Vlada Kanade

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vlada Kanade
(Government of Canada)
(Gouvernement du Canada)

Grb Kanade

Zgrada Vlade Kanade
Pregled
Uspostavljena1. jul 1867. god.; pre 156 godina (1867-07-01)
DržavaKanada Kanada
UređenjeUstavna monarhija
Premijer KanadeDžastin Trudo
SedišteOtava

Vlada Kanade (engl. Government of Canada, franc. Gouvernement du Canada) je telo odgovorno za saveznu administraciju Kanade. Ustavna monarhija, kruna je jedina korporacija, koja preuzima različite uloge: izvršna vlast kao (kruna u veću), zakonodavna vlast kao (kruna u parlamentu) i sudovi kao (kruna na klupi). Tri institucije — Državni savet (konvencionalni Kabinet), Parlament Kanade, i sudstvo imaju izvršnu moć i ovlašćenja Krune.

Izraz Vlada Kanade može se odnositi ili na kolektivni skup sve tri institucije, ili tačnije na izvršnu vlast, ministre krune (kabinet) i saveznu državnu službu (kojima upravlja Kabinet), koja se brendira kao „vlada Kanade”, ili formalnije, Vlada Njenog Veličanstva.[1][2][3][4]

U oba slučaja, trenutna konstrukcija je uspostavljena u Konfederaciji kroz Ustavni zakon 1867, kao federalna ustavna monarhija, u kojoj kanadska kruna deluje kao jezgro, ili „najosnovniji građevinski blok“,[5] njenog Vestminsterskog stila parlamentarne demokratije.[6] Kruna je stoga temelj izvršne, zakonodavne i sudske grane kanadske vlade.[7][8][9] Monarha, kraljicu Elizabetu II, predstavlja generalni guverner i šef je države. Premijer Kanade je šef vlade koga Kruna ovlašćava da formira vladu nakon što dobije poverenje Donjeg doma, koje se obično određuje izborom dovoljnog broja članova jedne političke stranke u saveznim izborima da bi se obezbedila većina u parlamentu, i time formira vladajuću stranku. Dalji elementi upravljanja navedeni su u ostatku kanadskog ustava, koji uključuje pisane statute pored sudskih presuda i nepisane konvencije koje su se razvijale vekovima.[10]

Ustavno gledano, Kraljičin državni savet za Kanadu je telo koje savetuje suverena ili njihovog predstavnika o vršenju izvršne vlasti. Ovaj zadatak skoro isključivo obavlja odbor u okviru Kraljičinog državnog saveta poznat kao Kabinet koji kolektivno određuje vladinu politiku i prioritete za državu.[11] Sastoji se od ministara krune i njime predsedava premijer. Suveren imenuje članove kabineta po savetu premijera koji se, po konvenciji, biraju iz Donjeg doma ili, ređe, Senata. Tokom svog mandata, vlada mora da zadrži poverenje Donjeg doma, a određeni važni predlozi, kao što je usvajanje vladinog budžeta, smatraju se „zahtevima za poverenje” to jest podležno je glasanju poverenja u vladu. Zakoni se formiraju usvajanjem zakona kroz parlament, koje sponzoriše vlada ili pojedini članovi parlamenta. Kada zakon odobre i Donji dom i Senat, potrebna je kraljevska saglasnost da bi zakon postao punovažan. Odgovornost vlade je da ih nadgleda i sprovodi.

Terminologija[uredi | uredi izvor]

U kanadskom engleskom jeziku, termin vlada se koristi i odnosi se na čitav skup institucija (izvršne, zakonodavne i sudske vlasti) koje upravljaju zemljom (baš kao u američkom engleskom, dok se u britanskom engleskom se koristi termin država) i na izvršna vlast (baš kao u britanskom engleskom, dok bi termin u američkom engleskom bio administracija). Kada je reč napisana velikim slovom, kao u „Vladi Kanade“, ona se uvek odnosi na izvršnu vlast.[1]

