Pređi na sadržaj

Vila Mediči u Kaređiju

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vila Mediči u Kaređiju
Vila Mediči u Kaređiju
Položaj
Mesto Kaređi
Opština Firenca
Država  Italija
Koordinate 43° 29′ 00″ S; 11° 08′ 45″ I / 43.48334° S; 11.14584° I / 43.48334; 11.14584
Karakteristike
Površina 5,3 ha
Širina 0,195 km
Dužina 0,507 km
Zaštita i posećenost
Godina izgradnje oko 1325.
Ostalo
Veb prezentacija web.archive.org/web/20060627073156/www.cultura.toscana.it/architetture/giardini/firenze/villa_medicea_careggi.shtml

Vila Mediči u Kaređiju (Villa Medici at Careggi) u poređenju sa vrlo detaljnim opisima iz literature o vrtovima vila rane renesanse, opisa ove vile ima vrlo malo. Osim uobičajenih poređenja sa Semiramidinim i Alkinojevim vrtovima nema ništa više do poznate retorike i ponavljanja. U vili je Lorenco obično okupljao prijatelje po uzoru na Platonovu Akademiju, odakle su uživali u privlačnom pogledu. Kuća je bila u ravnici (jer je ljude onog doba oštar vazduhu brda činio nervoznim) na tako dobrom mestu da se na samo nekoliko minuta vožnje od Firence, ukazivala panoramu cele cvetne Toskane.

Vila[uredi | uredi izvor]

Sama vila je očuvana, a takođe i neke karakteristike vrta. Zgrada je baš kao u stara vremena, sa krovom koji je podignut posle požara 1517. godine. Vilu je podigao Mikeloco za Kozima de Medičija (Còsimo di Giovanni degli Mèdici, 1389 –1464). Malo toga može se naći u vili Kaređi od renesansnih oblika koje je Mikeloco u potpunosti usvojio u palati Medičijevih u Firenci, koju je već podigao, kao što su "delikatni" rustični spojevi, usklađeni sa visinama pojedinih spratova, prostirući venac, i ukusno tretirani okviri prozora. Što se spoljašnjosti tiče, Kaređi je još uvek pod uticajem zamaka srednjeg veka. Fasada ka putu je šira u donjem delu, kao da je napravljena za zaštitu od neprijateljskog napada. Prozori su mali i neugledni, dok gornji deo ima živopisne zidine koje su svojstvene firentinskim palatama, slično Palati Vekio u Firenci. Na zapadnoj fasadi nalazi se lođa (Loggetta) sa bogato oslikanom tavanicom.

Vrt[uredi | uredi izvor]

Vrt Kaređi nije bio izuzetak od opšteg pravila, po kom su građene vile u Firenci, a možda i u celoj Italiji, sredinom XV veka, sačuvavši glavne karakteristike, iako je tokom vekova bilo većih promena. Glavni vrt prostirao se od bočne fasade, i bio je zatvoren visokim odbrambenim zidinama. Verovatno je mozaik u pločniku u blizini kuće, sa istim motivima kao i cvetne leje, bio ovakav još u XV veku. Od samog početka veliki vrt je odvojen od prednjeg partera malim zidom i kapijom, i kao cvetni vrt ukrašen je posudama od terakote i skulpturama. Uređenje ovog glavnog vrta verovatno je uključivalo i pergole. Slobodan prostor ispunjavala su stabla voćki, ali svakako nisu nedostajale orezane ograde od šimšira, kao i senici sa klupama. Srećom najlepši i centralni ukras Verokijeve fontane - nasmejani puto sa delfinom u rukama, je sačuvan, doduše ne na svom starom mestu, nego u Palati Vekio u Firenci. Vojvoda Eberhard, koji je posetio Lorenca de Medičija, opisao je krovni vrt u cvetu koji je kasnije izgoreo u požaru. Postoji podatak da je posle požara 1530. bio obnovljen lavirint sa fontanom, ali se ne može pouzdano odrediti u kom delu je bio.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gothein, M. L. (1928): A History of Garden Art. J M Dent and Sons, London and Toronto
  • Turner, T. (2005): Garden History: Philosophy and Design 2000 BC - 2000 AD. New York
  • Grbić, M. (2015): Istorija vrtne umetnosti. Univerzitet u Beogradu. Beograd. ISBN 978-86-7299-227-4