Pređi na sadržaj

Vidovdanska crkva u Bileći

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vidovdanska crkva u Bileći
Crkva cara Lazara
Vidovdanska crkva u Bileći.
Osnovni podaci
Tipcrkva
Jurisdikcijaparohija prva bilećka
Eparhijazahumsko-hercegovačka i primorska
Osnivanje1938.
Upravnikprotojerej-stavrofor Radivoje Govedarica
Posvećenknezu Lazaru Hrebeljanoviću
Arhitektura
Stilvizantijski
Lokacija
MestoBileća
Država Republika Srpska
Koordinate42° 52′ 45.9″ N 18° 25′ 56″ E / 42.879417° S; 18.43222° I / 42.879417; 18.43222
Vidovdanska crkva u Bileći na karti Bosne i Hercegovine
Vidovdanska crkva u Bileći
Vidovdanska crkva u Bileći
Vidovdanska crkva u Bileći na karti Bosne i Hercegovine

Vidovdanska crkva u Bileći, poznata i kao Crkva cara Lazara je hram Srpske pravoslavne crkve koji se nalazi u mestu Bileća u Republici Srpskoj. Pripada Eparhiji zahumsko-hercegovačkoj. Pripada parohiji prvoj bilećkoj u sklopu eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske. Podignuta je i osveštana 1938. godine, u čast sv. Cara Lazara i kosovskim junacima. Ozidana je u srpsko-vizantijskom stilu gradnje.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Postoji legenda koja govori da su se na mestu današnjeg hrama prethodno nalazili ostaci građevine za koju su tadašnji bilećki Srbi tvrdili da je nekada bila njihova crkva. Nastojali su da je obnove, što im Turci nisu dozvoljavali, jer su svuda oko nje bili čardaci uglednih Turaka. Ulaskom austrougarske vojske u Bileću, 1878. godine, pod generalom Galgocijem, raste naklonost prema srpskom narodu u bilećkoj varoši od strane okupatora. Prema predanju, general je uspostavio bliske odnose sa najistaknutijim vođama tek završenog srpskog ustanka, a posebno poštovanje imao je prema vojvodi Gligoru Milićeviću. Tako je jednom prilikom vojvoda napomenuo generalu da Srbi nemaju svoju crkvu i da se na putu ka starom turskom logoru nalazi ruševina srpske crkve iz davnog vremena, te da u narodu postoji volja za njenim obnavljanjem. General je posavetovao vojvodu Gligora i srpski narod da nije pametno tražiti dozvolu za izgradnju pravoslavnog hrama na tom mestu, ali i dopustio im da sami odluče.

Međutim, austrijski propisi tada nisu dozvoljavali rušenje objekata koji bi nastali tokom jedne noći. Zato je odlučeno da se crkva sagradi od dasaka, a u njenom podizanju učestvovali su vojnici u službi austrougarske vojske. Kada se ujutru oglasilo zvono, tadašnji gradonačelnik Alaga Drljević, čiji je čardak bio odmah iznad crkve, naredio je da se crkva poruši. Kako zabranu nije proglasio u vreme gradnje, bio je onemogućen da naredbu sprovede u delo, pa je crkva ostala na tom mestu skoro 30 godina. Osveštana i posvećena svetom Konstantinu i carici Jeleni, daščara se održala i nakon 1918, iako oronula i dotrajala od posledica Prvog svetskog rata.

Oko 1928, Srbi odlučuju da podignu zdanje od čvrstog materijala. Tako je nova zgrada podignuta u srpsko-vizantijskom stilu arhitekture, a glavni majstor je bio Luka Papić iz sela Vlahinje. Osveštana je na Vidovdan 1938. godine i posvećena sv. Caru Lazaru i kosovskim junacima, u vreme službovanja prote Vasilija Savića.[2]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Bilećka mala crkva: Neuništivi svjedok pravoslavlja”. Slobodna Hercegovina. Pristupljeno 7. 5. 2020. 
  2. ^ „Crkva cara Lazara”. co-bileca.com. Arhivirano iz originala 10. 01. 2019. g. Pristupljeno 16. 11. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]