Golmanska maska

Golmanska maska je zaštitna maska koju nose golmani u hokeju na ledu, hokeju na travi kao i hokeju na rolšuama i rolerima kako bi se zaštitili od povreda koje mogu nastati pri udarcu paka, lopte, palice ili drugog igrača u lice.

Golmanske maske su se počele koristiti pedesetih godina u hokeju na ledu, a kasnije su prihvaćene i u ostalim sportovima. Njihovo korištenje je omogućilo golmanima da hrabrije brane bez straha od teških povreda što je dovelo do toga da golmani nekada namjerno brane udarce glavom, kao i do promjene u vrsti udaraca na gol jer su golmani počeli da brane spušteni na koljena.

Danas se koriste maske od fiberglasa koje su kombinacija kacige i zaštitne mreže na koje golmani često stavljaju različite dekoracije koje su njihov lični, klupski ili nacionalni simbol.

Istorija

Plantova maska

Prva golmanska maska je bila od maska od fiberglasa iz 1927. Maska je ranije korištena u mačevanju i prva je koristila golmanka univeziteta Kvins, Elizabet Grejem kako bi zaštitila svoje zube. Zatim je Klint Benedikt koristio kožnu masku sa američkog fudbala kako bi zaštitio svoj nos. Na Olimpijskim igrama 1936. Teidži Homa je nosio masku sličnu maskama hvatača u bejzbolu. Maska je bila od kože i imala je žičani kavez kako bi zaštitila lice i naočale golmana.

Prvi golman koji je stalno nosio masku za stalno je bio golman Montreal kanadijensa Žak Plant koji je masku počeo nositi 1959. godine. Prvo je nosio masku samo na treninzima, a nakon teške povrede lica počeo je da koristi masku i tokom utakmica. Noseći masku Plant je nekoliko utakmica uspio da sačuva svoju mrežu pa je na par utakmica prestao da nosi masku zbog pritužbi drugih timova. Mnogi su ismijavali Planta kao kukavicu, ali je on objašnjavao svoj potez kao prirodan, upoređujući ga sa korištenjem padobrana kod padobranaca.

Njegova maska je bila od fiberglasa i uklapala se u oblik njegovog lica sa prorezima na ustima i očima. Iako se takve maske više ne koriste u hokeju, one su postale izuzetno popularne pa su korištene u nekim holivudskim horor filmovima i na nastupima nekih izuzetno popularnih bendova.

Nakon Planta i drugi golmani su počeli da koriste zaštitne maske. Posljednji golman koji nije koristio zaštitnu masku je bio Endi Braun koji je završio karijeru 1974.

Dominik Hašek u kombinovanoj maski

Sedamdesetih godina su postale popularne maske koje su kombinacija kaciga i zaštitne mreže. Prvi golman koji je nosio takve maske je bio Vladislav Tretjak, sovjetski golman koji je igrao protiv Kanade na ljetnjom turniru 1972. I ove kacige su bile ismijavane i osporavane zbog nepružanja dovoljne zaštite. Prvi golman koji je počeo da koristi danas najpopularniju masu od punog fiberglasa je bio Den Klutijer, golman Los Anđeles kingsa.

Vrste maski

Martin Gerber u maski od punog fiberglasa

Dominik Hašek je bio jedan od najpopularnijih golmana koji su koristili kombinovanu kaciga-masku i jedan od posljednjih NHL golmana koji je koristio. Kod takvih kaciga mreža brani čitavo lice pri čemu se kvadrati mreže manji od paka. Danas se takve maske koriste na nižim niovoima i u mlađim kategorijama jer golmani tvrde da na taj način bolje vide pak i imaju manje klaustrofobičan osjećaj, ali su ovakve kacige manje bezbjedne prema većini istraživanja.

Maska od punog fiberglasa je danas najpopularnija maska. Kod nje mreža brani samo dio oko očiju tok je ostatak mreže od čvrstog fiberglasa, karbonskih polimera i kevlara. Ove maske su bezbjednije jer daju bolje rezultate pri udaru paka u njih.

Neki golmani nose posebne kombinacije ova dva tipa maski.

Spoljašnje veze

• A Brief History of the Goalie Mask