Vrleta Krulj
Vrleta Krulj | |
---|---|
Datum rođenja | 18. avgust 1913. |
Mesto rođenja | Mostar, Austrougarska |
Datum smrti | 10. januar 1989.75 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, SFRJ |
Vrleta Krulj (Mostar, 18. avgust 1913) bio je srpski pravnik i univerzitetski profesor.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen u Mostaru kao sin dr Uroša Ristinog, prvog doktora medicine iz Hercegovine i majke Joke rođene Šantić. Rođen je u Mostaru, 18. avgusta 1913. godine. Kršten je u Sarajevu 31. oktobra 1913. godine. Osnovnu školu i Gimnaziju, završio je u Beogradu. Studije prava i doktorat iz pravnih nauka odbranio je u Parizu u Francuskoj na Univerzitetu Sorbona[1] . Po završetku školovanja Vrleta je počeo raditi u sudstvu. U toku Drugog svjetskog rata pridružio se i aktivno učestvovao u narodnooslobodilačkoj borbi. Poslije rata radio je u Sudu u Mostaru i Sarajevu kao sudija. Poslije Rezolucije INFORBIRO-a i sukoba Staljin – Tito, Vrleta je označen od strane zavidnih kolega kao protivnik KPJ i osuđen je troipogodišnjom robijom na Golom otoku. Poslije golootočke golgote od 1952. godine, Vrleta se nastanio u Beogradu. Tek krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina dr Vrleti je omogućeno javno bavljenje svojom strukom – pravom. Jedan je od najzaslužnijih za osnivanje i utemeljenje Pravnog fakulteta u Nišu 1960. godine. Do 1973. godine bio je profesor istog držeći katedru Privrednog prava. Umro je u Beogradu 10. januara 1989. godine.
Djela[uredi | uredi izvor]
Autor je brojnih naučnih radova iz oblasti prava, a najpoznatija djela su mu: „Pravo platnih sporazuma“ 1964. , „Promenjene okolnosti i ugovorna odgovornost – nemogućnost ispunjenja, viša sila, klauzula “Rebus sic stantibus”, 1967., „Svojina na delovima zgrada (etažna svojina) i izgradnja stambenih zgrada (stanova) neposredno za tržište“ 1969., „Dejstva ugovora o kupoprodaji – svojina, predaja, rizik, cena“ 1972., „Novac i novčane obaveze u unutrašnjem i međunarodnom pravu“ 1973., „Instrumenti plaćanja u savremenom prometu – virman, ček, kompenzacija“ 1975., „Pravni režim i oblici koncentracije u privredi“ 1978., „Sloboda ugovaranja prema zakonu o obligacionim odnosima“, „Istorija diplomatije – od francuske revolucije do II svetskog rata.[2]