Vukašin Radišić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vukašin Radišić
Lični podaci
Datum rođenja(1810-04-20)20. april 1810.
Mesto rođenjaBatajnica,  Austrijsko carstvo
Datum smrti15. decembar 1843.(1843-12-15) (33 god.)
Mesto smrtiBeograd,  Kneževina Srbija
Naučni rad
Poznat poklasični filolog, helenista

Vukašin Radišić (Batajnica, 20. april 1810Beograd, 15. decembar 1843) je bio klasični filolog, profesor grčkog jezika, pesnik, prevodilac, sekretar srpske Agencije Kneževine Srbije u Carigradu[1] i korespodentni član Društva srpske slovesnosti.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Vukašin Radašić je rođen 20. aprila 1810. godine u Batajnici. Pohađao je Grčku školu u Zemunu, gde je 1830. godine postavljen za nastavnika. Na poziv kneza Miloša, 1836. godine prelazi u Srbiju, u Kragujevac, gde je postavljen za nastavnika u Gimnaziji,[2] a kasnije i na Liceju. Predavao je grčki jezik i druge predmete u “klasi poetike”. Na zahtev kneza Miloša cenzurisao je i knjige na grčkom jeziku. Oženio se Marom, ćerkom kragujevačkog trgovca Marka Sarajlije. Radišić je zajedno sa Atanasijem Nikolićem, rektorom kragujevačkog Liceja, predložio da se slava Svetog Save obeležava kao dan srpskog školstva i tim povodom je priredio i prvu proslavu u kragujevačkom Liceju, januara 1840. godine.[3] Krajem septembra 1840. godine razrešen je dužnosti profesora i postavljen je za sekretara Agencije Knjaževstva Serbije u Carigradu. U prestonici Osmanskog carstva najpre je radio kao lični sekretar Jovana Germana, trgovačkog predstavnika porodice Obrenović u Carigradu. Jula 1841. godine počinje s poslom u Agenciji.[4] Sačuvano je petnaest poverljivih pisama koje je sekretar Agencije Vukašin Radišić tokom prve polovine 1842. godine slao u Srbiju. Iz tih poruka vidi se da je najvažnija njegova uloga bila da uhodi svog šefa, kapućehaju Jovana Antića.[4] U martu 1842. godine jedna za drugom u roku od devet dana, verovatno od iste bolesti (sušica ili kuga) Radišiću umiru kći Jelena i žena Mara. Obe su sahranjene u istom grobu, u Crkvi Svete Paraskeve u istanbulskoj četvrti Haskoj, gde su inače sahranjivani članovi srpskog poslanstva koji bi preminuli u Carigradu. Nakon dinastičke smene, kao pristalica dinastije Obrenović, Radišić je razrešen dužnosti sekretara 27. februara 1843. Osećajući da je nepoželjan od novih ustavobraniteljskih vlasti ostao je još neko vreme u Carigradu. Radišić je u Carigradu došao u kontakt sa Adamom Čartoriskim, vođom poljske emigracije. U Srbiju se vraća februara 1843. Porodična nesreća i naporan rad narušili su mu zdravlje, pa je par meseci nakon povratka u Beograd umro 15. decembra 1843. godine. Sahranjen je na tadašnjem centralnom beogradskom groblju, pored Markove crkve (današnji Tašmajdan). Na samrti je ostavio 95 svojih knjiga beogradskom Liceju, te je to bio začetak licejske biblioteke.

Delo[uredi | uredi izvor]

Napisao je prvi udžbenik grčkog jezika u Srbiji. Ovaj priručnik, podeljen na devet poglavlja, pruža izbor tekstova i poučnih misli sedmorice mudraca i drugih antičkih i modernih grčih mislilaca. Ostavio je i mnogo pisanih tragova u raznim časopisima i publikacijama svoga doba, naročito u pet knjiga Golubice. Godine 1840. objavio je u beogradskom časopisu Golubica (broj 2, str. 213-233) srpski prevod dramatične parodije Katomiomachia (Κατομυομαχια) Teodora Prodromosa iz 12. veka pod alternativnim nazivom Galeomiomachia (Γαλεομυομαχια), prvi moderni prevod sekularne vizantijske poezije na srpski jezik.[4] Radišić se zanimao i širim pitanjima budućnosti srpskog naroda. Njegov spis „Sabor Slovenstva”, objavljen u Poljskoj 1842. godine, smatra se političkom prethodnicom čuvenog Garašaninovog „Načertanija”. Postao je dopisni član Društva srpske slovesnosti. Ksenofontove znamenitosti ili Ksenofontomъ zapamćene Sokratove nauke, Društvo Srbske Slovesnosti je objavilo posthumno 1853. godine.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Grčka čitaonica za upotreblěnіє srbske mladeži / spravlěna odъ Vukašina Radišića, Professora Grčkogъ єzыka u Knяžesko-Srbskoй Gýmnasіi, u Kraguєvcu. - U Beogradu : U Knяžesko-Srbskoй Tыpografіi, 1837.
  • Dugačko tolkovaně na "Kratkoe životoopisanіe Dimitrіa Davіdoviča. M. Vidakovičь" / [V. Radišićь]. - U: Srbska novina ili Magazinъ za hudožestvo, knьižestvo i modu. - ISSN Y700-3595. - God. 2, č. 24 (1839), str. 95-96.
  • Dugačko tolkovaně na "Kratkoe životoopisanіe Dimitrіa Davіdoviča. M. Vidakovičь" : (produženіe) / [V. Radišićь]. U: Srbska novina ili Magazinъ za hudožestvo, knьižestvo i modu. - ISSN Y700-3595. - God. 2, č. 24 (1839), str. 95-96.
  • Dugačko tolkovaně na "Kratkoe životoopisanіe Dimitrіa Davіdoviča. M. Vidakovičь" : (produženіe) / [V. Radišićь]. U: Srbska novina ili Magazinъ za hudožestvo, knьižestvo i modu. - ISSN Y700-3595. - God. 2, č. 25 (1839), str. 99-100.
  • Dugačko tolkovaně na "Kratkoe životoopisanіe Dimitrіa Davіdoviča. M. Vidakovičь" : (zaklюčenіe) / V. Radišićь. U: Srbska novina ili Magazinъ za hudožestvo, knьižestvo i modu. - ISSN Y700-3595. - God. 2, č. 26 (1839), str. 102-104.
  • Kritično žitіє basnotvorca Ezopa i něgovы basnій / (preveo sъ grčkogъ izъ Koraєvogъ predgovora na Ezopove basne ... Vukašinъ Radišićъ). U: Glasnikъ Družtva srbske slovesnosti. - ISSN 1450-6300. - God. 4, sv. 4 (1852), str. 32-74.
  • Boj žaba sa miševi i Prodromov Boj miševa s mačkom / Omirov ; prevod sa jelinskoga [prvo delo Josif Gorjanović, drugo delo Vukašin Radišić]. - Pančevo

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 683. 
  2. ^ Spomenica Muške gimnazije u Kragujevcu : 1833-1933. Kragujevac : Odbor za proslavu stogodišnjice, 1934. str. 110. 
  3. ^ Stojanović, Miodrag. Počeci nastave grčkog jezika kod Srba. Kragujevac : Centar za naučna istraživanja SANU i Univerziteta, 2011. str. 93—102. ISBN 978-86-81037-35-5. 
  4. ^ a b v Vojinović, Staniša. „Carigradska pisma Vukašina Radišića” (PDF). Mešovita građa. knj. 28: 63—109. ISSN 0350-5650. Arhivirano iz originala (PDF) 10. 10. 2015. g. Pristupljeno 7. 12. 2018.