U saopštenjima za štampu koja su izdala federalna odeljenja, vlada se ponekad naziva vladom aktuelnog premijera (npr. Trudoova vlada). Ova terminologija se često koristi u medijima.[12] Krajem 2010. godine, neformalno uputstvo iz Kancelarije premijera podstaklo je vladina odeljenja da dosledno koriste, u svim komunikacijama odeljenja, takvu frazu (tj. „Harperova vlada“ u to vreme) umesto „Vlada Kanade“.[13] Isti kabinet je ranije naložio svom odeljenju za štampu da koristi frazu „nova vlada Kanade“.[12]

Kruna[uredi | uredi izvor]

Monarh[uredi | uredi izvor]

Kanada je ustavna monarhija, u kojoj je uloga vladajućeg suverena i zakonska i praktična, ali ne i politička.[14] Kruna se smatra jedinicom korporacije, sa monarhom, koji ima sva državna ovlašćenja,[15] u centru konstrukcije u kojoj moć celine dele višestruke institucije vlasti koje deluju pod vlašću suverena.[16][17][18][19] Izvršna vlast se stoga formalno naziva „kraljica u savetu” (Queen-in-Council), zakonodavna vlast kao „kraljica u parlamentu” (Queen-in-Parliament) a sudovi kao „kraljica na klupi” (Queen-on-the-Bench).[8]

Osoba koja je monarh Kanade (trenutno Elizabeta II) ona je takođe monarh 14 drugih država u Zajednici nacija. Kanadski monarh ipak vlada odvojeno kao kraljica Kanade, i smatra se kao kancelarija koja je „zaista kanadska“ i „potpuno nezavisna od monarha Ujedinjenog Kraljevstva ili drugih kraljevstava Komonvelta.“[20][21]

Uloga[uredi | uredi izvor]

Za svako donošenje zakona potrebna je kraljevska saglasnost. Kao deo kraljevskog prerogativa, kraljevski znak-priručnik (Royal sign-manual) daje ovlašćenje „patentiranju pisama” (Letters patent) i naredbama u veću (Order in Council). Veliki deo kraljevskih prerogativa se ostvaruje samo u veću, po savetu kabineta[22][23] u okviru konvencionalnih odredbi ustavne monarhije. Direktno učešće suverena u bilo kojoj od ovih oblasti upravljanja je ograničeno.[24][25] Kraljevski prerogativ takođe uključuje sazivanje, odlaganje i raspuštanje parlamenta radi raspisivanja izbora, a proširuje se i na spoljne poslove, koji uključuju: Pregovore i ratifikaciju ugovora, saveza, međunarodnih sporazuma i objava rata,[26] akreditaciju, kanadskih diplomata i prijem stranih diplomata i izdavanje pasoša.[27]

Generalni guverner[uredi | uredi izvor]

Po savetu kanadskog premijera, suveren imenuje saveznog potkraljevskog predstavnika, tj. generalnog guvernera, kome je od 1947. dozvoljeno da vrši skoro sve kraljevske prerogative monarha, iako postoje neke dužnosti koje mora da obavlja sam monarh (kao što je saglasnost na određene zakone).

Izvršna vlast[uredi | uredi izvor]

Potpis Vlade Kanade (gore) i slovni žig (dole), koristie se za korporativnu identifikaciju vlade

Izvršna vlast u Kanadi je poverena Kruni i vrši se „u veću“, što znači po savetu državnog veća, konvencionalno, ovo je kabinet, kojim predsedava premijer i sastoji se od ministara krune. Izraz Vlada Kanade, ili formalnije, Vlada njenog Veličanstva, odnosi se na aktivnosti Kraljice u Savetu. Svakodnevne operacije i aktivnosti vlade Kanade obavljaju federalna odeljenja i agencije, u kojima rade Javni servis Kanade i Oružane snage Kanade.

