ZemljaSrbija[1]

Veseli četvrtak je ilustrovani dečji list koji je izlazio u Beogradu 1932. i 1933. godine. Pojavio se u prodaji 7. januara 1932. godine. Izdavala ga je „Nova štamparija” iz Beograda, a uređivali Jelena Zrnić, Svetislav Lazić i Grgur Kostić. List je izlazio jednom nedeljno, četvrtkom i prodavan je po ceni od dva dinara.[2]

U prvom broju Veselog četvrtka prvi put se pojavio čuveni strip Mika Miš (crtani lik), autora Ivana Šenšina, kopija čuvenog Diznijevog junaka Mikija Mausa.[3]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prvi broj Veselog četvrtka pojavio se u prodaji 7. januara 1932. godine. Izlazio je nepune dve godine, a poslednji broj izašao je 28. septembra 1933. Objavljeno je ukupno 39 brojeva ovog časopisa. U broju 39, koji je verovatno bio poslednji, stoji obaveštenje da će sledeći broj izaći u oktobru, ali se izgleda on nije pojavio.

Neposredno pred izlazak prvog broja izdat je i jedan reklamni primerak sa svega četiri strane, ali formatom i grafičkom opremom identičan kasnijim redovnim brojevima Veselog četvrtka.[2]

Jedan od saradnika u listu, novinar Boža Kovačević, u Vesniku časopisu Saveza udruženja pravoslavnog sveštenstva, u br. 723 za 1983. godinu kaže da je Veseli četvrtak izlazio u Zemunu još 1924. godine i bio štampan u Štampariji "Makarije". Prema njegovim rečima, prestao je da izlazi posle propasti ove štamparije, a ponovo je pokrenut 1932. godine, pod istim uredništvom.[1]

Izgled časopisa[uredi | uredi izvor]

Štampan je na formatu 19,5×24,5 cm. Korice i četiri unutrašnje strane otiskivane su u dve boje, a ostale u crno-beloj tehnici ih povremeno u plavoj boji. Strip je objavljivan na 16 strana.[2] Poznato je da je bar jedan, poslednji broj, štampan u dva izdanja - ćirilicom i latinicom.[1]

Poslednji objavljen u 1932. godini bio je broj 52, a od 1933. numeracija ponovo počinje od broja 1.[2]

Sadržaj[uredi | uredi izvor]

Od ukupno 16 strana „Veseli četvrtak” je tri do četiri odvajao za stripovane priloge. Preostali deo lista bio je ispunjen pričama, pesmama i zagonetkama.

Već u prvom broju na srednjim obojenim stranama počinje strip „Doživljaji Mike Miša” i to je bilo prvo pojavljivanje ovog stripa u javnosti. Interesantno je međutim da je ova storija potekla iz pera domaćih autora, potpisana sa „izmišlja čika Boža (Božidar Kovačević) i crta Čika Ika (Ivan Šenšin)”. Posle gašenja Veselog četvrtka strip je nastavio da izlazi na stranicama časopisa Mika Miš (od 1936) i Mikijevog carstva. U 34. broju, Ivan Šenšin je poslednji put potpisao strip „Doživljaji Mike Miša” i posle ostvarenih 408 slika prepustio ga drugom autoru, potpisanom inicijalima M. S.

U narednim brojevima Veseli četvrtak pored redovnog stripa „Doživljaji Mike Miša” donosi nekoliko strip kaiševa (uspravnih i položenih) sa obaveznim propratnim tekstom ispod slike pisanim u stihu. Njihovi naslovi glase „Dosetljivi čika Aca“, „Mališino stradanje“, „Stradanje gospodin Siminog cilindra”, „Lakomisleni noj”, „Kad je čovek kratkovid” i drugi. Likovni nivo ovih stripova varira od kaiša do kaiša u zavisnosti od talenta njihovih tvoraca. U „Veseli četvrtak” dospeli su nesumnjivo iz inostranih listova i časopisa. Vremenom se na stranicama lista ustalio i strip „Čika Tošino stradanje”, mada nije izlazio baš u svakom broju.

U 8. broju pojavio se kaiš stripa „Adamson”, najpopularnijeg švedskog junaka, koji je u propratnom tekstu nazvan Sima. U 32. broju na poslednjoj strani pojavio se čuveni strip „Bim i Bum” u tabli od šest slika, sa propratnim tekstom u stihu i pod imenom Tića i Mića, a jedna epizoda objavljena je i u 52. broju (od 29. decembra 1932.), ovoga puta nazvani Ćira i Spira. Mačak Feliks pojavio se u 40. broju kao „Macan Marko”, a u 49. broju kao „Mačak Marko”.

Stripovi objavljivani na poslednjoj strani lista najčešće nisu imali naslove. Tekst se po pravilu nalazio ispod slike i bez izuzetka bio je pisan u stihu. Čak se i prilikom povremenog objavljivanja naslova stripova vodilo računa o tome da se oni rimuju: „Medved Slavko i Čupavko”, „Čika Mika i pudlica Dika”, „Čudne slike iz Afrike„ i slični.

Prvi broj koji se pojavio u 1933. godini ponovo je nosio redni broj jedan. Na srednjim stranama doneo je po malo neobičan strip, u kome se tekst nalazio ispod slika ali i sa strane. U 4. broju iz 1933. objavljen je strip Vilhelma Buša „Čika Sima strada i kad se ne nada”. U naslovu je pisalo i sledeće: „Slavni Buš nacrtao, čika Sveta (Svetislav Lazić) pesme dao”. U broju 14 počeo strip „Doživljaji Pat i Patašona”, okončan tri meseca kasnije, da bi ga smenio strip „Daša i Gaša”. Ubrzo nakon toga, Veseli četvrtak je prestao da izlazi.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Veseli četvrtak : ilustrovani dečji list”. COBISS. Pristupljeno 13. 11. 2023. 
  2. ^ a b v g d Draginčić, Slavko; Zupan, Zdravko. „Veseli četvrtak (1932/33)”. Projekat Rastko. Pristupljeno 22. 11. 2020. 
  3. ^ „Mikija Mausa stvarali i domaći crtači”. Danas. 15. 11. 2019. Pristupljeno 22. 11. 2020.