Pređi na sadržaj

Gregorij Rožman

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gregorij Rožman
Gregorij Rožman
Lični podaci
Datum rođenja(1883-05-17)17. maj 1883.
Mesto rođenjaDolinčice, Austrougarska
Datum smrti16. novembar 1959.(1959-11-16) (76 god.)
Mesto smrtiKlivlend, SAD
Ljubljanski biskup

Gregorij Rožman (17. maj 188316. novembar 1959) je bio slovenački katolički sveštenik i teolog, poznat po tome što je od 1930. do smrti služio kao biskup Ljubljane.

U julu 1940. odlikovan je Ordenom Svetoga Save prvog reda.[1]

Njegovo stolovanje je poklopilo sa Drugim svjetskim ratom tokom koga je, motivisan vlastitim antikomunizmom stao na stranu fašističkih sila Osovine i podržavao Slovensko domobranstvo protiv Osvobodilne fronte i partizana. Domobrani su 20. aprila 1944. godine, na Hitlerov rođendan, na Stadionu u Ljubljani, u prisustvu predsednika pokrajinske uprave Leona Rupnika i ljubljanskog nadbiskupa dr Gregorija Rožmana, položile svečanu zakletvu da će biti verne nacizmu i Trećem rajhu u borbi protiv NOV i njenih saveznika.[2]

Leon Rupnik, Ervin Resener i Gregorij Rožman

Godine 1945. je pred pobedničkim partizanima pobegao u britansku okupacijsku zonu Austrije. Godinu dana kasnije je u odsutnosti u Ljubljani osuđen na 18 godina strogog zatvora zbog saradnje sa okupatorom. Ostatak života je proveo u emigraciji. Godine 2009. je slovenački sud formalno poništio tu presudu iz proceduralnih razloga.

Drugi svetski rat[uredi | uredi izvor]

Nakon aprilske invazije 6. aprila 1941, Sile Osovine su podelile okupiranu teritoriju među sobom. Nemačka je anektirala Donju Štajersku, ali je kasnije odustala od anektiranja Kranjske zbog partizanske aktivnosti. Italija je obrazovala i anektirala Ljubljansku pokrajinu 3. maja 1941. Mađarska je realizovala svoju formalnu akensiju 16. decembra 1941. Iako je fašistička Italija dve decenije ugnjetavala Slovence u primorju, na početku su obećali (nikad ostvarenu) autonomiju za Slovence u anektiranoj Ljubljanskoj pokrajini i ostavili su većinu stare uprave netaknutom. Italijanski jezik je uveden kao izborni i na početku je bilo malo nasilja. Italijani su prihvatili 18.000 izbeglica proteranih iz nemačke zone. Kolaboracija sa okupatorima je počela skoro odmah. Rožman, tadašnji predsednik Slovenačke ljudske stranke Marko Natlačen i drugi istaknutiji Slovenci su izrazili vernost fašističkoj Italiji u aprilu i maju 1941. Kasnije, kako se otpor pojačavao, italijanske vlasti su zatvorile oko 40.000 Slovenaca u logore, u kojima je preminulo oko 7.000 osoba.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]


Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]