Premijer[uredi | uredi izvor]

Jedna od glavnih dužnosti Krune je da obezbedi da demokratska vlada uvek postoji,[28] što uključuje imenovanje premijera, koji vodi Kabinet i upravlja aktivnostima vlade.[29] Nije navedeno ni u jednom ustavnom dokumentu, ova kancelarija postoji u davno uspostavljenoj konvenciji, koja predviđa da Kruna mora da izabere za premijera osobu koja će najverovatnije imati poverenje izabranog Donjeg doma, koji je, u praksi, obično lider politička partija koja ima većinu od odnosu na bilo koju drugu stranku u toj komori. Ako nijedna određena partija ne bude imala većinu u Donjem domu, lidera vladajuće stranke – bilo stranke sa najviše poslaničkih mesta ili one koju podržavaju druge stranke – generalni guverner će pozvati da formira manjinsku vladu. Nakon što položi zakletvu, premijer ostaje na funkciji do njihove ostavke ili smene od strane generalnog guvernera, nakon izglasavanja nepoverenja ili poraza na opštim izborima.[30]

Državno veće[uredi | uredi izvor]

Izvršna vlast je definisana u Ustavnom zakonu iz 1867. godine kao kruna koja deluje po savetu državnog saveta Kanade, koja se naziva „Kraljica u savetu”.[2][31][32][33] Međutim, državni savet, koji se sastoji uglavnom od bivših ministara, glavnih sudija i drugih starijih državnika, retko se sastaje u potpunosti. U konstrukciji ustavne monarhije i odgovorne vlade, ponuđeni saveti su obično obavezujući,[34] što znači da „monarh caruje ali ne vlada”, pri čemu kabinet vlada „u poverenju“ umesto i za monarha.[35] Međutim, mora se imati na umu da kraljevski prerogativ pripada Kruni, a ne nekom od ministara.[35] However, the royal prerogative belongs to the Crown and not to any of the ministers.[36][37][38]

Kabinet[uredi | uredi izvor]

Odredbe odgovorne vlade zahtevaju da oni koji direktno savetuju Krunu o vršenju kraljevskih prerogativa budu odgovorni izabranom Donjem domu, a svakodnevni rad vlade vodi samo podgrupa državnog saveta sastavljena više pojedinaca koji imaju mesta u parlamentu, poznatom kao kabinet.[33]

Monarh i generalni guverner obično prate „skoro obavezujuće” savete svojih ministara. Kraljevski prerogativ, međutim, pripada Kruni, a ne bilo kom od ministara,[19][38] koji vladaju samo „u poverenju“ za monarha i koji moraju da se odreknu moći krune nakon što izgube poverenje komonsa, [35][39] nakon čega novu vladu, koja može imati poverenje donjeg doma, postavlja generalni guverner. Kraljevske i vicekraljevske ličnosti mogu jednostrano da koriste ova ovlašćenja u izuzetnim ustavnim kriznim situacijama (izvršavanje rezervnih ovlašćenja),,[n 1] čime se dozvoljava monarhu da se uveri „da se vlada ponaša u skladu sa ustavom“. [40] Političari ponekad mogu pokušati da iskoriste u svoju korist složenost odnosa između monarha, vicekralja, ministara i parlamenta, kao i opštu neupućenost javnosti u to.[n 2]

Reference[uredi | uredi izvor]

Beleške[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vidi 'odgovornosti' i Kabinet Kanade#cite ref-RP 19-0
  2. ^ Helen Forsi je rekla: „Inherentna složenost i suptilnost ove vrste ustavne situacije može otežati široj javnosti da u potpunosti shvati implikacije. Ta konfuzija daje beskrupuloznoj vladi dosta mogućnosti da previše pojednostavi i lažno predstavi, čineći mnogo navodni sukob između narodne demokratije, navodno oličene u premijeru, i ustavnih mehanizama u srcu odgovorne vlade, posebno „rezervnih ovlašćenja“ krune, koja se prikazuje kao nelegitimna“. Kao primer, ona je navela kampanju Vilijama Lajona Mekenzi Kinga nakon „afere King–Bing” iz 1926. i komentare Stiven Harper tokom 2008–2009 kanadskog parlamentarnog spora.[14]

