Gaj Cezar

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gaj Cezar
Lični podaci
Datum rođenja20. p. n. e.
Mesto rođenjaRim,
Datum smrti21. februar 4
Mesto smrtiLikija,
Porodica
SupružnikLivila
RoditeljiMarko Vipsanije Agripa
Julija Starija
DinastijaJulijevci
PrethodnikTiberije
NaslednikTiberije

Gaj Julije Cezar (lat. Gaius Iulius Caesar) bio je član Julijevsko-klaudijevske dinastije. Najstariji sin rimskog vojskovođe Marka Vipsanija Agripe i Avgustove jedine ćerke, Julije Starije.[1] Nakon što ga je car Avgust usvojio kao svog sina, Gaj je bio jedan od njegovih naslednika, uz svog brata Lucija Cezara.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Porodica[uredi | uredi izvor]

Gaj je bio najstariji sin iz braka generala Agripe i Avgustove ćerke Julije Starije. Njegova mlađa braća bili su Lucije Cezar i Agripa Postum, a sestre Julija Mlađa i Agripina Starija. Gaj nije pripadao Julijevcima, ali je preko svoje majke, Julije, bio Avustov unuk. Njegova majka Julija, nakon kratkog prvog braka sa Markom Klaudijem Marcelom (umro 23. p. n. e.), udala se za bliskog prijatelja i saveznika svog oca, Agripu. Agripa je bio više od dvadeset godina stariji od Julije ali njihov brak bio je uspešan i proizveo je petoro dece.

Budući da Avgust nije imao muške dece, okrenuo se Gaju i Luciju, svojim unucima. Njihov otac, Agripa, takođe je važio kao kandidat da nasledi Avgusta.

Avgustov naslednik[uredi | uredi izvor]

Gaja i njegovog mlađeg brata Lucija Avgust je usvojio već 17. p. n. e. a zatim ih proglasio za svoje naslednike. Rimski plebs želeo je da Gaj postane konzul, uprkos tome što je imao samo četrnaest godina i nije bio punoletan po rimskom zakonu. Postignuto je kompromisno rešenje pa je Gaju dozvoljeno da prisustvuje sednicama senata i trebalo je da postane konzul kada navrši dvadeset godina. Agripa je umro 12. p. n. e. pa su Gaj i njegove sestre odgajani u Avgustovom domu.

Ponevši počasnu titulu prvog među omladinom (lat. princeps iuventutis), Gaj je simbolično postao jedan od predvodnika konjičkog staleža (lat. equites).

Njegovom bratu, Luciju, dodeljene su iste počasti. Hramovi i statue podignuti su u njihovu čast.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Imenovan za zapovednika rimske vojske na istoku, Gaj je 1. p. n. e. zaključio mirovni sporazum sa kraljem Parćana. Iste godine oženio se Livilom, ćerkom Druza Starijeg i Antonije Mlađe. Gaj i Livila nisu imali dece.[2] Gaj je postao konzul 1. godine nove ere, zajedno sa Lucijem Emilijem Paulom, mužem svoje sestre Julije Mlađe.

Već sledeće godine umro je njegov brat Lucije. Dve godine kasnije, 4. n. e. Gaj je umro od posledica zadobijene rane za vreme vojnog pohoda u Jermeniji.[3]

Nakon Gajeve smrti, Avgust je usvojio Agripu Postuma, kao i Tiberija. Međutim, Agripa Postum prognan je iz nepoznatih razloga, 9. godine nove ere. Nakon Avgustove smrti 14. godine, Agripa Postum je ubijen, verovatno po naređenju Tiberija ili Livije. Gajeve sestre Agripina Starija i Julija Mlađa nisu preživele Tiberijevu vladavinu. Sin Agripine Starije, Gaj Kaligula postao je car 37. godine, nakon Tiberijeve smrti, dok je njena ćerka, Agripina Mlađa postala četvrta žena cara Klaudija i majka budućeg cara Nerona.

Tacit pominje da je Avgustova žena Livija bila umešana u Gajevu smrt,[4] budući da je njen sin Tiberije njegovom smrću postao glavni Avgustov naslednik. Međutim, mnogi istoričaru danas odbacuju ove navode kao politički motivisanu klevetu usmerenu protiv Livije i Tiberija.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
4. Lucije Vipsanije Agripa
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Marko Vipsanije Agripa
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Gaj Cezar
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Gaj Oktavije
 
 
 
 
 
 
 
12. Gaj Oktavije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
6. Oktavijan Avgust
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Marko Atije
 
 
 
 
 
 
 
13. Atija Balba Cezonija
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Julija Cesaris
 
 
 
 
 
 
 
3. Julija Starija
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
14. Lucije Skribonije Libon
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
7. Skribonija
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
15. Sentija
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Wood 2000, str. 321.
  2. ^ Hazel, John. Who's Who in the Roman World. Routledge (UK). str. 48. ISBN 978-0-415-29162-0. 
  3. ^ Mommsen, Theodore (1996). A History of Rome Under the Emperors. Routledge (UK). str. 107. ISBN 978-0-415-10113-4. 
  4. ^ „Tacit, Anali, 1”. Arhivirano iz originala 06. 01. 2011. g. Pristupljeno 22. 08. 2016. 

Literatura[uredi | uredi izvor]