Pređi na sadržaj

Vladimir Kaminer

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vladimir Kaminer
Vladimir Kaminer (2008)
Puno imeVladimir Viktorovič Kaminer
Datum rođenja(1967-07-19)19. jul 1967.(56 god.)
Mesto rođenjaMoskvaSSSR
Veb-sajtwww.wladimirkaminer.de

Vladimir Viktorovič Kaminer (19. jul 1967. u Moskvi, SSSR) je nemački pisac i kolumnista rusko-jevrejskog porekla. Pripovetke Vojna muzika (Militärmusik) i Ruski disko (Russendisco) proslavile su ga i izvan granica Nemačke. Kaminer piše na nemačkom jeziku, a ne na svom maternjem, ruskom. Do jula 2010. podato je 2,9 miliona njegovih knjiga.[1] Sam Ruski disko dostigao je do marta 2012. tiraž od preko 1,3 miliona.[2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Bilefeld (2008)

Kaminer je rođen kao sin učiteljice i ekonomiste koji je radio kao v.d. direktora u jednom pogonu sovjetske rečne flote. Tokom služenja vojne obaveze od 1985. do 1987. u jednom raketnom položaju kod Moskve, prisustvovao je uletu zapadnonemačkog privatnog pilota Matijasa Rusta, koji je neprimećeno prošao pored ruske protivvazdušne odbrane i sleteo na Crveni trg.[3]. Nakon završenog školovanja za pozorišnog i radijskog ton-majstora, Kaminer je studirao dramaturgiju na Ruskoj akademiji dramskih umetnosti. Tokom studija je raznim honorarnim poslovima i organizovanjem žurki i underground koncerata na moskovskoj rok-sceni zarađivao za život.

Juna 1990. dobio je humanitarni azil u Istočnoj Nemačkoj. Još pre ujedinjenja Istočne i Zapadne Nemačke, Kaminer je 3. oktobra dobio državljanstvo Istočne nemačke, a samim tim nakon ujedinjenja i državljanstvo Savezne republike Nemačke.

Godinama je bio član udruženja „Reformbühne Heim & Welt“, u kome je svake nedelje u umetničkom kafeu Kaffee Burger čitao svoje najnovije priče. Redovno je objavljivao tekstove u raznim nemačkim novinama i časopisima, imao je emisiju po imenu „Vladimirov svet“ (Wladimirs Welt) na radiju SFB 4 - Radio Multikulti, kao i rubriku u jutarnjem programu televizije ZDF. U kafeu Kaffee Burger organizovao je događaje kao što je „ruski disko“. U muzičkom pogledu, ova manifestacija predstavljala je mešavinu stare i nove ruske pop i underground muzike. Minhenska muzička kuća „Trikont“ objavljivala je neke kompilacije ruskog diska. U decembru 2006. Kaminer je otvorio klub Rodina (domovina) u Berlinu, koji je zatvoren nakon nekoliko meseci.[4] Iste godine najavio je, da će 2011. pristupiti kabinetu gradonačelnika grada Berlina.[5]

Kaminer živi sa suprugom Olgom, takođe ruskog porekla, koju je upoznao u Berlinu 1995, i njihovih dvoje dece u Berlinu, na Prenclauer Bergu (Prenzlauer Berg).

Kontroverze vezane za njegovu izjavu o Evroviziji 2009.[uredi | uredi izvor]

U jednoj emisiji na televiziji ARD uoči Pesme Evrovizije Kaminer je isprovocirao publiku kada je relativizovao nasilno prekidanje nedozvoljenog gej protesta od strane ruske policije i na pitanje voditelja Tomasa Andersa odgovorio rečima „Rusi nisu homofobi, oni su homofili, samo to ne pokazuju.“

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Diskografija[uredi | uredi izvor]

Film[uredi | uredi izvor]

  • 2012. počelo je snimanje filma Ruski disko(Russendisko) Olivera Cigenbalga (Oliver Ziegenbalg), baziranoj na Kaminerovoj zbirci kratkih priča Russendisko. Glavne uloge igraju Matijas Švajghefer (Matthias Schweighöfer), Fridrih Mike (Friedrich Mücke), Kristijan Fridel (Christian Friedel) i Suzane Borman (Susanne Bormann).[6]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • 2012. Berliner Bär (Berlinski medved, nagrada za kulturu berlinskog časopisa B.Z.)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bogomolova 2011, str. 59.
  2. ^ "Russendisko"-Verfilmung: Das Ivan-Rebroff-Syndrom, tagesspiegel.de
  3. ^ Fernsehdokumentation Der Kremlflieger, ARD, 22. maj 2012 23:30 Uhr
  4. ^ Anne Lena Mösken: Kaminer macht die Heimat dicht Arhivirano na sajtu Wayback Machine (21. septembar 2008) In: Berliner Zeitung. 27. April 2007.
  5. ^ Kaminer will Wowereit beerben. In: Der Spiegel. 23. Oktober 2006. ISSN 0038-7452
  6. ^ Eintrag auf der Website von kino.de

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]