Citati[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Overview of the Canadian Parliamentary System | Our Country, Our Parliament”. lop.parl.ca. Arhivirano iz originala 21. 02. 2022. g. Pristupljeno 2020-09-11. 
  2. ^ a b MacLeod 2015, str. 18
  3. ^ Government of Canada. „Speech From the Throne > Frequently Asked Questions”. Queen's Printer for Canada. Arhivirano iz originala 19. 10. 2013. g. Pristupljeno 4. 6. 2010. 
  4. ^ Grand Chief's Office, Treaty 3 Between Her Majesty the Queen and the Saulteaux Tribe of the Ojibway Indians at the Northwest Angle on the Lake of the Woods With Adhesions, The Grand Council of Treaty #3, Arhivirano iz originala 4. 4. 2010. g., Pristupljeno 4. 6. 2010 
  5. ^ Department of Canadian Heritage (februar 2009), Canadian Heritage Portfolio (PDF) (2 izd.), Ottawa: Queen's Printer for Canada, str. 3, ISBN 978-1-100-11529-0, Arhivirano iz originala (PDF) 11. 6. 2011. g., Pristupljeno 5. 7. 2009 
  6. ^ Coyne, Andrew (13. 11. 2009). „Defending the royals”. Maclean's. ISSN 0024-9262. Pristupljeno 17. 11. 2009. 
  7. ^ Victoria (1867), Constitution Act, 1867, III.15, Westminster: Queen's Printer (objavljeno 29. 3. 1867), Pristupljeno 15. 1. 2009 
  8. ^ a b MacLeod 2015, str. 17
  9. ^ Department of Canadian Heritage 2009, str. 4
  10. ^ Brooks, Stephen Farper (2007). Canadian Democracy: An Introduction (5 izd.). Don Mills: Oxford University Press. str. 126. ISBN 978-0-19-543103-2. 
  11. ^ Office, Privy Council (2018-02-21). „About Cabinet”. aem. Pristupljeno 2020-04-15. 
  12. ^ a b Cheadle, Bruce (3. 3. 2011), „Tories re-brand government in Stephen Harper's name”, The Globe and Mail, Arhivirano iz originala 09. 07. 2018. g., Pristupljeno 26. 4. 2011 
  13. ^ „Tories defend use of 'Harper Government'. CTV News. Bell Media. 7. 3. 2011. Pristupljeno 9. 5. 2011. 
  14. ^ a b Forsey, Helen (1. 10. 2010). „As David Johnson Enters Rideau Hall ...”. The Monitor. Pristupljeno 23. 1. 2011. 
  15. ^ Privy Council Office (2008). Accountable Government: A Guide for Ministers and Ministers of State – 2008. Ottawa: Queen's Printer for Canada. str. 45. ISBN 978-1-100-11096-7. Arhivirano iz originala 18. 3. 2010. g. Pristupljeno 17. 5. 2009. 
  16. ^ Smith, David E. 10 June 2010. "The Crown and the Constitution: Sustaining Democracy?" Ottawa: Conference on the Crown. p. 6. – via Queen's University. Archived from the original on 17 June 2010. Retrieved 22 May 2020.
  17. ^ Bosc, Marc, and André Gagnon, eds. 2017. "Parliamentary Institutions." Ch. 1 in House of Commons Procedure and Practice (3rd ed.). Ottawa: House of Commons Table Research Branch. s. Institutional Framework. Retrieved 22 May 2020.
  18. ^ Table Research Branch of the House of Commons. "The Canadian Parliamentary System." Our Procedure. Ottawa. Retrieved 22 May 2020.
  19. ^ a b Cox, Noel (septembar 2002). „Black v Chrétien: Suing a Minister of the Crown for Abuse of Power, Misfeasance in Public Office and Negligence”. Murdoch University Electronic Journal of Law. 9 (3): 12. Pristupljeno 17. 5. 2009. 
  20. ^ Crown of Maples- Constitutional Monarchy in Canada (2008 izd.). Queen's Printer for Canada. 2008. str. 5, 12, 20, 40, 49. ISBN 978-0-662-46012-1. Arhivirano iz originala 27. 07. 2020. g. Pristupljeno 2. 5. 2012. 
  21. ^ „The Queen and Canada: History and present Government”. The Royal Household. Arhivirano iz originala 27. 07. 2020. g. Pristupljeno 2. 5. 2012. 
  22. ^ Forsey, Eugene (2005). How Canadians Govern Themselves (PDF) (6 izd.). Ottawa: Queen's Printer for Canada. str. 1. ISBN 978-0-662-39689-5. Arhivirano iz originala (PDF) 25. 3. 2009. g. Pristupljeno 14. 5. 2008. 
  23. ^ Marleau, Robert; Montpetit, Camille (2000). „House of Commons > 1. Parliamentary Institutions”. Queen's Printer for Canada. Arhivirano iz originala 28. 8. 2011. g. Pristupljeno 28. 9. 2009. 
  24. ^ MacLeod 2015, str. 16
  25. ^ Russell, Peter (1983), „Bold Statecraft, Questionable Jurisprudence”, Ur.: Banting, Keith G.; Simeon, Richard, And no one cheered: federalism, democracy, and the Constitution Act, Toronto: Taylor & Francis, str. 217, ISBN 978-0-458-95950-1 
  26. ^ Brode, Patrick (1. 5. 2006), „War power and the Royal Prerogative”, Law Times, Thomson Reuters Canada, Arhivirano iz originala 22. 11. 2012. g., Pristupljeno 22. 10. 2012 
  27. ^ Elizabeth II (2006). „Canadian Passport Order” (PDF). 4.4. Ottawa: Queen's Printer for Canada (objavljeno 28. 6. 2006). Arhivirano iz originala (PDF) 26. 3. 2009. g. Pristupljeno 19. 5. 2009. 
  28. ^ Jackson, Michael D. October 2009. "The Senior Realms of the Queen" (book review & commentary). Canadian Monarchist News 39(30):9–12. Archived from the original on 29 December 2009. Retrieved 22 May 2020. p. 9. Reviewed work: Boyce, Peter. 2008. The Queen's Other Realms: The Crown and its Legacy in Australia, Canada and New Zealand. ISBN 9781862877009. Sydney, AU: Federation Press.
  29. ^ Office of the Governor General of Canada. „Media > Fact Sheets > The Swearing-In of a New Ministry”. Queen's Printer for Canada. Arhivirano iz originala 9. 10. 2006. g. Pristupljeno 18. 5. 2009. 
  30. ^ Brooks 2007, str. 235
  31. ^ Wrong, Humphrey Hume. 10 November 1952. "Relations With the United States [Telegram 219]." Documents on Canadian External Relations 18(867): Ch. 8. Ottawa: Department of Foreign Affairs and International Trade Canada. Archived from the original on 23 November 2011. Retrieved 22 May 2020.
  32. ^ Victoria 1867, III.9 & 11
  33. ^ a b Marleau & Montpetit 2000, The Executive
  34. ^ Russell, Peter (1983). „Bold Statecraft, Questionable Jurisprudence”. Ur.: Banting, Keith G.; Simeon, Richard. And no one cheered: federalism, democracy, and the Constitution Act. Toronto: Taylor & Francis. str. 217. ISBN 978-0-458-95950-1. Pristupljeno 12. 6. 2010. 
  35. ^ a b v MacLeod 2015, str. 8
  36. ^ MacLeod 2015, str. 16
  37. ^ Cox, Noel (septembar 2002). „Black v Chrétien: Suing a Minister of the Crown for Abuse of Power, Misfeasance in Public Office and Negligence”. Murdoch University Electronic Journal of Law. Perth: Murdoch University. 9 (3): 12. Pristupljeno 17. 5. 2009. 
  38. ^ a b Neitsch, Alfred Thomas. 2007. "A Tradition of Vigilance: The Role of Lieutenant Governor in Alberta." Canadian Parliamentary Review 30(4):19–28. Retrieved 22 May 2020. p. 23.
  39. ^ Tidridge, Nathan (2011). Canada's Constitutional Monarchy: An Introduction to Our Form of Government. Dundurn. str. 65. ISBN 978-1-4597-0084-0. 
  40. ^ Boyce, Peter (2008b), The Crown and its Legacy in Australia, Canada and New Zealand, Sydney: Federation Press, str. 29, ISBN 978-1-86287-700-9 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]